Nakon osvajanja šampionske titule u sezoni
1966/67. uslijedio je period nešto slabijih rezultata bordo tima. Sarajevo je u periodu od 1967. do 1978. godine prvenstvo završavalo uglavnom u srednjem ili donjem dijelu prvoligaške tabele, uz tek tri osvojena sedma mjesta, ali je u sezoni
1978/79. napokon došlo do preokreta, te je upravo od te sezone krenuo uspon bordo tima ka samom vrhu jugoslavenskog fudbala. Iako je na koncu prethodne sezone Sarajevo ostalo bez svog kapitena,
Edhema Šljive, koji je karijeru nastavio u inostranstvu, u redovima tima sa Koševa je vladala optimistična atmosfera. Sarajevo je imalo jednu od najmlađih ekipa u
Prvoj saveznoj ligi, sa samo trojicom fudbalera starijih od 25 godina,
Draganom Simićem (27),
Seadom Grudom (26) i
Antom Rajkovićem (26), ali prepunu mladih talenata koji su obećavali zaista mnogo. Prva zvijezda bio tima bio je reprezentativac
Safet Sušić, a pored njega mnogo se očekivalo i od
Srebrenka Repčića, zatim najboljeg strijelca prethodnog šampionata
Radomira Savića, reprezentativaca
Želimira Vidovića i Ante Rajkovića, te od mladića iz omladinskog pogona kojima se smiješila blstava karijera, poput
Pašića,
Hadžibegića,
Nijaza Ferhatovića,
Milaka,
Branka Bošnjaka,
Janjoša i drugih. Ovu mladu i izuzetno nadarenu generaciju fudbalera, sa klupe je predvodio i najmlađi stručni štab u zemlji, sa
Fuadom Muzurovićem na čelu.
Sarajevo je veoma dobro otvorilo novu sezonu, a posebno je ubjedljivo bilo na svom stadionu gdje su redom padali
Željezničar, niški
Radnički i
Osijek, dok je na gostovanjima u prvih šest kola osvojen jedan bod, uz dva tijesna poraza u Zagrebu i Mostaru. Tako je bordo tim meč sedmog kola i gostovanje novosadske
Vojvodine dočekao na šestom mjestu. Baš poput Sarajeva i tim Vojvodine je imao odličan početak, obzirom da je nakon šest kola zauzimao drugu poziciju na tabeli, sa jednim bodom više od Sarajeva, pa se s pravom očekivala dobra fudbalska predstava u duelu bivših šampiona. Lijepo vrijeme i atraktivna utakmica privukla je na tribine koševskog stadiona oko 10.000 gledalaca, koji se definitivno nisu pokajali što su nedjeljno poslijepodne proveli na najvećem bh. stadionu.
Golman Svilar interveniše ispred Predraga Pašića
Utakmica nije najbolje počela po bordo tim, jer je nakon samo deset minuta, zbog povrede, igru morao napustiti Dragan Simić, a umjesto njega ušao je osmnaestogodišnji
Haris Smajić. Upravo je mladi Smajić, petnaest minuta kasnije prvi zatresao mrežu gostiju. Repčić je šutirao prema golu Vojvodine, lopta se odbila od jednog odbrambenog igrača te stigla do Smajića koji je snažnim udarcem iskosa sa 15-ak metara matirao Svilara za 1:0. Radost domaćih navijača nije dugo trajala, jer je samo četiri minute kasnije Vojvodina stigla do izjednačenja. Josif Ilić je iskoristio jedan loš pas Branka Bošnjaka, presjekao loptu, a potom uposlio Dragana Bošnjaka koji je izašao sam pred golmana Grudu, zaobišao ga i pogodio za 1:1.
Od tog trenutka, Sarajevo je potpuno preuzelo terensku inicijativu. Vojvodina se grčevito branila, pokušavajući tek iz ponekog kontra napada zaprijetiti Grudi, ali uglavnom bezuspješno. Poslije mnogo propuštenih prilika i kada je već izgledalo da bi se meč mogao završiti podjelom bodova, Sarajevo je u rasponu od samo četiri minute stiglo do dva gola. Vodstvo bordo timu je, nakon jedne brze kontre, u 72. minuti vratio Safet Sušić. Prethodno je na gol Vojvodine, iskosa sa lijeve strane šutirao Pašić, čiji udarac je samo nakratko zaustavio Svilar, a odbijenu loptu u mrežu posprema kapiten domaćeg tima za 2:1.
Safet Sušić postiže pogodak za 2:1
Četiri minute kasnije, novo slavlje domaćih navijača. Sušić je izveo slobodan udarac sa desne strane, a na njegovu nabačenu loptu najbolje je reagovao Repčić, koji se atraktivno bacio na loptu i u padu, sa šest-sedam metara, glavom zatresao mrežu Svilara za 3:1. Međutim, tu nije bio kraj uzbuđenjima na ovom meču, jer je već u narednoj minuti Vojvodina uspjela smanjiti rezultat i vratiti se u igru. Želimir Vidović je u svom šesnaestercu oborio Đorđa Ćurčića, te varaždinski sudija Rauš opravdano pokazuje na bijelu tačku. Siguran sa penala bio je Čedmor Mićović koji postavlja konačnih 3:2.
Posljednjih desetak minuta igre, fudbaleri u bijelim dresovima su uglavnom kontrolisali loptu na sredini terena, onemogućivši goste da dođu u priliku da postignu i treći gol, te je Sarajevo zasluženo stiglo do četvrte pobjede u sezoni s kojom se našlo na četvrtom mjestu na tabeli, nakon sedam odigranih kola.
Izvještaj, sastave i šest fotografija sa ove utakmice možete pogledati
ovdje.
