Jesen 1954. godine, za navijače FK Sarajevo djelovala je poput najljepše bajke. Nakon dosta slabog ulaska u sezonu i tek dva remija u prva četiri kola, izabranici
Miroslava Brozovića su se probudili i zaigrali kao preporođeni. Prijelomni trenutak te polusezone bio je susret petog kola, kada su se po prvi put ikada u prvoligaškim utakmicama susreli gradski rivali, Sarajevo i
Željezničar. Sarajevo je na
Grbavici slavilo rezultatom 6:1, te je tako započelo fanatastičan niz u posljednjih devet jesenjih kola, u kojima je osvojilo 15 od mogućih 18 bodova. Brozovićevi
dječaci, kako ih je od milja zvao popularni Meho, su nakon poraza od
Partizana u Beogradu, u devetom kolu, napravili niz od tri uzastopne pobjede. Na Grbavici su savladali zagrebaške ligaše
Lokomotivu (8:0) i
Zagreb (3:1), a potom slavili i u Splitu protiv domaćeg
Hajduka (1:0), te kao trećeplasirani tim na tabeli u posljednjem jesenjem kolu dočekali beogradsku
Crvenu zvezdu. Tokom cijele jeseni, Sarajevo je svoje utakmice igralo na Grbavici, zbog finalnih radova na izgradnji stadiona
Koševo, koje je u oktobru po prvi put ugostilo i državni tim Jugoslavije, u prijateljskoj utakmici protiv Turske. Iako je planirano da se i meč sa Zvezdom odigra na komšijskom stadionu, a da se Sarajevo tek na proljeće vrati na svoje Koševo, zbog velikog interesovanja publike za meč sa Beograđanima, u zadnji čas je odlučeno da se ovaj meč ipak odigra na Koševu.
Sarajevo je ovaj meč dočekalo sa izuzetno neugodnom tradicijom iza sebe. Naime, bio je to 14. međusobni duel ova dva tima u okviru
Prve savezne lige i
Kupa Maršala Tita, a u prethodnih 13, Zvezda je ostvarila 12 pobjeda, dok je Sarajevo slavilo samo jednom. Jedinu pobjedu do tada, Sarajevo je zabilježilo šest i po godina ranije, u proljeće 1948. godine, kada je na stadionu
Šesti april slavilo rezultatom 2:1. Nakon toga, Zvezda je slavila u svakom od narednih 11 međusobnih susreta ova dva tima, pa je ta neugodna tradicija svakako bila dodatni motiv Brozovićevom timu da u ovom meču zaigra najbolje što može.
Pioniri Sarajeva poklanjaju cvijeće prvotimcima uoči početka utakmice
Loše vrijeme i kiša koja je padala tokom cijelog prethodnog dana, utjecali su na posjetu na koševskom stadionu, na kojem se na kraju ipak okupilo oko 18.000 gledalaca, koji su na kraju mogli biti zadovoljni viđenim od strane svojih ljubimaca. Prije samog početka utakmice, upriličena je mala svečanost. Naime, pioniri Sarajeva su buketima cvijeća nagradili prvotimce tima sa Koševa, u znak zahvalnosti za sjajne partije u posljednja dva mjeseca, kojima su oduševili svoje navijače.
Sarajevo je odlično otvorilo susret, te je već u prvih šest minuta natjeralo goste da izbijaju loptu u korner. Prvu sjajnu priliku imao je kapiten
Franjo Lovrić u petoj minuti, kada je ušao u kazneni prostor, ali je iz povoljne pozicije šutirao pored gola. Minutu kasnije, eksplozija oduševljenja na tribinama. Iz trećeg kornera, Sarajevo je stiglo do vodstva.
Nerćes Novo je sjajno centrirao u srce gostujućeg šesnaesterca, gdje je najviši u skoku bio
Osman Jusufbegović koji preciznim udarcem glavom pogađa donji lijevi ugao
Prvulovićevog gola za 1:0.
Tek nakon primljenog gola bude se i gosti, koji prvi put prijete u 11. minuti. Toplak se našao u jednoj dobroj poziciji za šut, ali je previše oklijevao, što koristi
Suad Švraka koji u posljednji čas blokira njegov udarac. Dvije minute kasnije, još bolja prilika za goste. Kostić se vješto oslobodio svog čuvara,
Džemidžića, te se sjajno probio po lijevom krilu, a zatim snažno šutirao iskosa, ali pogađa prečku. Lopta se od prečke odbila do Toplaka, koji se našao usamljen na šest-sedam metara od gola Sarajeva i snažno šutirao.
Stipe Pejak je već bio savladan i činilo se da će Zvezda doći do izjednačenja, ali se u posljednji čas na samoj gol-liniji našao
Ibrahim Biogradlić koji spašava svoj tim od sigurnog gola. Do kraja prvog poluvremena, nije bilo većih uzbuđenja, Zvezda je uglavnom svoju igru bazirala na prodorima krilnih igrača, čiji ubačaji nisu ozbiljnije zabrinuli Pejaka, dok je Sarajevo imalo dvije-tri poluprilike, ali također, bez većih opasnosti po gol Prvulovića, pa se na odmor otišlo sa minimalnom prednošću domaćeg tima.
Stipe Pejak interveniše ispred Toplaka
Drugo poluvrijeme donijelo je nešto slabiju igru oba tima, a Zvezda je na startu imala blagu terensku iniciajtivu, iz koje se izrodila tek jedna prilika Popovića, koja je ostala neiskorištena. Trenutak odluke stigao je u 57. minuti, kada je Sarajevo stiglo do drugog gola na utakmici. Franjo Lovrić je započeo jednu akciju na sredini terena, a nakon što je prešao dvojicu gostujućih igrača i stigao do linije šesnaesterca, uposlio je usamljenog Jusufbegovića. Centarfor Sarajeva je primio loptu, prešao dva-tri koraka, a potom snažnim udarcem poslao loptu u donji lijevi ugao Zvezdinog gola za 2:0.
Drugi primljeni gol, kao da je obeshrabrio Zvezdine fudbalere, koji do kraja utakmice nisu napravili gotovo ništa, dok su igrači Sarajeva staloženo priveli susret kraju, te potvrdili četvrtu uzastopnu ligašku pobjedu. Bila je to prva pobjeda koju je Sarajevo uspjelo izboriti u duelima sa Zvezdom na koševskom stadionu, ali ujedno i pobjeda kojom je potvrdilo osvajanje trećeg mjesta na kraju jesenje polusezone, što je bio najveći dotadašnji uspjeh bh. ligaša u najvišem saveznom rangu jugoslavenskog fudbala.
Izvještaj, sastave i pet fotografija sa ove utakmice možete pogledati
ovdje.
