Sarajevo na "Februarskom turniru" - I dio
Sarajevo na "Februarskom turniru" - II dio

Zimska pauza stvarala je tokom sedamdesetih godina mnogo problema za dva sarajevska prvoligaša. Uslovi za rad na stadionima Koševu i Grbavici gotovo da nisu postojali, a kao jedna od najtežih zima po tom pitanju pamti se ona iz 1977. Fudbaleri Sarajeva su gotovo puna dva mjeseca proveli izvan glavnog grada BiH. Trener Vukašin Višnjevac je 7. januara izvršio prozivku, a već narednog dana ekipa se zaputila na Borike kod Rogatice, gdje je obavljen bazični dio priprema. Na Borikama je Sarajevo provelo dvije sedmice, a potom se 22. januara preselilo u Baško Polje, gdje je ostalo do 6. februara. Uslijedio je jednodnevni povratak u svoj grad, a već 8. februara i put u Lišticu (današnji Široki Brijeg).

U malom hercegovačkom mjestu, Sarajevo je ostalo deset dana, a kada ih je pri povratku u svoj grad ponovo dočekalo snijegom okovano Koševo uslijedio je i posljednji, četvrti, dio priprema, ovog puta u Vitezu, gdje su fudbaleri bordo tima ostali sve do 24. februara. Stalna putovanja, promjene terena, dodatno su otežavale posao trenerima Višnjevcu i Muzuroviću, a Sarajevo je veoma teško nalazilo adekvatne partnere za pripremne utakmice.

Ekipa Sarajeva na "Februarskom turniru" 1977. godine
Stoje: Višnjevac, Hadžibegić, Sušić, Savić, Vidaković, Ekmečić, Simić, Zekić, Muzurović
Čuče: Bešović, Lubura, Bošnjak, Milak, Vukadin, Repčić, Heto.

Stoga je Sarajevo veoma rado prihvatilo poziv Veleža da po treći put učestvuje na "Februarskom turniru". Trinaesto izdanje ovog tradicionalnog turnira, koje se održalo 12. i 13. februara 1977. godine, po ekipama je bio možda i najjači turnir do tada. Prvi put u historiji turnira, gostovale su dvije inostrane ekipe i to višestruki mađarski šampion Ujpesti Dozsa, te reprezentacija Poljske. O snazi ova dva tima najbolje govore njihovi rezultati iz tog perioda.

Ujpesti Dozsa je u periodu od 1969. do 1975. osvojila svih sedam prvenstava Mađarske, a tome su dodali i tri Kupa, uz zapažene rezultate na međunarodnoj sceni. Dva puta su u tom periodu igrali četvrtfinale Kupa šampiona, a 1974. godine su uspjeli stići i do polufinala, gdje ih je u dvije utakmice eliminisao šampion Zapadne Njemačke, minhenski Bayern, koji je nakon toga stigao do prve titule prvaka Evrope. S druge strane, rezultati poljskog nacionalnog tima su bili još impresivniji. Bila je to zlatna generacija poljskog reprezentativnog fudbala, obzirom da su na prethodnom Svjetskom prvenstvu osvojili bronzanu medalju, dok su na Olimpijskim igrama 1976. godine bili srebreni.

Fudbaleri Poljske i Sarajeva izlate na teren

Voljom žrijeba odlučeno je da prvi protivnik našeg tima bude reprezentacija Poljske. Trener Višnjevac je uoči turnira imao mnogo problema sa izostancima igrača. Pored povrijeđenih Rajkovića, Dupovca, Pirića, Tešana i Pašića, strateg bordo tima je bio lišen usluga trojice reprezentativaca. Želimir Vidović je bio na turneji sa "A" timom po Južnoj i Srednjoj Americi, dok su Nijaz Merdanović i Hamdo Radeljaš otputovali sa mladom reprezentacijom u Indoneziju.

Sarajevo je u Mostar stiglo iz obližnje Lištice, a Višnjevac se u meču sa Poljacima odlučio za sljedeći sastav: Dautbegović, Bošnjak, Vidaković, Milak, Hadžibegić, Savić, Sušić, Simić, Vukadin, Ferhatović i Repčić, dok su u drugom poluvremenu priliku za nastup dobili Heto i Lubura. Podmlađeni tim Sarajeva je renomiranom protivniku pružio snažan otpor, a treća ekipa Svijeta je tek u samom finišu utakmice, zahvaljujući boljoj fizičkoj pripremljenosti, uspjela doći do trijumfa.

