Sezona 2004/05., a posebno njen jesenji dio, bio je definitivno najteži period za sve navijače Sarajeva u njegovoj poslijeratnoj historiji. Neizlazak u Evropu u prethodnoj sezoni povukao je za sobom mnoge probleme, prije svega one finansijske prirode. Većina igrača koji su bili nosioci igre u prethodnoj sezoni su napustili Koševo. Odlasci Škore, Avdića, Pelaka, Repuha, Bašića i drugih stvorili su dosta problema novom šefu stručnog štaba, Kemalu Alispahiću koji je na klupi izdržao samo sedam kola, nakon čega ga je zamijenio Edin Prljača. Sarajevo je tokom cijele jeseni bilo u donjem dijelu tabele, u jednom trenutku čak i posljednje, a jedina svijetla tačka bio je nastup u Kupu BiH gdje je bordo tim stigao do polufinala koje je na rasporedu bilo u drugom dijelu prvenstva.

Tokom zimske pauze, na Koševu su zapuhali novi vjetrovi. Izabrana je nova uprava, na čelu sa Nijazom Gracićem, klub se djelimično finansijski stabilizovao. Tokom pauze angažovano je nekoliko zvučnih pojačanja, dok je za novog šefa struke imenovan Husref Musemić. Ipak, proljeće nije najbolje počelo po bordo tim, dva vezana poraza na startu, od Zrinjskog i Leotara doveli su Sarajevo ponovo na 13. mjesto na tabeli, uz tek tri boda prednosti u odnosu na zonu ispadanja, što je bio znak da se upale svi alarmi. Sreća, rezultatska kriza nije dugo trajala, Sarajevo je ubrzo uvezalo dvije domaće pobjede protiv Slavije i Čelika, a potom i zabilježilo gostujući trijumf u prvom polufinalnom meču Kupa, također protiv Slavije. Tri vezane pobjede svakako su vratile izgubljeno samopouzdanje Musemićevim izabranicima, koji su sa dosta entuzijazma dočekali meč 20. kola na Piroti protiv Travnika. Iako je meč sa "Vezirima" stigao između dva polufinalna meča sa Slavijom, teško se mogao stekati utisak da fudbaleri Sarajeva imaju pravo da u njega uđu opuštenije. Sve misli igrača i struke Sarajeva jesu bile usmjerene ka osvajanju trofeja i izlasku u Evropu, ali situacija na tabeli je i dalje bila prilično opasna, pa je svaki bod, posebno sa strane, bio izuzetno dragocijen za bordo tim.

Kapiteni Berberović i Varupa sa sudijom Hrkačem i njegovim pomoćnicima

Težak teren onemogućio je fudbalere oba tima da prikažu lijepu igru, ali je i pored toga Sarajevo stvorilo nekoliko izglednih prilika koje su mogle biti krunisane pogotkom. Prvu šansu na utakmici bordo tim je imao u 15. minuti. Pelak je izveo slobodan udarac sa desne strane, najviši u skoku je bio Darko Raca, ali njegov udarac glavom zaustavlja golman Delić. Travnik je nakon toga preuzeo terensku inicijativu, ali njegovi napadači nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti gol Vojislava Dragovića, pa je sljedeća šansa viđena ponovo pred golom domaćina. Enes Mešanović je u 25. minuti šutirao snažno sa preko 20 metara, Delić je kratko odbio loptu, a na nju je natrčao Edin Pehlić koji šutira visoko preko gola.

Ni drugo poluvrijeme nije ponudilo previše uzbuđenja, a još jednom je najbolju priliku imalo Sarajevo i to već u drugoj minuti, kada poslije jedne kontre Mešanović izlazi sam pred Delića, ali je golman Travnika bio uspješniji. Posljednjih pola sata igre pripalo je domaćem timu, koji je najčešće prijetio preko svog kapitena Elvedina Varupe, čiji su korneri i udarci sa distance zadali dosta problema odbrani Sarajeva, ali je rezultat ipak ostao nepromijenjen, te su Travnik i Sarajevo podijelili bodove.

Rezervni fudbaleri Sarajeva posmatraju dešavanja iza gola

Sve u svemu, bila je to klasična utakmica za zaborav koje se danas, 20 godina kasnije, vjerovatno niko više ne bi ni sjećao, da krajem prvog poluvremena nije došlo do ozbiljnijih navijačkih nereda na brdu iznad gola. Naime, jedan dio navijača Sarajeva koji su stigli na utakmicu u Travnik, iz protesta zbog previsoke cijene ulaznica nije želio ući na tribinu u prostor ograđen za gostujuće navijače. Umjesto toga, odlučili su se da meč posmatraju sa brda iznad gola i sve je proteklo bez ikakvih problema dok se na istom brdu nije pojavila grupa navijača NK Čelik. Navijači iz Zenice pokušali su napasti navijače Sarajeva, a na kraju je reagovala travnička policija koja je uz dosta napora ipak uspjela smiriti situaciju i radzvojiti dvije grupe navijača, pa je susret nastavljen.

Sarajevo je na kraju moglo biti zadovoljno osvojenim bodom na Piroti, a jedini problem za trenera Musemića predstavljale su povrede kapitena Džemala Berberovića i Veldina Muharemovića, koji su morali ranije napustiti igru. I dok je Berberović izostao sa terena dvije sedmice, Muharemović je već četiri dana kasnije ponovo bio u sastavu u susretu u kojem je Sarajevo potvrdilo trijumf iz prvog meča protiv Slavije, te se plasiralo u svoje šesto finale Kupa.


Izvještaj, sastave, video i pet fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.