Finiš jesenje polusezone 1970. godine bio je izuzetno buran na Koševu. Nakon što je Sarajevo veoma dobro otvorilo sezonu 1970/71. uslijedili su mnogi problemi sa povredama prvotimaca, nešto slabiji rezultati, a potom i smjena stručnog štaba. Bordo tim je nakon 11 odigranih kola zauzimao visoku petu poziciju i činilo se da bi se, tri godine nakon osvajanja šampionske titule, ponovo moglo uključiti u borbu za sami vrh, ali su već početkom novembra uslijedili prvi problemi. Najbolji strijelac Sarajeva, koji je u prvih 11 kola postigao 8 golova, Vahidin Musemić, doživio je povredu zbog koje je propustio ostatak polusezone, a ubrzo za njim se povrijedilo još nekoliko iskusnijih fudbalera. Sve to dovelo je do niza od pet utakmica bez pobjede, a Sarajevo je uprkos činjenici da je tri od tih pet utakmica igralo na Koševu, uspjelo osvojiti samo jedan bod, upisavši i četiri poraza. Sve to je dovelo Sarajevo u nezgodan položaj uoči posljednjeg jesenjeg kola, jer je sa petog skliznulo na trinaesto mjesto, pa je u duelu sa trostrukim uzastopnim šampionom Jugoslavije, Crvenom zvezdom pobjeda bila imperativ. Loš niz rezultata donio je i promjene u stručnom štabu ligaša sa Koševa, usljed kojih je smijenjen trener Miroslav Brozović, te njegov prvi saradnik, tehnički direktor Ibrahim Biogradlić, a za vršioca dužnosti trenera imenovan je još jedan bivši fudbaler bordo tima, Srboljub Markušević. On je neočekivano dobio priliku za svoj profesionalni trenerski debi u meču 16. kola protiv banjalučkog Borca, u kojem je Sarajevo poraženo rezultatom 3:1, pa je u meču sa Zvezdom tražio priliku za popravni ispit. Pobjeda u zadnjem kolu bila je važna i za beogradske crveno-bijele, koji su iza sebe također imali veoma slabu polusezonu, za svoje standarde. Nakon tri uzastopne šampionske titule, u periodu od 1968. do 1970. godine, Zvezda je u ovoj sezoni prvi put bila daleko od vrha. Nakon 16 odigranih kola, u kojima su uspjeli upisati tek šest pobjeda, Zvezda je za liderom i ljutim gradskim rivalom, Partizanom zaostajala čak šest bodova, a budući da je Partizan u 17. kolu bio domaćin, jasno je bilo da bi Miljanićev tim novim porazom na pauzu otišao vjerovatno sa nedostižnih osam bodova zaostatka.

I Sarajevo i Zvezda su svoj 45. međusobni duel dočekali u izuzetno teškoj situaciji, obzirom da su se susreli sa velikim brojem izostanaka. Sarajevo je bilo oslabljeno neigranjem šestorice standardnih prvotimaca, povrijeđenih Vahidina Musemića, Boška Antića, Seada Jesenkovića, Anđelka Tešana, dok je zbog zakazanog vjenčanja dan uoči utakmice, iz kadra izostao i Milenko Bajić. Zbog povrede od prve minute nije mogao nastupiti ni Džemaludin Mušović, koji se našao na klupi, dok je half Sulejman Demir ipak smogao snage, te se uprkos povredi našao u početnih 11. Upitan je bio i nastup mladog Edhema Šljive, koji je isključen u prethodnom kolu u Banjaluci. Obzirom da je Sarajevo pravovremeno uložilo žalbu na njegovo isključenje, on je na koncu ipak imao pravo nastupa, a kaznu je odradio tek u prvom proljetnom kolu. Zvezda se također suočila sa velikim brojem izostanaka, obzirom da u Sarajevo nisu doputovali Dojčinović i Ostojić, ali ni trener Miljanić i njihov ubjedljivo najbolji igrač, Dragan Džajić, koji su ovaj meč propustili zbog pomalo bizarnog razloga. Naime, dva dana kasnije, 8. decembra, u Lisabonu se igrala oproštajna utakmica Maria Colune, legendarnog veznjaka portuglaske Benfice. Dvostruki šampion Evrope, organizovao je u čast svoje legende utakmicu protiv izabranog tima Evrope, u kojem su svoje mjesto kao igrač i kao trener pronašli upravo Džajić i Miljanić, pa je Crvenu zvezdu na ovom meču vodio Miljanićev prvi pomoćnik, Živanović.

