Sedamnaesto kolo Prve savezne lige za sezonu 1964/65. donijelo je četrnaesti zvanični duel Sarajeva i Željezničara. Utakmicu koja se u glavnom gradu BiH očekivala sa većom pažnjom nego ikada do tada. Gotovo dvije decenije tinjalo je rivalstvo između dva sarajevska kluba. Prva decenija protekla je uglavnom u odigravanju prijateljskih utakmica, jer se Sarajevo i Željezničar do 1954. godine nikada nisu susreli u istom rangu takmičenja. Narednih deset godina ovog rivalstva, kada su i plavi sa Grbavice učvrstili svoj prvoligaški status, bilo je obilježeno utakmicama u kojima su najmanje jedan, a nerijetko i oba tima bili u donjem dijelu tabele.

Nikada ranije, do tog marta 1965. godine, nije se desilo da su oba sarajevska rivala i Sarajevo i Željezničar u samom vrhu tabele, sa ambicijama da sezonu završe uz najviši plasman. Željezničar je 1963. godine završio kao trećeplasirani, Sarajevo godinu dana kasnije sezonu okončalo na četvrtom mjestu, a sada su i bordo i plavi tim bili među prva četiri tima na tabeli. Sarajevo je sa 22 osvojena boda bilo na čelu prvoligaške tabele, slijedili su potom Partizan sa 21 bodom, Dinamo sa 20, te Željezničar sa 19. Obzirom da su i Partizan i Dinamo pred sobom imali izuzetno teške utakmice, crno-bijele je očekivao gradski derbi sa Zvezdom, a zagrebačke plave duel sa Rijekom, jasno je bilo da bi pobjeda u sarajevskom derbiju bila od velike važnosti za oba tima. U slučaju da Partizan i Dinamo kiksaju (što se na kraju i dogodilo, oba tima su poražena), Sarajevo se moglo odlijepiti na tabeli i pobjeći svojim pratiocima, dok je Željezničar eventualnim trijumfom mogao doći na samo jedan bod od liderske pozicije i tako se aktivno uključiti u trku za šampionski naslov.

Tabela uoči 17. kola

O tome koliko je interesovanje vladalo za ovaj meč, najbolje govori podatak da su još u četvrtak, tri dana prije odigravanja utakmice, iz uprave Željezničara obavijestili da su rasprodane sve ulaznice koje su puštene u prodaju. Jasno je bilo da će Grbavica biti ispunjena do posljednjeg mjesta, a važnost meča mogla se ogledati i u odluci koju je donijelo Gradsko saobraćajno preduzeće Sarajevo. Naime, GSP je odlučio na dan utakmice uvesti posebnu autobusku liniju na relaciji Baščaršija - stadion Grbavica, uz najavu da će autobusi sa glavne stanice na Baščaršiji polaziti svaka tri minuta, a u periodu od 13 do 15 sati najavljen je i pojačan tramvajski soabraćaj. I zaista, sve je bilo spremno za spektakl. Preko 20.000 navijača oba tima smještenih na tribinama Grbavice, lijepo vrijeme, bez padavina, tranzistori u rukama navijača oba tima spremni za osluškivanje rezultata sa stadiona u Beogradu i Zagrebu. Sve je mirisalo na pravi fudbalski spektakl, u kojem su na kraju izostali samo golovi.

Kapiteni Smajlović i Biogradlić sa sudijom Gugulovićem

A onda, kada je niški sudija, Milivoje Gugulović dao znak za početak utakmice, sve oči navijača oba tima bile su uprte u Asima Ferhatovića sa jedne i Ivicu Osima sa druge strane. Znali su to i treneri oba tima, Munib Saračević na klupi Željezničara i njegov kolega sa suprotne strane, Abdulah Gegić, koji su posvetili posebne odbrambene zadatke sa ciljem da spriječe dvojicu najboljih sarajevskih fudbalera da naprave razliku.

