Sarajevo je odlično otvorilo sezonu 1965/66. završivši jesenji dio prvenstva na visokom drugom mjestu, kojeg je uspjelo sačuvati i u prvih par kola proljetnog dijela sezone, nakon čega je uslijedila rezultatska kriza. Uprkos seriji nešto slabijih rezultata, bordo tim se i nakon 20 odigranih kola nalazio u vrhu, na diobi petog mjesta sa skopskim Vardarom, uz samo dva boda zaostatka za drugoplasiranim Dinamom. Dvadeset i prvo kolo donijelo je gostovanje trinaestog tima na tabeli, Radničkog iz Niša na Koševu, koji je vodio grčevitu borbu za opstanak u društvu najboljih. Bila je to idealna prilika da izabranici Alekse Atanackovića prekinu niz od tri ligaške utakmice bez pobjede.

Susret nije mogao bolje početi po fudbalere Sarajeva koji su praktično iz prvog napada stigli do vodstva. Akciju je na sredini terena započeo Fahrudin Prljača koji je uposlio Svetozara Vujovića. Kapiten Sarajeva se odlično probio po lijevoj strani, a potom pronašao usamljenog Aleksandra Ristića koji je iskoristio nesmotrenost gostujuće odbrane i preciznim udarcem pogodio donji desni ugao Kneževićevog gola za 1:0. Sarajevo je i nakon vodećeg gola nastavilo sa napadima koji su trajali do 15. minute, kada se bude Nišlije i preuzimaju terensku inicijativu.

Prilika iz 26. minute kada je Prodanović izašao sam pred Kneževića

Gosti su prvi put zaprijetili u 20. minuti iz slobodnog udarca. Ibrahim Biogradlić je gotovo na samoj ivici šesnaesterca nepropisno zaustavio Radivojevića. Slobodan udarac je izveo Janković, snažno šutiravši prema golu Sarajeva, ali je Refik Muftić prozreo njegovu namjeru i sačuvao svoju mrežu. Iako su u tom periodu igre gosti imali više od igre, Sarajevo je u 26. minuti propustilo najbolju priliku na utakmici. Boško Prodanović je presjekao jedan slab pas Jocića i krenuo sam prema golmanu Kneževiću. Međutim, umjesto na udarac, odlučio se na dribling. Pokušao je zaobići Kneževića, ali mu se golman Nišlija bacio ravno u noge i uspio izbiti loptu, te je ova šansa Sarajlija otišla u nepovrat.

Ipak, u 40. minuti Sarajevo stiže do drugog gola. Prodanović je započeo akciju bordo tima, koju nastavlja Ristić i preciznim pasom pronalazi Stjepana Blaževića. Njemu je preostao lakši dio posla, da sa samo dva metra ubaci loptu u praznu mrežu i udupla prednost svog tima.

Ubrzo nakon gola, beogradski sudija Mladenović je označio kraj prvog poluvremena. Igrači su otišli u svlačionicu, a nakon 15 minuta pauze su se vratili na teren, ali se lopta umjesto na centru, našla na dvadesetak metara od gola Sarajeva. Svi prisutni na stadionu su bili zbunjeni i nije im bilo jasno šta se događa, a zapravo se desio nevjerovatan previd sudije Mladenovića. Naime, on je kraj prvog poluvremena odsvirao 3 minute i 15 sekundi prije stvarnog isteka vremena, pa je meč nastavljen na mjestu gdje je igra bila prekinuta, da bi poslije isteka te tri minute ponovo odsvirao kraj prvog poluvremena. Tek tada, igrači oba tima su napokon zamijenili strane i krenuli sa centra. Zanimljivo da je upravo u posljednjoj od te tri minute Radnički stigao do gola.

Gosti su izveli slobodan udarac, lopta je pala u šesnaesterac Sarajeva gdje se našao usamljeni Anđelković koji pogađa Muftićevu mrežu za 2:1. Nakon što je zaista počelo drugo poluvrijeme, Sarajevo je preuzelo terensku inicijativu i bilo bolji protivnik, ali nije iskoristilo nekoliko dobrih prilika koje su imali Ristić i Ferhatović. I kada je izgledalo da je samo pitanje vremena kada će Sarajevo stići do trećeg gola, uslijedio je šok. Nikolić je iskoristio nesmotrenost svog čuvara, Milenka Bajića, pobjegao mu na lijevom krilu i iskosa sa desetak metara matirao Muftića za konačnih 2:2.

Bio je to nastavak rezultatske krize bordo tima, obzirom da su nakon ovog remija uvezana još tri poraza. Sedam uzastopnih utakmica bez pobjede, u kojima je Sarajevo osvojilo samo dva od mogućih 14 bodova, označili su kraj nadanja navijača da bi se mogao ponoviti prošlogodišnji uspjeh kada je tim sa Koševa bio vicešampion Jugoslavije.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.