Vujović, Demir i Tošić u duelu sa Karasijem

Trener Sarajeva Markušević je tako bio prinuđen da na megdan aktuelnom prvaku izvede izuzetno mladu ekipu, pa se u prvih 11 našlo čak pet fudbalera koji nisu bili stariji od 21 godine: Mirzo Hadžihasanović (20 godina), Milan Harambašić (21), Edhem Šljivo (20), Zlatko Dupovac (18) i Dragan Simić (19), dok je u nastavku igre priliku za nastup dobio i mladi Murat Šaran (21). Uzimajući u obzir loš rezultatski niz, te činjenicu da je Sarajevo na megdan Zvezdi izašlo sa veoma mladom ekipom, Markuševićevim izabranicima gotovo da niko nije davao ni promil šanse da će uspjeti ostvariti povoljan ishod u ovom meču, ali desilo se upravo suprotno. Navalna petorka Harambašić-Šljivo-Petković-Dupovac-Simić, u kojoj je najstariji bio Ranko Petković (23), razbila je Zvezdinu odbranu na proste faktore i donijela Sarajevu zlata vrijedna dva boda.

Već od samog starta, oko 10.000 prisutnih navijača je moglo vidjeti jednu izuzetno borbenu partiju podmlađenog tima Sarajeva, koje je uspjelo nametnuti svoju igru favorizovanom protivniku. Prvu priliku imao je Petković u 10. minuti, kada se našao sam na pet metara od gola Dujkovića, ali je previše oklijevao, pa je Radović krajnjim naporom uspio izbiti loptu u korner. Uslijedio je period nešto mirnije igre, a onda u 30. minuti erupcija oduševljenja na tribinama. Fuad Muzurović je izveo slobodan udarac, iskosa sa lijeve strane, a dok je odbrana Zvezde stajala kao ukopana, mladi Zlatko Dupovac je utrčao između svojih čuvara, najviše skočio i glavom poslao loptu iznad Dujkovićevih ruku za 1:0.

Vujović, Muzurović i Muftić intervenišu nakon jednog kornera Crvene zvezde

Na odmor se otišlo sa minimalnim vodstvom Sarajeva, a tek u uvodnih dvadesetak minuta igre u drugom poluvremenu gosti su uspjeli srediti svoje redove, ali su tek jednom uspjeli ozbiljnije ugroziti gol Sarajeva. Krivokuća je uspio prevariti Refika Muftića, ali njegov udarac je sa same gol linije izbio Demir. Nije ni Sarajevo bilo bez prilika u drugom poluvremenu, a dvije najbolje je imao Petković, koji u dva navrata nije uspio iskoristiti slabe reakcije centarhalfa gostiju Đorića. Ipak, ono što nije uspio Petković u dva navrata, jeste Dragan Simić. On je u 71. minuti oduzeo jednu loptu Đoriću, a potom se oslobodio još jednog čuvara, zaobišao i Dujkovića te poslao loptu u praznu mrežu za 2:0. Bio je to najljepši trenutak na utakmici, za koji je ovaj talentovani devetnaestogodišnjak nagrađen dugotrajnim aplauzima navijača bordo tima.

Sve dileme oko pobjednika riješene su dvije minute prije kraja. Harambašić se nakon jednog vrlo dobrog prodora odlučio na centaršut kojeg je sjajno ispratio Ranko Petković i pogodio za 3:0. On se tako na najbolji mogući način iskupio za tri promašaja iz drugog poluvremena, te je i definitivno zapečatio sudbinu gostiju, koji su u posljednjoj minuti uspjeli samo ublažiti poraz golom mladog Filipovića za 3:1.

Da je Markuševićeva odluka da pruži priliku mladim fudbalerima bila pun pogodak, pokazao je i učinak ovih mladića na terenu. Dupovac i Simić su se upisali u listu strijelaca, Harambašić je sudjelovao kod trećeg gola, a posebno je zapaženu ulogu odigrao dvadesetogodišnji Mirzo Hadžihasanović, na poziciji desnog beka. Hadžihasanović je od reportera dobio ocjenu 9, te je ponio epitet najbolje ocijenjenog igrača utakmice. Sarajevo je tako stiglo do veoma bitne pobjede, koja je Markuševiću i njegovim saradnicima obezbijedila miran zimski san. Iako je Sarajevo završilo jesen na 12. mjestu, ipak je imalo četiri boda prednosti u odnosu na pretposljednji Bor, kojeg je očekivalo u prvom proljetnom kolu na Koševu.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.