Početak prvenstvene sezone
1981/82. za bordo tim nije bio onakav kakav su navijači priželjkivali. Iako je Sarajevo još uvijek bilo oslabljeno neigranjem svog najboljeg igrača,
Safeta Sušića, čiji se povratak sa odsluženja vojnog roka očekivao krajem kalendarske godine, učinak od samo jedne pobjede, jednog remija i pet poraza u prvih sedam kola nije mogao zadovoljiti apetite navijača tima sa
Koševa. Zbog lošeg starta sezone, ali i zdravstvenih problema, nakon šest odigranih kola sa klupe se povukao i šef stručnog štaba
Fuad Muzurović. Legendarni Muzurović je tako nakon nešto više od četiri godine, koje je obilježilo osvajanje drugog mjesta u sezoni
1979/80., te povratnički nastup na evropskoj sceni u duelima
Kupa UEFA sa njemačkim
Hamburgerom, odstupio sa mjesta šefa struke, a na užarenu trenersku stolicu zasjeo je
Srboljub Markušević. Njegov povratnički trenerski debi, na utakmici sedmog kola u Mostaru, nije protekao baš najbolje, obzirom da je Sarajevo doživjelo težak poraz, te se našlo na pretposljednjem mjestu na tabeli. Ipak trijumf u duelu osmog kola, protiv titogradske
Budućnosti na stadionu
Grbavica, označio je početak boljih dana za bordo tim.
Osokoljeni pobjedom, tek drugom u sezoni, fudbaleri Sarajeva dočekali su meč osmog kola na
Karaburmi protiv
OFK Beograda. Za razliku od Sarajeva, koje je još uvijek bilo u donjem dijelu tabele, beogradski
romantičari su ovaj meč dočekali u mnogo boljem raspoloženju, obzirom da su poslije osam odigranih kola zauzimali visoko četvrto mjesto, sa samo jednim bodom manje od lidera
Dinama.
Kapetanović, Vidaković, trener Markušević, Ferhatović, Hadžibegić i Pašić na zagrijavanju uoči utakmice
Deveto kolo
Prve savezne lige imalo je status
vanrednog kola, obzirom da se igralo između dva vikenda. Osam utakmica je odigrano u srijedu, a jedino je duel OFK Beograda i Sarajeva bio na rasporedu dan kasnije, u četvrtak. Razlog tome je bio što je ovaj susret pred početak sezone odabran da bude u direktnom TV prijenosu, a u slučajevima kada se kolo igralo sredinom sedmice, meč koji bi bio na malim ekranima se igrao četvrtkom. Ova odluka izazvala je buru negodovanja rukovodstva bordo tima, jer je po rasporedu Sarajevo svoj meč narednog, desetog, kola trebalo igrati već u subotu. Naime, zbog obaveza narednog protivnika našeg tima,
Crvene zvezde, u evropskim takmičenjima, donesena je odluka da se taj meč umjesto u nedjelju, odigran dan ranije. Aktuelne prvake je već u narednu srijedu očekivao revanš susret prvog kola
Kupa evropskih šampiona protiv malteškog
Hiberniansa, te je skupa sa ostalim predstavnicima Jugoslavije u evropskim takmičenjima susret desetog kola igralo u subotu. To je značilo da će fudbaleri Sarajeva u razmaku od samo tri dana odigrati dvije utakmice, u četvrtak protiv Beograda, a zatim u subotu na Koševu protiv Zvezde, uz tek jedan slobodan dan između. Ipak, protesti čelnika Sarajeva su bili uzaludni, raspored je ostao nepromijenjen, a to je značilo da je pred Markuševićevim izabranicima bio izuzetno težak zadatak.
Direktan TV prijenos, uz činjenicu da se meč igrao na radni dan u 15:30, znatno su utjecali na posjetu na Omladinskom stadionu, gdje se skupilo tek oko 5.000 domaćih navijača, koji na kraju nisu mogli biti zadovoljni igrom svojih ljubimaca, a posebno ne konačnim ishodom meča, obzirom da su očekivali da će upisati nova dva boda na svoj konto. Prvo poluvrijeme ove utakmice pripalo je domaćem timu koji je preko razigranih Krkića, Markovića i Starčevića kontrolisao igru, kreiravši nekoliko opasnih napada i dobrih prilika, ali je realizacija izostala. Ipak, domaći tim je u 21. minuti uspio doći do vodstva. Najbolji pojedinac u redovima Beograda, Bojan Krkić, bio je u prodoru prema golu Sarajeva, kada ga je prekršajem zaustavio
Nenad Vidaković. Glavni sudija, Papec iz Ljubljane, opravdano je pokazao na bijelu tačku, a siguran sa penala bio je Slobodan Batričević koji je poslao golmana
Irfana Handžića u jednu, a loptu u drugu stranu za vodstvo svog tima od 1:0.
Deul Mrkele i Kapetanovića
U drugom poluvremenu viđena je potpuno drugačija slika. Sarajevo je zaigralo znatno otvorenije i hrabrije, dok fudbaleri Beograda, posebno nakon izlaska Krkića iz igre u 52. minuti, gotovo da nisu uspjeli nijednom prići golu bordo tima. Posebno je raspoložen za igru bio kapiten Sarajeva,
Predrag Pašić, koji je bio nerješiva enigma za svog čuvara, desnog beka domaćeg tima, Đurića. Upravo je Pašić prvi zaprijetio u nastavku u 48. minuti, kada je pobjegao odbrani plavih, te izašao sam pred golmana Marića, koji se na sedam metara od svog gola prosto bacio Pašiću u noge i tako spriječio siguran pogodak.
U posljednjih pola sata igre, Markušević je u igru ubacio dvojicu mladića,
Dinka Vrabca i
Bobana Božovića, koji su dodatno ubrzali igru bordo tima, a kruna bolje igre Sarajeva stigla je u 81. minuti. U gotovo identičnoj situaciji kao pred Handžićevim golom u prvom poluvremenu, Serpak je srušio Pašića, pa je sudija Papec po drugi put pokazao na penal. Nakon što je sudija ponovio prvi penal, kojeg je izveo
Faruk Hadžibegić, half bordo tima je iz drugog pokušaj bio znatno sigurniji, te je preciznim udarcem matirao Marića i postavio konačan rezultat ovog meča.
Osvojeni bod na Karaburmi dao je krila fudbalerima Sarajeva, koji su uprkos samo jednom slobodnom danu, kojeg su iskoristili za povratak u svoj grad, dva dana kasnije na Koševu savladali i drugi beogradski tim, čime je i definitvno označen kraj kriznog perioda, o čemu možete pročitati nešto opširnije
ovdje.
Izvještaj, sastave i sedam fotografije sa utakmice na Karaburmi možete pogledati
ovdje.
