U svojim prvim sezonama učešća u Prvoj saveznoj ligi, tim sa Koševa je obično pružao dobre igre kada je gostovao u glavnom gradu bivše države, ali se nikada do tog septembra 1951. godine nije uspio vratiti u Sarajevo sa punim plijenom. Na prvih osam gostovanja tamošnjim prvoligašima, Crvenoj zvezdi, Partizanu i BSK-u, Sarajevo je ostvarilo učinak od četiri remija i četiri poraza, a jedini trijumf u Beogradu ostvarilo je 1947. u Kupu Maršala Tita, kada je u meču za treće mjesto prvog izdanja ovog takmičenja savladao tim novosadske Sloge, koja će kasnije promijeniti ime u Vojvodina.

Susret 15. kola sezone 1951 između Partizana i Sarajeva, ova dva tima dočekala su u različitom raspoloženju. Sarajevo je u prethodnom kolu remiziralo na svom terenu sa drugoplasiranim Hajdukom, te je u Beograd stiglo puno saomopouzdanja da još jednom može ostati neporaženo u duelu sa favorizovanim protivnikom. S druge strane, beogradskim crveno-plavim ruže baš i nisu cvjetale obzirom da su iza sebe imali niz od tri uzastopna poraza, zbog čega su se praktično već osam kola prije kraja oprostili od utrke za šampionsku titulu.

F. Lovrić, Pejak, Brozović, Alajbegović, Mantula, Živkov, Švraka, Žigman, Konjevod, Glavočević, Žigante

Partizan je u ovom meču silno želio prekinuti taj crni niz. Četiri dana ranije, Partizan je u prijateljskoj utakmici na svom terenu ugostio bečku Austriju i savladao je rezultatom 3:2, pa je oko 15.000 domaćih navijača koliko ih je došlo na susret sa Sarajevom bilo ubijeđeno da je njihov tim napokon izašao iz kriznog perioda i da će upravo u ovom meču stići do prvih bodova nakon ljetne pauze. Pobjeda nad renomiranim protivnikom ipak je donijela i glavobolje treneru beogradskog tima, obzirom da se na tom meču povrijedio prvi golman Šoštarić, pa je u duelu sa Sarajevom na gol morao stati Ruman, kojeg će nakon meča beogradska javnost optužiti kao glavnog krivca za pretrpljeni poraz.

Ipak, tako nisu mislili i fudbaleri Miroslava Brozovića koji su tog dana pružili zaista sjajnu partiju. Sarajevo je tokom većeg dijela utakmice bilo bolji i opasniji protivnik, te je na kraju zasluženo stiglo do oba boda. Već iz prvog ozbiljnijeg napada, ekipa Sarajeva je stigla do vodstva, šokiravši domaće navijače. Igrala se peta minuta kada je kapiten Franjo Lovrić majstorski zaobišao Čajkovskog, a potom uposlio Dragu Žigmana koji bez oklijevanja, iz prve, proslijeđuje loptu prema Vlatku Konjevodu. Napadač Sarajeva se najprije lijepo oslobodio svog čuvara Čolića, a potom preciznim niskim udarcem pogodio donji desni ugao Rumanovog gola. Šut Konjevoda nije bio toliko jak, pa se stekao utisak da je Ruman mogao mnogo bolje reagovati i da bi spasio gol da je pravovremeno krenuo na loptu.

I nakon gola Sarajevo je nastavilo sa napadima, ali bez ozbiljnijih prilika, da bi u 30. minuti, pomalo neočekivano Partizan stigao do izjednačenja. Valok je primio jednu loptu na krilu, kratko uposlio Belina koji je bez mnogo razmišljanja uputio centaršut u šesnaesterac Sarajeva i na samo sedam metara od gola pronašao usamljenog Branilovića. Iako je napadač domaćeg tima bio dosta iskosa, iskoristio je to što je bio zaboravljen od odbrane Sarajeva, te je, ne čekajući da lopta padne, snažnim volej udarcem matirao Stipu Pejaka za 1:1.

Pejak i Brozović pred golom Sarajeva

Primljeni gol nije dekoncentrisao fudbalere Sarajeva, koji su i dalje kontrolisali igru, te su za svoju hrabrost zasluženo nagrađeni novim golom, četiri minute prije odlaska na odmor. Akciju Sarajeva je započeo Konjevod na sredini terena kada je sjajnim dijagonalnim pasom pronašao Marcela Žigantea. On je poveo loptu nekoliko metara, a potom centrirao prema Žigmanu, koji se najprije oslobodio svog čuvara Jovanovića, a potom iskoristio još jednu zakašnjelu reakciju golmana Rumana, te poslao loptu ispod njega u mrežu za 1:2, što je bio rezultat s kojim se otišlo na odmor.

Tek u drugom poluvremenu domaći tim je uspio nametnuti svoju igru i to samo u prvih pola sata. Partizan je u tom periodu imao dosta opasnih napada, ali je odbrana Sarajeva, na čelu sa Pejakom i Brozovićem odlučno branila svoj gol, ne dozvolivši domaćem timu da dođe do izjednačenja. Beograđani su u tim trenucima svoje najbolje prilike imali preko Bobeka i Branilovića, ali je Pejak svaki put bio na visini zadatka.

Pritisak Partizana trajao je otprilike do 75. minute, nakon čega je izgledalo kao da su se domaći i fudbaleri i navijači pomirili sa četvrtim uzastopnim porazom, a Sarajevo je do kraja meča moglo stići i do ubjedljivije pobjede, posebno kada je u 86. minuti Žigante iz veoma dobre pozicije pogodio stativu Rumanovog gola. Sarajevo je tako u svom devetom ligaškom nastupu u Beogradu stiglo do prve pobjede, kojom se sedam kola prije kraja prvenstva probilo do sjajne pete pozicije na tabeli, tik iza vodeće četvorke, Dinama, Hajduka, Zvezde i Partizana.

Izvještaj, sastave i sedam fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.