Sezona 1978/79. je za ekipu Sarajeva bila godina uspona i povratka u vrh jugoslavenskog fudbala. Prvi put nakon šampionske 1967. godine, bordo tim je dočekao finiš sezone u samom vrhu tabele, sa izglednim šansama za plasman u Kup UEFA. Tri kola prije kraja, Sarajevo je bilo na petom mjestu sa 36 bodova i jednom utakmicom manje. Isto toliko bodova, ali i odigranih utakmica, imala je četvrtoplasirana Crvena zvezda, dok je na trećem mjestu bila titogradska Budućnost, sa jednim bodom, ali i jednom utakmicom više od Sarajeva i Zvezde. Upravo je u prethodnom kolu, igranom u srijedu iste sedmice, Sarajevo pregazilo Budućnost u gostima sa visokih 4:1 i tako se ravnopravno uključilo u trku za poziciju broj 3, koja je vodila u evropska takmičenja.

Pred ekipom Fuada Muzurovića, nije bio nimalo lagan zadatak. Do kraja sezone Sarajevo je imalo dva domaća meča, protiv Napretka i Hajduka, te gostovanja Olimpiji i Partizanu u zaostaloj utakmici. Napredak, Olimpija i Partizan su se grčevito borili za opstanak u društvu najboljih, dok je Hajduk vodio tijesnu borbu sa Dinamom za šampionski naslov. Jasno je bilo da će za svaki od tih timova, uključujući i Sarajevo, svaka od preostalih utakmica biti od presudne važnosti i da bi svaki izgubljeni bod mogao pomrsiti njihove račune.

U prvom od posljednja četiri susreta u sezoni, Sarajevo je na svom terenu ugostilo Napredak. Ekipa iz Kruševca je 32. kolo dočekala na šesnaestom mjestu sa 26 bodova, koliko je imao i petnaesti Partizan, a ispod njih su bili Zagreb sa dva boda manje, te već otpisani OFK Beograd. Ni tradicija međusobnih duela sa Sarajevom, nije bila na njihovoj strani. Naime, u prethodnih šest duela, Napredak nikada nije uspio savladati bordo tim, pa je bilo teško očekivati da će baš te nedjelje na Koševu doći do bodova spasa.

Vahid Avdić postiže pogodak za 1:0

Sarajevo je žestoko ušlo u meč, te već u prvih pola sata stiglo do velike prednosti. Domaći navijači su se radovali već u 10. minuti. Akciju bordo tima započeo je Želimir Vidović na desnom beku, koji je uputio oštar centaršut na drugu stativu i pronašao usamljenog Radomira Savića, a ovaj je loptu glavom vratio pred gol gdje se našao usamljeni Vahid Avdić koji nije mnogo oklijevao i sa samo nekoliko metara snažnim udarcem zakucava loptu iza leđa Simovića za 1:0.

I nakon vodstva, ekipa Sarajeva je nastavila sa napadima, a poslije nekoliko dobrih prilika, u 29. minuti stiže novi pogodak. Strijelac prvog gola, Avdić, ovog puta je u ulozi asistenta. Dubinskom loptom je iz velike daljine uposlio Safeta Sušića, koji prima loptu na dvadeset metara od gola gostiju, a potom ulazi u šesnaesterac i preciznim udarcem šalje loptu ispod Simovića za 2:0.

Safet Sušić postiže pogodak za 2:0

S tim rezultatom se otišlo na odmor, a čini se da je visoko vodstvo opustilo fudbalere Sarajeva, pa gosti u prvih dvadesetak minuta igre preuzimaju terensku inicijativu. Prvu priliku u drugom poluvremenu imao je krilni napadač Napretka, Pešić, ali njegov udarac sjajnom intervencijom zaustavlja Miloš Đurković. Pritisak gostiju isplatio se u 62. minuti, kada uspijevaju smanjiti zaostatak. Kostić je bio u prodoru prema golu Sarajeva, ali ga u posljednjem trenutku zaustavlja golman Đurković, čiji je start sudija Kuršumlija okarakterisao kao prekršaj za najstrožiju kaznu. Siguran sa bijele tačke bio je rezervista Jovanović koji smanjuje rezultat na 2:1.

Primljeni pogodak je razbudio igrače Sarajeva, koji su do kraja zaigrali mnogo bolje, da bi sve dileme oko pobjednika bile riješene tri minute prije kraja. Bila je to solo akcija Safeta Sušića, koji je uspio zaobići i golmana Simovića, a potom poslao loptu do Srebrenka Repčića. Centarforu Sarajeva je ostao lakši dio posla, glavom je ubacio loptu u praznu mrežu Napretka za potvrdu trijumfa.

Lukić, Hadžibegić i Repčić napuštaju teren u zagrljaju navijača

Sarajevo je tako stiglo do pobjede kojom se dva kola prije našlo na mjestu koje je vodilo u Evropu. Porazi Budućnosti i Zvezde u tom kolu, značili su da se Sarajevo sa 38 bodova izdvojilo na trećem mjestu. Ipak, bordo tim do kraja sezone nije uspio zadržati tu poziciju. U zaostalom meču sa Partizanom je osvojen jedan bod, a potom su uslijedila dva vezana poraza od Olimpije i Hajduka, što je na kraju bilo dovoljno tek za četvrto mjesto. Zanimljivo je da su za svaki od ta tri tima, upravo bodovi osvojeni protiv Sarajeva bili ključni za ispunjenje ciljeva. Partizan i Olimpija su za jedan bod izbjegli ispadanje iz Prve lige, dok je Hajduk na kraju, zahvaljujući boljoj gol-razlici posljednji put u svojoj historiji posao šampion Jugoslavije.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.