Nakon osvajanja prve šampionske titule, 1967. godine, pred fudbalerima Sarajeva je bilo novo veliko iskušenje, debitantski nastup u Kupu evropskih šampiona. Jugoslavenski šampion je imao povlašten status u žrijebu za prvo kolo KEŠ-a, te je voljom kuglica određeno da prvi protivnik našeg tima u najjačem evropskom takmičenju bude kiparski prvak Olympiakos. Žrijebom je odlučeno da se prvi meč igra u glavnom gradu Kipra, Nikoziji.

Tri dana prije utakmice na Kipru, Sarajevo je u sklopu petog kola Prve savezne lige, gostovalo beogradskom Partizanu, a duel sa crno-bijelima, pored poraza, zadao je mnoge glavobolje treneru Franji Lovriću. Naime, tokom utakmice sa Partizanom, Fahrudin Prljača je obnovio povredu noge, te se morao vratiti nazad za Sarajevo, dok je neposredno nakon utakmice, najbolji strijelac bordo tima Vahidin Musemić doživio napad slijepog crijeva, zbog čega je, umjesto u avionu za Kipar, centarfor Sarajeva završio u beogradskoj bolnici. I ostali fudbaleri Sarajeva su ostali još dva dana u glavnom gradu bivše države, odakle su u utorak otputovali za Nikoziju, specijalnim letom JAT-a.

Ambasador SFRJ na Kipru, Dušan Blagojević, pozdravlja fudbalere Sarajeva i Olympiakosa prije početka utakmice.

Ekspediciju bordo tima, koju su pored 18 članova stručnog štaba i igračkog kadra, činili još i klupski rukovodioci, kao i nekolicina prijatelja i navijača bordo tima, u Nikoziji je dočekao jugoslavenski ambasador na Kipru, Dušan Blagojević, inače bivši predsjednik Udruženja klubova Prve savezne lige, kao i bivši predsjednik Crvene zvezde. Blagojević je rado prihvatio poziv Sarajeva da prisustvuje utakmici, te je prije samog meča sišao na teren da lično pozdravi fudbalera oba tima i poželi im sreću.

Fudbalere Sarajeva je po izlasku na teren dočekalo neugodno iznenađenje, obzirom da je teren stadiona GSP bio prikriven šljakom. Domaći igrači, očito naviknuti na igranje na tvrdom terenu, bolje su se snašli, a nošeni gromoglasnom podrškom blizu 10.000 svojih navijača, već u prvoj minuti utakmice stigli su do vodstva. Desno krilo Olympiakosa, Giorgis Kettenis je iskoristio grešku Milenka Bajića i izašao sam pred golmana Sirću, savladavši ga iz dosta teške situacije za 1:0.

Tek nakon deset minuta igre, Sarajevo se uspjelo othrvati pritisku domaćina, te je potpuno preuzelo terensku inicijativu, a upravo u 10. minuti, fudbaleri u bordo dresovima su imali prvu odličnu priliku. Boško Prodanović, koji je u ovom meču zadužio Musemićevu devetku, prihvatio je jednu loptu odbijenu od stative, a potom se propisno obrukao, promašivši prazan gol Kiprana. U narednoj minuti, još jedna sjajna prilika za Sarajevo. Stjepan Blažević je uputio centaršut sa desne strane, a ispred Prodanovića je reagovao domaći golman Filotas, koji je igrao rukom izvan svog šesnaesterca. Uslijedili su protesti fudbalera Sarajeva, kod italijanskog sudije Aurelija Angonesea, tražeći da isključi kiparskog golmana, ali je on samo odmahnuo rukom pokazujući da se igra nastavi.

Sarajevo je do odlaska na odmor imalo još nekoliko dobrih prilika za izjednačenje, koje su ostale neiskorištene, a dvije minute prije kraja stigla je i kazna za sve promašaje, u vidu drugog pogotka Olympiakosa. Markos Markou je pokrenuo jednu akciju svog tima, a u namjeri da ga zaustavi, Anđelko Tešan je pokušao da uposli Sirću, ali je golman bordo tima ostao iznenađen ovim potezom mladog beka, pa je lopta završila u njegovoj mreži, te je Olympiakos otišao na odmor sa dva gola prednosti.

Boško Antić postiže pogodak za 2:2

U nastavku utakmice, trener Lovrić je umjesto Sirće na teren poslao povratnika iz JNA, Refika Muftića, a Sarajevo je zaigralo još agresivnije, iskoristivši nešto lošiju fizičku spremu domaćeg tima, te je zasluženo stiglo do izjednačenja. Samo pet minuta igre u nastavku, bilo je dovoljno igračima u bijelim dresovima da dođu do prvog gola. Prodanović je odlično uposlio Boška Antića, koji se odlično snašao i zatresao mrežu Kiprana za 2:1.

Ovaj gol dao je krila gostima, koji su svim silama krenuli po izjednačujući gol, da bi konačno u 65. minuti uspjelo ostvariti zacrtani cilj. Ponovo je u ulozi strijelca bio Boško Antić, koji je nakon jednog odličnog centaršuta kapitena Mirsada Fazlagića, ostao sam na drugoj stativi, te mu je preostao lakši dio posla, da ubaci loptu u praznu mrežu za 2:2.

Moglo je Sarajevo do kraja utakmice doći i do trećeg gola, ali je za to nedostajalo nešto više spretnosti u šesnaestercu gostiju, pa je meč završen rezultatom iz 65. minute. Nakon posljednjeg zvižduka italijanskog sudije, nastalo je veliko slavlje domaćih fudbalera i navijača, koji su ovih 2:2 prihvatili kao veliki uspjeh, a domaća publika je aplauzima ispratila i fudbalere Sarajeva, nagradivši ih za sjajnu partiju koju su pružili.

Izvještaj, sastave i tri fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.