Biografija
Želimir Vidović je rođen 17. novembra 1953. godine u Sarajevu, a fudbalsku karijeru započeo je u sarajevskoj Bosni. Dobre igre u sarajevskom niželigašu nisu mogle proći nezapaženo, pa u ljeto 1974. godine Vidović potpisuje ugovor sa Sarajevom. Već u svojoj debitantskoj sezoni na Koševu, popularni Keli postaje nezamjenjiv na poziciji desnog beka. Odbrana Sarajeva u drugoj polovini sedamdesetih godina nije se mogla zamisliti bez njega, a sjajne igre u bordo dresu donijele su mu u februaru 1977. godine poziv u državni tim. Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je u prijateljskoj utakmici protiv Meksika.
Skupa sa Zoranom Lukićem činio je sjajan bekovski tandem, s kojim se bordo tim krajem sedamdesetih vratio u vrh jugoslavenskog fudbala. Sarajevo je posebno zablistalo u sezoni 1979/80. kada je osvojilo titulu jesenjeg šampiona, a na kraju je sezonu završilo kao vicešampion Jugoslavije. Svoj pečat ovom uspjehu dao je i Keli, koji je postigao tri gola, a njegove dobre igre prepoznao je selektor Miljanić koji ga u martu 1980. vraća u reprezentaciju, ovog puta za prijateljsku utakmicu sa Urugvajem na Koševu.
U jesen 1980. odlazi na odsluženje vojnog roka. Tokom boravka u JNA, Muzurovića je na klupi Sarajeva naslijedio Srboljub Markušević, a Kelija je po povratku iz vojske čekala nova uloga na terenu. Markušević ga je sa pozicije desnog beka prekomandovao u sredinu, na poziciju halfa, što se još jednom pokazalo kao pun pogodak. Keli je sada bio bliže protivničkom golu, bio je znatno opasniji, a navijačima je posebno ostao upamćen njegov pogodak u pobjedi protiv Željezničara, pred rekordnih 55.000 navijača. U svojoj posljednjoj sezoni na Koševu, sa Sarajevom je stigao do osmine finala Kupa UEFA, te finala Kupa Maršala Tita u kojem je bordo tim poražen od zagebačkog Dinama.
Nakon punih devet godina, 241 zvanične utakmice i 14 golova, Keli se u ljeto 1983. godine rastao sa svojim Koševom i Sarajevom, te karijeru nastavio u Austriji. Nakon samo pola godine u timu FC Union Wels, u januaru 1984. prelazi u GAK za koji je nastupao sve do 1989. godine.
Po završetku igračke karijere, Keli se vraća u svoje Sarajevo, gdje je dočekao i početak agresije na Bosnu i Hercegovinu. U najtežim ratnim danima Keli je pokazao svoju ljudsku veličinu. Ostao je uz svoj grad, uz svoju raju, uz svoju Dobrinju, a njegova želja da pomogne svojim sugrađanima koštala ga je života. Dana 17. maja 1992. godine Keli je prevezao četvoricu ranjenika iz okružene Dobrinje do bolnice Koševo, a prilikom povratka u svoje naselje, na jednom kontrolnom punktu je zarobljen, odveden u nepoznatom pravcu, a potom ubijen.
Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni tek 1996. godine na Stupu, a 5. juna 2004. godine sahranjen je na Gradskom groblju Bare. Prema izričitoj želji njegove porodice, Keli je sahranjen u dresu Sarajeva. Danas, po Keliju naziv nosi najveća ulica u sarajevskom naselju Dobrinja, kao i glavni teren trening centra FK Sarajevo u Butmiru.
Sarajevo
Jugoslavija
