Kada se u proljeće 1957. godine Sarajevo suočilo sa ispadanjem iz Prve savezne lige, malo ko je očekivao da će tim sa Koševa, koji je bio prepun izuzetno kvalitetnih fudbalera uspjeti zadržati gotovo kompletan igrački kadar. Očekivalo se da će većina igrača, shodno svojim kvalitetama, potražiti svoje mjesto u drugim timovima, ali do toga nije došlo. Svi igrači, sa izuzetkom mladog Osmana Jusufbegovića koji je prešao u redove novog prvoligaša, sarajevskog Željezničara, složno su ostali na Koševu, odlučivši da pomognu svom timu da se što prije vrati tamo gdje i pripada. Sarajevo se zaista prošetalo IV grupom Zonske lige, gdje je suvereno osvojilo prvo mjesto, nakon čega je u razigravanju sa timom Nikšića potvrdilo plasman u finalni dio Kvalifikacija za Prvu ligu, gdje je bilo smješteno u grupu "B" skupa sa timovima Splita i Proletera.

U prva tri kola, Sarajevo je osvojilo pet bodova, upisavši remi bez golova u Splitu, te obje domaće pobjede protiv Proletera (5:4) i Splita (4:0). Proleter je također osvojio tri boda u duelima sa Splićanima (2:2 u Zrenjaninu i 4:1 u Splitu), te je uoči posljednjeg i odlučujućeg meča ove grupe stanje na tabeli bilo sljedeće. Sarajevo je bilo vodeće sa 5 bodova i gol-količnikom 2,25 (9:4 gol-razlika), drugoplasirani Proleter je imao 3 boda i gol-količnik 1,25 (10:8 gol-razlika), dok je Split ostao bez šansi za plasman u Prvu ligu, obzirom da su nakon svih odigranih mečeva bili posljednji sa samo dva boda. Prema tome, bilo je jasno da je u posljednjem kolu Proleteru bila potrebna pobjeda od dva gola-razlike s kojom bi se bodovno poravnali sa timom sa Koševa, ali bi preuzeli prvo mjesto na tabeli zahvaljujući boljem gol-količniku i tako po prvi put u svojoj historiji ostvarili plasman u elitni rang jugoslavenskog fudbala.

S druge strane, Sarajevu je za ekspresni povratak u Prvu ligu bio dovoljan čak i poraz od jednog gola razlike, ali je bilo jasno da je pred izabranicam mađarskog stručnjaka Laszla Fenyvesija bio izuzetno težak zadatak, obzirom da ih je čekao izuzetno motivisan protivnik, koji je pred svojim navijačima želio stići do historijskog uspjeha.

Kapiten Franjo Lovrić tokom biranja strana uoči početka utakmice

I zaista, u gradu na Begeju je tih dana vladala prava praznična atmosfera. Oko 15.000 domaćih navijača ispunilo je tribine Gradskog stadiona priredivši pravu južnoameričku atmosferu. Nošeni snažnom podrškom sa prepunih tribina, domaći fudbaleri su silovito krenuli i već nakon četiri minute igre imali prvu priliku na meču, preko Aćamovića koji je iz izgledne pozicije šutirao preko gola. Pritisak domaćeg tima trajao je desetak minuta, nakon čega su fudbaleri Sarajeva preuzeli terensku inicijativu, te su do odlaska na odmor potpuno diktirali tempo igre i bili znanto bolji protivnik.

Sarajevo je svoju terensku nadmoć krunisalo već u 13. minuti, kada je stiglo do vodećeg gola. Bila je to prava majstorija Asima Ferhatovića koji je primio loptu na sredini terena, a potom krenuo u karakteristični solo-prodor. Na putu do gola Proletera, legendarni Hase je nanizao gotovo kompletnu odbranu domaćeg tima, a kada se našao oči u oči sa golmanom Martinovićem, zaobišao je i njega te sa samo pet metara poslao loptu u praznu mrežu za veliko slavlje igrača u bijelim dresovima. Ferhatović je nakon završetka igračke karijere u više navrata isticao da mu je upravo ovaj gol bio jedan od najdražih koje je postigao u karijeru, a o kakvoj majstoriji je bila riječ najbolje govori izjava lijevog beka domaćeg tima, Kemala Omeragića, koja je ostala zabilježena u knjizi "Naš Proleter" iz 1997. godine.

