Nakon lošeg starta sezone 1954/55. i četiri utakmice bez pobjede, za Sarajevo su krenuli bolji dani. Ubjedljiv trijumf u prvom gradskom derbiju protiv Željezničara bio je prekretnica za početak sjajne serije rezultata. Nakon trijumfa nad gradskim rivalom, Sarajevo je savladalo beogradski Radnički, a potom je u Osijeku osvojen bod u duelu sa Proleterom, te je u pozitivnoj atmosferi dočekalo duel sa liderom na tabeli, zagrebačkim Dinamom. Zbog radova na Koševu, Sarajevo je većinu svojih domaćih utakmica te jeseni igralo na Grbavici, gdje je dočekalo i ekipu Dinama.

Zagrebački plavi, inače aktuelni prvaci Jugoslavije, na Grbavicu su stigli kao vodeći tim prvenstva, koji u prvih sedam kola nije doživio nijedan poraz, pa su s pravom polagali nade u osvajanje barem jednog boda u Sarajevu.

Oko 15.000 navijača Sarajeva ispunilo je tribine Grbavice do posljednjeg mjesta, a atmosfera je dostigla vrhunac kada su na zagrijavanje izašli fudbaleri Sarajeva, među kojima je bio i Đuro Lovrić. Naime, jednom od najboljih fudbalera Sarajeva, koji je u maju te godine dobio čak i poziv u "A" reprezentaciju Jugoslavije, šest mjeseci ranije dijagnosticiran je dijabetes, zbog kojeg su mu ljekari preporučivali prekid fudbalske karijere. Mlađi Lovrić je, ipak, nakon polugodišnje pauze, smogao snage da ponovo obuče dres Sarajeva i istrči na teren, stoga i ne čudi što je njegovo pojavljivanje na centru Grbavice izazvalo oduševljenje među domaćim navijačima.

Kapiten Dinama Ivica Horvat, uručuje cvijeće Ivici Glavočeviću

Prije samog početka utakmice, uslijedila je mala svečanost. Najstariji fudbaler Sarajeva, Ivica Glavočević, na utakmici sa Dinamom je proslavio 20. godišnjicu svoje fudbalske karijere, koju je još kao 16-godišnjak započeo u svom rodnom Lukavcu, te mu je tom prilikom uručeno cvijeće od čelnika Sarajeva i kapitena Dinama, Ivice Horvata, kao i novčana nadoknada u iznosu od 40.000 dinara.

Nakon što je završena planirana svečanost, počela je utakmica, a samo nešto više od stotinjak sekundi bilo je potrebno da tribine ponovo proključaju. Franju Lovrića su u prodoru, prekršajem zaustavili Režek i Šikić, pa je beogradski sudija Stefanović opravdano dosudio slobodan udarac u korist domaćeg tima. Loptu je namjestio njegov mlađi brat, Đuro. Uslijedio je potom silovit prizeman udarac, koji je prošao kroz živi zid gostiju, te je lopta odsjela u lijevom uglu Kraljevog gola i Sarajevo je povelo sa 1:0.

Nakon vodećeg gola Sarajeva, Dinamo je zaigrao nešto bolje, te je do odlaska na odmor imao nekoliko dobrih prilika. Najprije je Osojnak šutirao iz voleja, ali lopta odlazi tik iznad prečke. Pokušao je potom i Dvornić, čiji je udarac iz rašlji svog gola, sjajnom paradom izvadio Stipe Pejak, pa se na odmor otišlo sa minimalnim vodstvom Sarajeva.

Agošton i Švraka zaustavljaju Čonča

Početak drugog poluvremena pripao je ekipi Sarajeva, a za goste je još jednom kobna bila treća minuta. Kemal Džemidžić se lijepo oslobodio svog čuvara, Drage Hrvata, a potom centrirao pred gol Dinama, gdje su bili Dobrivoje Živkov i Osman Jusufbegović. Golman Dinama je loše procijenio let lopte i krenuo je prema udaljenijem Jusufbegoviću, očekujući da će lopta ići prema njemu, ali je Živkov nebeskim skokom uspio zakačiti loptu ispred njih dvojice, te je skrenuti u praznu mrežu Dinama za 2:0.

Od tog trenutka, pa sve do samog finiša utakmice, Sarajevo je zagospodarilo terenom, a samo zahvaljujući propuštenim prilikama Džemidžića i Jusufbegovića, mreža Dinama se nije zatresla još koji put. Gosti su tek u posljednjih pet minuta uspjeli ponovo zaprijetiti Pejaku, ali je prvo Čonč bio neprecizan sa samo pet metara, a potom je nakon Dvornićevog direktnog udarca iz kornera i loše Pejakove procjene, mladi Ibrahim Biogradlić izbacio loptu sa same gol-linije. Sarajevo je tako uspjelo stići do pete vezane utakmice bez poraza, što je Brozovićev tim dovelo do visokog četvrtog mjesta na tabeli.

Izvještaj, sastave i osam fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.