Iako je stadion Koševo zvanično otvoren 1949. godine, tek od marta naredne godine FK Sarajevo je na njemu počeo igrati svoje zvanične utakmice. U naredne tri decenije, Koševo je pretrpilo nekoliko manjih rekonstrukcija, da bi krajem 1980. godine započela dotada najveća od njih, kada je stadion poprimio svoj današnji izgled. Za potrebe 40. Balkanskih atletskih igara, te XIV Zimskih olimpijskih igara, izvršena je potpuna rekonstrukcija najvećeg stadiona u Bosni i Hercegovini, prilikom koje je centralna tribina jedina zadržala svoj prvobitni izgled, dok je ostatak tribina potpuno srušen, a izgrađene su tri sasvim nove tribine, te je koševski stadion dobio izgled po kojem je i danas prepoznatljiv.

Posljednju utakmicu prije početka velikih radova, Sarajevo je odigralo u pretposljednjem jesenjem kolu Prve savezne lige u sezoni 1980/81., u sklopu kojeg je na Koševu dočekalo ekipu Zagreba. Fudbalere Sarajeva i Zagreba dočekao je teren prekriven snijegom, koji nije prestajao padati ni tokom utakmice, a u dosta teškim uslovima bolje su se snašli domaći fudbaleri, koji su na krilima razigranog Zorana Lukića ubilježili ubjedljivu pobjedu.

Nenad Vidaković centrira pred gol gostiju

Oba tima su ovaj meč dočekala u pozitivnoj atmosferi. Sarajevo je u posljednja tri kola odmjerilo snage sa beogradskim ligašima, Crvenom zvezdom, OFK Beogradom i Partizanom, u kojima je ubilježilo učinak od jedne pobjede i dva remija, dok su gosti iz Zagreba iza sebe imali sjajan niz od sedam utakmica bez poraza, te se s pravom očekivao uzbudljiv meč. Trener bordo tima, Fuad Muzurović je uoči meča imao dosta problema sa sastsavljanjem tima. Još početkom prethodnog mjeseca, strateg Sarajeva je ostao bez trojice standardnih prvotimaca, Safeta Sušića i Želimira Vidovića koji su otišli na odsluženje vojnog roka, te Ante Rajkovića koji je karijeru nastavio u inostranstvu, a u ovom meču nije mogao računati ni na kartoniranog Predraga Pašića, te povrijeđenog Mehmeda Janjoša, pa je bio primoran na dosta rokada u timu. Sarajevo je tako istrčalo na teren sa čak petoricom fudbalera mlađih od 21 godine (Radeljaš, Jozić, Vukičević, Musemić i Kapetanović), koji će u narednim sezonama postati okosnica čuvene generacije koja je pet godina kasnije donijela na Koševu dugo čekanu drugu titulu šampiona Jugoslavije.

Izuzetno hladno vrijeme prouzrokovalo je i nešto slabiju posjetu, pa je na tribinama koševskog stadiona bilo prisutno tek oko 2.000 gledalaca, koji su mogli uživati u izuzetno kvalitetnoj fudbalskoj predstavi podmlađenog tima Sarajeva. Gosti u bijelim dresovima su bolje ušli u susret, te su već u prvih dvadesetak minuta uspjeli stvoriti dvije dobre prilike, ali je u oba navrata golman Sarajeva, Slobodan Janjuš bio na visini zadatka.

Zoran Lukić postiže pogodak za 1:0

Dodatnu glavobolju treneru Muzuroviću donijela je 23. minuta, kada je zbog povrede igru morao napustiti Mirza Kapetanović, kojeg je na terenu zamijenio Nihad Milak. Od sredine prvog poluvremena, Sarajevo je zaigralo znatno bolje, a nakon nekoliko dobrih prilika, kao plod takve igre stigao je i vodeći pogodak u 39. minuti. Faruk Hadžibegić je odlično centrirao sa desne strane, a na nabačenu loptu krenuli su Zoran Lukić i Nijaz Merdanović na drugoj strani, s tim što je Lukić bio brži te je snažnim udarcem glavom zakucao loptu u gostujuću mrežu za 1:0.

Pet minuta kasnije, Sarajevo je uspjelo udvostručiti prednost, a strijelac vodećeg gola, Lukić, ovog puta je bio u ulozi asistenta. On je sjajno prebacio loptu do mladog Musemića, koji je preciznim udarcem savladao golmana Panjkreta za konačan rezultat prvog dijela igre.

Slaviša Vukičević u prodoru

Drugo poluvrijeme je donijelo nešto manje uzbuđenja. Sarajevo, zadovoljno visokim vodstvom, kontrolisalo je igru, a svi pokušaji gostiju da se vrate u meč, bili su neuspješni. Igra je bila prilično ravnopravna, ali se uglavnom odvijala između dva šesnaesterca, pa je drugih 45 minuta proteklo bez nekih većih prilika na obje strane.

Ipak, četiri minute prije kraja, Sarajevo je uspjelo stići i do trećeg gola. Nenad Vidaković je izveo aut, te uposlio Nijaza Merdanovića koji se sjajno snalazi i šalje pas prema Lukiću. Najbolji igrač utakmice je ispratio Merdanovićev pas, te je preciznim udarcem desnom nogom sa desetak metara natjerao golmana Panjkreta da po treći put vadi loptu iz svoje mreže.

Sarajevo se tako na najbolji način oprostilo od starog Koševa, ubjedljivom pobjedom kojom je kolo prije kraja prvog dijela prvenstva stiglo do šestog mjesta na tabeli, a bordo tim se u prvih devet mjeseci naredne godine, dok radovi na rekonstrukciji stadiona nisu privedeni kraju, preselio na susjednu Grbavicu.

Izvještaj, sastave i 11 fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.