Sve nas je prešao u odbrani. Prevario je na kraju i golmana Martinovića. Vjerujte mi, nikada u karijeri moja ekipa nije primila takav gol.

Proleter se do kraja prvog poluvremena nije uspio oporaviti od ovog šoka, dok je s druge strane Sarajevo držako sve konce igre u svojim rukama. Svi napadi tima sa Koševa polazili su od kapitena Franje Lovrića. Iskusni veteran je s lakoćom razigravao svoje mlađe kolege, prije svega Asima Ferhatovića i Miroslava Ćiru Blaževića, koji su bili nerješiva enigma za domaću odbranu, ali je rezultat ostao nepromijenjen, pa se na odmor otišlo sa jednim golom prednosti.

U nastavku utakmice, Proleter je zaigrao na sve ili ništa, svjesni da su im za plasman u najviši rang potrebna tri gola u drugih 45 minuta. Za razliku od prvog poluvremena, Sarajevo se u drugom dijelu igre odlučilo na defanzivniju postavku igre, a nakon samo šest minuta igre, Proleter je uspio vratiti stvari na početak. Najtalentovaniji igrač domaćeg tima, dvadesetogodišnji Milan Galić, koji će se u narednih desetak godina profilisati u stalnog reprezentativca i jednog od najboljih jugoslavenskih napadača svih vremena, pokazao je svu raskoš svog talenta u 51. minuti. U akciji koja je dosta sličila na onu Hasetovu iz 13. minute, Galić je na lijevom krilu primio jednu loptu prebačenu sa desne strane, a zatim predriblao dvojicu svojih čuvara, te sa samo 6-7 metara poslao loptu u Ančićevu mrežu. Izjendačujući gol je probudio pomalo uspavanu domaću publiku, ali i dao krila igračima u crvenim dresovima.

Nerćes Novo pokazuje povrede nakon utakmice

Od tog trenutka je i igra na terenu poprimila obrise pravog boks meča. Grubosti nije manjkalo ni na jednoj strani, a sve je kulminiralo u 68. minuti, kada je nakon udaranja Aćamovića bez lopte, skopski sudija Trajan Ivanovski isključio iz igre kapitena Sarajeva, Franju Lovrića. Kada je ostalo sa samo desetoricom igrača na terenu, Sarajevo se odlučilo na potpuni bunker. Osim Ferhatovića, koji je uglavnom statirao usamljen na centru igrališta, svi ostali igrači su bili u blizinu svog šesnaeterca, grčevito se branivši od sve češćih i opasnijih napada domaćeg tima.

Sedam minuta prije kraja, tribine su ponovo proključale. Galić je bio u novom opasnom prodoru, oboren je u šesnaestercu Sarajeva, a sudija Ivanovski pokazuje na bijelu tačku. Loptu je na penal namjestio Stevan Veselinov, te je preciznim udarcem savladao Ančića i doveo svoj tim na samo jedan gol od plasmana u Prvu ligu. Kako se bližio kraj utakmice, nervoza na terenu je postajala sve veća, a već u 85. minuti, brojčane snage su ponovo bile izjednačene. Omeragić je bez lopte udario Miladina Radičevića, zbog čega ga je sudija isključio iz igre. Posljednjih pet minuta utakmice, lopta je neprestano bila na polovini koja pripada Sarajevu, ali osim još jedne povoljne prilike Aćamovića iz 87. minute, domaći tim nije uspio ozbiljnije zaprijetiti Ančiću. Posljednji sudijski zvižduk bio je znak za početak velikog slavlja igrača Sarajeva koji su tako uspjeli nakon samo godinu dana izboriti povratak u društvo najboljih.

Ferhatović, Ančić, Blažević, Stipić, Novo, Živkov, Švraka, Ijačić, Radičević i Markušević napuštaju teren nakon utakmice

Sarajevo se tako po treći put uspjelo plasirati u Prvu saveznu ligu, a upravo od tog dana započeo je i rekordni niz od punih 66 godina neprekidnog prvoligaškog staža, po čemu je apsolutni rekorder među klubovima u Bosni i Hercegovini, te ujedno jedini bh. klub koji je više od pola stoljeća neprekidno u najvišem rangu takmičenja.

Izvještaj, sastave i pet fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.