Godina je 2052. Kompanija Tesla je nakon dugogodišnjeg rada napokon uspjela ostvariti višedecenijski san ljudskog roda i proizvesti vremensku mašinu. Uređaj koji može vraćati ljude kroz vrijeme, omogućiti im da još jednom prožive neke od najljepših događaja u svom životu. Damian Musk, koji je kompaniju naslijedio od svog oca Elona, inspirisan Zeninim hepekom, donosi odluku da taj svoj vremeplov isproba, ni manje ni više nego u Sarajevu. Gradu u kojem se susreću istok i zapad.

Svjestan da neće moći udovoljiti svima, niti naći pojedinca kojem će ispuniti želju, prvi su mu na pamet pali, političari. Okupio je tako Musk čelnike svih političkih partija u Sarajevu i ponudio im da pokušaju zajednički odabrati dan u koji se žele vratiti. Političari, kakvi jesu, nisu se mogli dogovoriti. Jedan je želio da se vrati u sedamdesete godine, drugi na otvaranje Olimpijade, treći u devedesete, četvrti ni sam nije znao šta će... Na to im se Musk zahvali i zamoli da mu dovedu najpoznatije sarajevske muzičare. Kada su se okupili, ponovo je uslijedila žustra rasprava. Svaki od njih je predložio datum nekog od svojih koncerata, a budući da se ni oni nisu mogli složiti, Musk je samo odmahnuo rukom i kulturno ih zamolio da odstupe. Ništa bolje nije prošao ni sa biznismenima, glumcima, sportistima...

I baš u trenutku kada je Musk odbrusio svojim inžinjerima da razmontiraju vremeplov i zapute se brzim koracima ka sarajevskom aerodromu, neko od prisutnih iz odbora za doček se sjeti da pokušaju sa navijačima lokalnih fudbalskih klubova. Pomislivši da nema šta izgubiti, pristao je i zatražio da mu dovedu po jednog strastvenog navijača Sarajeva i Željezničara. Naravno, nije bilo teško pretpostaviti da će navijač Željezničara tražiti da to bude povratak u juni 1998. godine, dok je njegov bordo kolega ipak birao novembar 1967. godine, želeći da proživi huk 40.000 navijača na Koševu u trenutku kada Vahidin Musemić pogađa mrežu slavnog Manchester Uniteda, a pri tome vjerovatno uputiti i pokoju sočnu psovku italijanskom sudiji Francesconu zbog neopravdano poništenog gola. Sada već vidno iznerviran, Musk im ljutito odbrusi "Pa dobro ljudi, da li postoji jedan datum, jedna utakmica, koju bi obojica željeli ponovo proživjeti?", na šta mu uglas odgovoriše "Ima, 2. maj 1996. godine".

Sjeverna tribina Grbavice, 2. maj 1996. godine

Napokon, svi odahnuše. Mašina se upali, vrata se otvoriše, a samo par sekundi kasnije njih dvojica se nađoše na sjevernoj tribini prepunog stadiona Grbavice. Sjedoše jedan do drugog, bez tampon zone između njih, bez stotine specijalaca oko njih, osjećaj koji ih je potpuno zbunio. Nije ih bilo briga za šupalj krov iznad glave, za grbav teren na kojem je trava bila tek ukras na pojedinim dijelovima. Navikli su u međuvremenu na nove, renovirane stadione ova dva kluba, na hibridne terene, ali i na poluprazne tribine za vrijeme gradskog derbija, a kako su počeli sve te stvari glasno komentarisati, tako ih i ostali navijači oko njih počeše gledati, baš kao nekoga ko je pao s Marsa.

Sreća u tom trenutku se na centru igrališta pojavi predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, te svih 20.000 prisutnih gledalaca zaboraviše na ovu dvojicu čudaka. Uz ovacije sa tribina "Aljo, Aljo...", Predsjednik izvede početni udarac, desetine bijelih golubova poleti u zrak, a sudija Mrkić dade znak za početak utakmice. Fudbaleri u bordo i plavo-bijelim dresovima se rastrčaše po terenu. Počeše sijevati prilike sa obje strane, ubrzo zatim i kartoni, a dođoše na red i golovi. Najprije Biščević pogodi za 1:0, a potom Dženan Uščuplić izjednači rezultat.

Ona dvojica jarana i dalje djeluju začuđeno, ne mogu da vjeruju da se nekad prije više od pola stoljeća igrao bolji fudbal nego u njihovom vremnu, da su navijači sjedili zajedno. Jedino što im je bilo poznato jesu baklje, koje su se svako malo palile na obje strane. Napokon nešto što ih podsjeća na derbije iz njihove svakodnevnice.

Ubrzo sudija odsvira kraj utakmice, a vjerovatno prvi i jedini put u historiji ovog velikog derbija, svih 20.000 navijača napusti stadion zadovoljno ishodom utakmice. Nije pobijedilo Sarajevo, ali nije ni Željezničar. Pobijedio je fudbal, pobijedila je sarajevska raja. Pobijedio je najljepši grad na kugli što se Zemljom zove. Dvojica jarana iz budućnosti, napuštajući tribine, ponovo se nađoše u čudu, kada su vidjeli da svi zajedno izlaze, da je tu tek pokoji policajac, čisto da se Zakon ispoštuje. I tako se, pomiješanih osjećanja, zaputiše nazad ka Baščaršiji, gdje ih je čekao tajni prolaz za povratak u svoju sadašnjost. U vrijeme u kojem je Sarajevski derbi imao jednu potpuno drugačiju, vjerovatno tužniju, definiciju od one koju su upravo doživjeli.



Ako ste nestrpljivi da čekate do 2052. godine ili pak ne vjerujete da će Muskov sin zaista napraviti vremensku mašinu, svejedno ne morate biti tužni, jer ćete već za pet dana imati priliku da i sami ponovo proživite taj prvi majski četvrtak iz 1996. godine. Kako?

Udruženje Pomozi.ba, a na inicijativu bivšeg sportskog novinara Jasmina Ligate, u srijedu 8. juna u 19:30 na stadionu Grbavica, organizovaće humanitarni remake ovog, 66. po redu, prvenstvenog derbija Sarajeva i Željezničara. Na terenu će se naći svi fudbaleri koji su tog dana nosili dresove sarajevskih rivala, a ukoliko zaista želite prisustvovati tom meču, biće dovoljno da izdvojite samo simboličnih 5 KM, koliko košta ulaznica. Osim što ćete imati priliku uživati u jednom istinskom spektaklu, učinićete i jedno dobro djelo, jer sav prihod od prodaje ide u Fond "Sportisti za život" kojeg su u saradnji s Udruženjem Pomozi.ba osnovali Edin Džeko i Mirza Teletović.

Ulaznice se mogu kupiti u prostorijama Udruženja Pomozi.ba i fan shopovima FK Željezničar i FK Sarajevo. Ljudi koji dolaze iz inostranstva ulaznice mogu kupiti putem Paypala – [email protected] sa naznakom "Remake derbi". Fond za liječenja možete podržati i pozivom na telefonski broj 17021 kojim se doniraju 2 KM!

Budi i ti dio spektakla, budi i ti dio remakea 66. vječitog derbija.