Rezime
Nakon visokog petog mjesta, te ispadanja u četvrtfinalu Kupa Jugoslavije, Sarajevo se zaputilo na turneju u Tursku, gdje je ekspidicija našeg tima dočekala novu 1951. godinu, koju je Sarajevo otvorilo na najbolji način, pobjedama protiv dva najveća turska kluba. Tako je najprije 6. januara, protinik Sarajeva bio prvak Turske, Fenerbahce, a Sarajevo je u uzbudljivoj utakmici slavilo sa 3:2. Već sutradan, novi protivnik našeg tima bio je Galatasaray, a trijumf je ponovno pripao Sarajevu, ovaj put rezultat je bio 3:1. Gostovanje u Turskoj, bilo je svakako veliko iskustvo za sve igrače Sarajeva, ali i odlična priprema za početak nove prvoligaške sezone.
U novu sezonu, Sarajevo je ušlo sa željom da potvrdi da prošlogodišnji visok plasman nije bio plod slučajnosti, nego da Sarajevo zaista posjeduje kvalitet. Prvoligaška sezona je otvorena gostovanjem u Kruševcu kod Napretka, odakle se Sarajevo vratilo sa polovičnim uspjehom, osvojen je jedan bod, a konačan rezultat je glasio 1:1, iako je Sarajevo do 66. minute, golom Žigantea imalo prednost. U ovoj utakmici, svoj prvoligaški debi upisao je, igrač koji će kasnije postati jedno od najvećih imena Sarajeva, Ibrahim Biogradlić. Biogradlić je već prethodno dva puta oblačio dres Sarajeva u zvaničnim utakmicama, ali oba puta u Kupu Jugoslavije. Remi na gostovanju kod Napretka, trebao je dobiti na težini, pobjedom nad zagrebačkom Lokomotivom, sedam dana kasnije. Pobjedu su očekivali i navijači, kojih se na Koševu skupilo 14.000. Terensku inicijativu, Sarajevo ipak nije uspjelo iskoristiti, pa su gosti, koji su svih 90 minuta bili orjentisani na odbranu svog gola, na kraju bili prezadovoljni osvojenim bodom. Izgubljeni bod nije bio baš najbolji uvod uoči gostovanja u Splitu, a dodatne glavobolje treneru Brozoviću zadale su povrede dvojice prvotimaca, golmana Pejaka i Biogradlića, koji su morali propustiti susret trećeg kola, a Hajduk je bez većih problema upisao dva boda. Prvu pobjedu u sezoni, Sarajevo je ostvarilo iduće nedjelje, na Koševu je gostovao Partizan. Sarajevo nikad dotad nije pobjedilo Partizan, a kada se činilo da će tako biti i te nedjelje, Franjo Lovrić u 81. minuti pogađa mrežu Šoštarića i Sarajevu donosi dragocjenu pobjedu. Nakon pobjede nad Partizanom, Sarajevo je u preostalih sedam kola proljetnog dijela Prvenstva po dva puta pobjedilo i remiziralo, te doživjelo tri poraza i sa deset osvojenih bodova, prvi dio sezone završilo na zadovoljavajućem šestom mjestu.
Ljetna pauza, omogućila je Sarajevu odigravanje velikog broja prijateljskih utakmica, a publika u glavnom gradu BiH, mogla je vidjeti i dvije strane ekipe. Naime, gosti Sarajeva u julu su bili austrijski klubovi, Sturm i Wiena. Sarajevo je najprije sa 3:0 savladalo Sturm, a onda je doživjelo dva poraza, 1:3 od Sturma u drugoj utakmici, te 2:3 od Wiene.
I dok se prvi tim Sarajeva pripremao za napore koji ih očekuju u jesenjoj polusezoni, omladinski tim sa Koševa je po drugi put zaredom postao prvak Bosne i Hercegovine. Sarajevo je u finalu Prvenstva Republike, savladalo zenički Čelik sa 3:1, a tim koji je postigao ovaj uspjeh sačinjavali su: Gajić, Mulabdić, Kurtalić, Štojc, Šarenac, Kusturica, Bevanda, Varešanović, Ferhatović, Karaica, Jusufbegović. Do ovog velikog uspjeha, mladi tim je predvodio napadački dvojac Asim Ferhatović – Osman Jusubegović, koji će kroz par godina postati i udarne igle prvog tima.
Nakon mjesec dana pauze, s velikim nestrpljenjem se očekivao nastavak Prvenstva, a u prvom kolu jesenjeg dijela, na Koševu je gostovao Napredak. Igrači Sarajeva su u susret ušli poprilično mlako i nezainteresovano, što su gosti iz Kruševca iskoristili, pa je u 56. minuti, bilo 0:2. Uspavane igrače Sarajeva očito je tek tada uspjela probuditi publika, koja je zvižducima jasno stavila do znanja da nije zadovoljna pruženom partijom. U posljednjih 20 minuta, Sarajevo golovima Živkova, Jarkovačkog i Žigmana, ipak uspijeva upotpunosti preokrenuti rezultat i smiriti navijače. Baš kao u toj utakmici, i u ostatku Prvenstva, Sarajevo je igralo po sistemu toplo-hladno, pa je Sarajevo sezonu završilo na diobi šestog mjesta sa zagrebačkom Lokomotivom. Ipak, jedan rezultat treba posebno istaći, a to je pobjeda nad Dinamom u 20. kolu. Dinamo se grčevito borio za titulu sa Crvenom zvezdom, dok je Sarajevo na utakmicu u Maksimiru došlo potpuno rasterećeno, te slavilo sa visokih 3:1, a golove su postigli Habić, Bukvić i Mantula. Kraj godine, kao i obično bio je rezervisan za Kup Jugoslavije, gdje je naš tim ponovno eliminisan u osmini finala. Ipak, ono što vrijedi istaći jeste da je u prvom kolu Kupa, Sarajevo eliminisalo Čelik, pobjedom 3:0 u Zenici, a svoj debi u dresu Sarajeva, upisao je tada osamnaestogodišnji Asim Ferhatović, koji će kasnije postati najveća legenda kluba. Sarajevo je u drugom kolu preskočilo Proleter iz Teslića, ali u duelu sa drugim Proleterom, onim iz Osijeka, tim sa Koševa je ipak položio oružje i završio nastup u najmasovnijem takmičenju.
Nakon završetka sezone, Sarajevo se zaputilo na turneju po Zapadnoj Njemačkoj. Mjesec dana koliko je Sarajevo provelo u Evropi, bilo je dovoljno da mladi tim stekne iskustvo igranja u međunarodnim utakmicama, a tim Sarajeva je ukupno odigrao pet utakmica, ostvarivši pri tome tri pobjede, uz po jedan remi i poraz. Jedina ekipa koja je nanijela poraz našem timu, bio je Monheimm, koji je slavio sa 3:1.
