Podaci

Ime i prezime	Stipe Pejak
Pozicija	Golman
Datum rođenja	12.08.1925.
Mjesto rođenja	Bugojno
Datum smrti	07.02.2005.
Mjesto smrti	Sarajevo
Debi	Sarajevo - Dinamo 1:5 (01.06.1948.)
Broj nastupa	169
Broj golova	1

Biografija

Gotovo svakog fudbalskog golmana prati specifična priča o načinu na koji su se našli među stativama, ali je priča Bugojanca Stipe Pejaka ipak posebna. Pejak je po završetku Drugog svjetskog rata imao 20 godina, fudbalom se nikada nije bavio, a po zanimanju je bio električar. U prvoj godini nakon rata, Pejak je otišao u Mostar, na odsluženje vojnog roka, gdje je zbog svojih fizičkih predispozicija izabran u fudbalski tim svog garnizona. U početku je igrao na poziciji halfa, a baš uoči jednog armijskog turnira u Skoplju, kasarnu je napustio dotadašnji prvi golman Dopudža, pa se Pejak prijavio da stane na gol. Na kraju turnira proglašen je za najboljeg golmana, pa je ubrzo prekomandovan u redove Sarajevskog garnizona, gdje je nastavio braniti. Uprkos tome, Pejak nije ni pomišljao da će ostati u fudbalu, smatrajući to tek kao jedan vid relaksacije u vojničkim danima, a tako bi možda i bilo da pred sami istek vojnog roka, u novembru 1947. godine, selekcija Sarajevskog garnizona nije odmjerila snage sa prvoligaškom ekipom Sarajeva. Iako je Sarajevo slavilo rezultatom 2:0, Pejak je tog dana bio najbolji igrač utakmice, privukavši na sebe pažnju trenera Zagorca. Sarajevo ga je odmah kontaktiralo, pa se Pejak, koji je u decembru završio svoj vojni rok, umjesto povratka kući u Bugojno, odlučio za ostanak u glavnom gradu BiH, pristupivši redovima FK Sarajevo.

Narednih dvanaest godina, bio je prvi golman Sarajeva. "Struja", kako su ga od milja zvali saigrači, bio je godinama najbolji golman u BiH i jedan od najboljih u Jugoslaviji. Neustrašiv parader, koji se nije bojao bacati na svaku loptu, bez obzira na posljedice, zbog toga je često znao biti povrijeđen, a ostalo je zapamćeno da je na jednoj utakmici u Splitu protiv Hajduka, već u 15. minuti slomio ruku, ali je svejedno ostao na golu. Obzirom da fudbalska pravila tada nisu dopuštala izmjene u takmičarskim utakmicama, Pejak nije želio ostaviti saigrače na cjedilu, do kraja meča je branio sa slomljenom rukom, a Sarajevo je slavilo rezultatom 1:0. Uprkos velikom broju povreda, ali i činjenici da je Prva savezna liga tih godina bila sastavljena od 10 do 14 timova, Pejak je upisao impresivnih 169 zvaničnih nastupa što ga do danas među golmanima tima sa Koševa svrstava na visoko treće mjesto po broju nastupa svih vremena.

Nakon završene igračke karijere, Pejak se vratio svom pozivu električara. Održavao je reflektore na stadionu Koševo, a paralelno je radio kao trener golmana u svom Sarajevu, a jedno vrijeme i u bugojanskoj Iskri. Poseban doprinos je dao u ratnim godinama, kada je ostao u okupiranom Sarajevu i tokom cijelog rata radio sa mladim igračima bordo tima u sarajevskoj Skenderiji.