Prvu priliku na utakmici imao je kapiten Poljaka, Kazimierz Deyna, čiji udarac glavom zaustavlja Dautbegović. Sarajevo je ubrzo potom zaprijetilo preko novajlije Vukadina, ali bez promjene rezultata. U drugom poluvremenu, bordo tim je zaigrao još agresivnije. Prvu priliku imao je mladi Savić, čiji udarac sa 30 metara poljski golman uspijeva zadržati krajnjim naporima. Najbliže golu Sarajevo je bilo u 70. minuti, kada nakon akcije Repčića lopta dolazi do Sušića, koji iz punog trka snažno šutira u gornji desni ugao gola Poljske, ali je golman Zygmunt Kukla sjajnom paradom uspio spasiti svoj gol. I onda, kada su igrači Sarajeva propustili svoje prilike i ostali bez snage, Poljaci uspijevaju doći do gola. U 75. minuti je Deyna nakon solo prodora uputio centaršut u kazneni prostor Sarajeva, gdje se najbolje snalazi Henryk Wawrowski koji pogađa za 1:0. Dvije minute prije kraja utakmice, Poljaci su ovjerili plasman u finale. Ponovo je u ulozi asistenta bio Deyna, a ovog puta strijelac je bio Andrzej Szarmach koji snažnim udarcem glavom matira Dautbegovića za konačnih 2:0.

Vukadin i Simić pred golom Ujepsti Dozse

U prvom polufinalnom meču, Velež je sa minimalnih 1:0 savladao Ujpesti Dozsu, pa je drugi dan turnira otvoren susretom za treće mjesto između Sarajeva i mađarskog tima. Za meč sa Mađarima, Višnjevac je napravio tek dvije promjene. Iskusnog golmana Dautbegovića, na golu je zamijenio Ekmečić, dok se umjesto Ferhatovića, koji je prvog dana turnira obnovio povredu, na terenu našao Lubura.

Susret sa Poljacima je iscrpio fudbalere Sarajeva, koji su prethodnog dana na terenu ostavili i posljednji atom snage, a to su iskoristili iskusni Mađari i do vrha napunili mrežu Sarajeva. Već u 6. minuti Nagy je pogodio za 1:0, a pet minuta kasnije Toth je povisio rezultat. U 25. minuti Sarajevo je primilo još dva gola. Najprije je Fekete postigao pogodak za 3:0, da bi odmah nakon polaska s centra mladi Vidaković nesretno zatresao vlastitu mrežu.

Poslije samo pola sata igre, Višnjevac je odlučio napraviti promjenu na golu, pa je Ekmečića zamijenio Savo Zekić, koji je te zime stigao na Koševo iz zvorničke Drine, ali mu ni to nije pomogolo. Istina, Sarajevo je u 38. minuti uspjelo preko Savića smanjiti rezultat na 4:1, ali je minut prije odlaska na odmor Fekete pogodio za 5:1. U nastavku utakmice, Toth je nakon 11 minuta igre postigao pogodak za 6:1, a u listu strijelaca upisao se i desni bek Viczko u 70. minuti. Deset minuta prije kraja, Fekete je kompletirao svoj het-trik i tako bordo timu nanio jedan od najtežih poraza u međunarodnim utakmicama.

Sarajevo je tim porazom završilo svoje treće učešće na "Februarskom turniru" na kojem je, nakon dva treća mjesta, osvojilo posljednje, četvrto mjesto. Dobar utisak koji je podmlađeni bordo tim ostavio prvog dana protiv Poljaka, definitivno je pokvario katastrofalan rezultat utakmice za treće mjesto.

Fotografije sa turnira

Ceremonija otvaranja turnira

Ceremonija otvaranja turnira

Ceremonija otvaranja turnira

Ceremonija otvaranja turnira

Ceremonija otvaranja turnira

Ceremonija otvaranja turnira

Ceremonija otvaranja turnira

Kapiteni ekipa učesnica polažu cvijeće na spomenik

Kapiteni ekipa učesnica polažu cvijeće na spomenik

Kapiteni ekipa učesnica polažu cvijeće na spomenik

Fudbaleri Sarajeva posmatraju utakmicu između Veleža i Ujpesti Dozse

Sportski pozdrav kapitena Kazimierza Deyne (Poljska) i Dragana Simića

Ekipa Sarajeva uoči utakmice za treće mjesto
Stoje: Višnjevac, Hadžibegić, Sušić, Savić, Vidaković, Ekmečić, Simić, Zekić, Muzurović
Čuče: Bešović, Lubura, Bošnjak, Milak, Vukadin, Repčić, Heto.

Zajednički snimak fudbalera Sarajeva i Ujpesti Dozse uoči utakmice za treće mjesto.
Fudbaleri Sarajeva (u bijelim dresovima), stoje: Simić, Repčić, Sušić, Hadžibegić, Ekmečić
Čuče: Bošnjak, Vidaković, Savić, Milak, Vukadin, Lubura.