Prvu priliku na utakmici imali su domaći fudbaleri, preko Gašića koji je nakon prodora šutirao snažno, ali nedovoljno precizno. Par minuta kasnije uzvratio je na sličan način i Džemaludin Mušović na suprotnoj strani, ali sa istim ishodom - lopta je prošla tik iznad prečke. U dvadesetoj minuti novo uzbuđenje pred golom Sarajeva. Gašić je šutirao sa vrha šesnaesterca, a lopta je na putu do gola zakačila Svetozara Vujovića i potpuno promijenila smjer. I dok je Refik Muftić nemoćno ležao na drugoj strani gola, sreća se ipak osmijehnula bordo timu, te je lopta prošla koji centimetar od stative i završila u korneru.

Sredina prvog poluvremena donijela je i jednu pomalo komičnu situaciju. Asim Ferhatović je vodio jedan od mnogobrojnih duela sa svojim čuvarom Josipom Zemkom. Kada su se našli u situaciji 1 na 1, Hase se odlučio na dribling. Zemko ga je pokušao zaustaviti, a lopta koja se našla u sendviču njihovih stopala, od siline udaraca je pukla, što je dovelo do kraćeg prekida utakmice, kako bi se izvršila promjena lopte.

Tako je prvo poluvrijeme završeno bez golova, ali i bez pravih konkretnih prilika na obje strane. Tri minute prije kraja prvog poluvremena, Gegić je bio prinuđen napraviti izmjenu i iz igre izvaditi najboljeg strijelca svog tima, Mušovića. Povrijeđenog Mušovića je zamijenio Salih Šehović, a čini se da je njegov izlazak iz igre dodatno otupio oštricu napada Sarajeva.

Muftić interveniše ispred Gašića i Fazlagića

Drugo poluvrijeme nije ponudilo mnogo bolji fudbal. Nervoza je i dalje bila prisutna na obje strane. Veliki pritisak zbog rezultata do kojeg su htjeli doći i jedni i drugi bio je očit, a posebno kada se saznalo da gube i Partizan i Dinamo. Umjesto lijepih poteza, drugo poluvrijeme obilježila je prilično oštra igra, koja je ipak bila u granicama fer-pleja. Svakih par minuta neko od fudbalera je ležao na travi, Zemko, Osim, Bračulj sa jedne strane, potom Stjepan Blažević sa druge strane. Mirsad Fazlagić je također povrijeđen u jednom duelu, pa je do kraja meča igrao sa flasterom na nosu. Sve je kulminiralo u 80. minuti, kada su se na sredini terena pokoškali Lazar Lemić i Asim Ferhatović, koji su se najprije vukli za dresove, a potom krenuli i u fizički obračun, ali se u njihovoj blizini našao energični Gugulović koji je još jednom opravdao epitet jednog od najboljih sudija u Jugoslaviji. Nipki arbitar je brzo smirio situaciju, opomenuo obojicu aktera, pa je meč priveden kraju u prilično korektnom tonu.

Iz cjelokupnog drugog poluvremena vrijedi istaći tek jednu polupriliku koju je imalo Sarajevo, preko Blaževića u 65. minuti, koji je sa dvadesetak metara šutirao ravno u Radovića. I dok udaraca u okvir gola gotovo da nije ni bilo, prekršaja nije nedostajalo, pa je u zvaničnom zapisniku sa meča delegat Danilo Bjelačić zapisao kako je susret završen sa oko 70 faulova!

Konačnih 0:0 razočaralo je sve sarajevske ljubitelje fudbala, ali je na kraju mnogo više odgovaralo ekipi Sarajeva. Zahvaljujući porazima prvih pratioca, Sarajevo je uspjelo trinaest kola prije kraja uvećati svoju bodovnu prednost na tabeli, a snovi o šampionskoj tituli, o kojima se u Čaršiji do tada samo šapatom pričalo, izgledali su sve realniji i dostižniji.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.