Fudbalska sezona 1954/55. je ulazila u svoju završnicu. U utrci za šampionsku titulu ostala su još samo tri kluba, Hajduk, BSK i Dinamo, od kojih su najveće šanse za osvajanje titule imali fudbaleri Hajduka. Splićani su dva kola prije kraja imali dva boda prednosti u odnosu na BSK, odnosno tri boda više od Dinama, uz nemjerljivo bolji gol-količnik od oba rivala, što je značilo da bi im za osvajanje novog šampionskog naslova bila dovoljna još samo dva boda, a prvu od dvije meč lopte imali su upravo na Koševu, gdje su gostovali rasterećenoj ekipi Sarajeva. Tim sa Koševa je nakon sjajne jesenje polusezone i visokog trećeg mjesta, u nastavku prvenstva posustao. Iako su ekipu Sarajeva mnogi vidjeli kao potencijalnog kandidata da se čak i uključi u trku za titulu, izabranici Miroslava Brozovića su na startu proljetnog dijela šampionata uvezali nekoliko loših rezultata, što ih je odvojilo od samog vrha tabele. Ipak, zahvaljujući odličnoj bodovnoj zalihi iz prvog dijela, Sarajevo se nije moralo brinuti za opstanak u društvu najboljih, te je susret sa Splićanima dočekalo u sredini tabele. Čini se da je upravo taj manjak rezultatskog pritiska urodio plodom, obzirom da je Sarajevo u duelu sa Hajdukom igralo izuzetno lepršavo te sasvim zasluženo, po drugi put u sezoni, savladalo lidera na tabeli.

Fudbalere Sarajeva i Hajduka na Koševu je dočekalo izuzetno hladno vrijeme, pomalo neobično za ovo doba godine. Kiša koja je rominjala tokom cijelog dana u glavnom gradu Bosne i Hercegovine ipak nije značajno utjecala na posjetu, pa se na tribinama koševskog stadiona okupilo blizu 15.000 gledalaca, među kojima je bila i veća skupina gostujućih navijača, koji su u Sarajevo doputovali nadajući se da će njihov tim baš tog dana potvrditi osvajanje pete šampionske titule.

Hajduk je u Sarajevo doputovao bez dvojice ponajboljih igrača, Beare i Matošića, ali su se svejedno nadali da im to neće predstavljati problem na putu do osvajanja titule prvaka. Ipak, gosti teško da su mogli očekivati da će nasuprot sebe imati tako razigranog protivnika, kao što je ekipa Sarajeva, koja je praktično već u prvih pola sata utakmice riješila sve dileme oko pobjednika, natjeravši tako fudbalere i klupu Hajduka da do kraja utakmice više osluškuju šta će se dogoditi u Zagrebu, gdje su se u direktnom duelu sastala njihova jedina dva preostala rivala u borbi za prvo mjesto, Dinamo i BSK.

Nerćes Novo u duelu sa golmanom Vulićem

Sarajevo je već u sedmoj minuti utakmice stiglo do vodstva, a najzaslužniji za vodeći pogodak bio je kapiten Franjo Lovrić. Stari majstor se u sjajnom solo prodoru, na fantastičan način oslobodio braće Grčić, a potom i Kokeze, uposlivši na suprotnoj strani usamljenog Dobrivoja Živkova. Krilni napadač Sarajeva se našao sam ispred Vulića, koji uspijeva zaustaviti njegov snažan udarac, ali samo nakratko, obzirom da se lopta ponovo odbila do Živkova, kojem je ovaj put preostao lakši dio posla, da je ubaci u praznu mrežu za 1:0.

Uprkos ranom vodstvu, fudbaleri u crvenim dresovima su nastavili sa napadima prema golu Splićana, a u 25. minuti prednost Sarajeva je udvostručena. Slobodan udarac sa nekih 25 metara izveo je Ibrahim Biogradlić, koji je snažno šutirao na gol Hajduka. Vulić je još jednom slabo intervenisao, a odbijenu loptu ovog puta u gol posprema Osman Jusufbegović. Samo par trenutaka kasnije, sa razglasa je potvrđeno da BSK vodi u Zagrebu rezultatom 0:2, što je značilo da su u tom trenutku Hajduk i BSK bili bodovno poravnati.

Živkov postiže pogodak za 3:0

Vijest da BSK ima dva gola prednosti u odnosu na Dinamo, ne samo da nije ohrabrila goste da krenu odlučnije prema Pejakovom golu, nego je čini se stvorila dodatni pritisak na njih, što koriste razigrani igrači Sarajeva, te u 33. minuti stižu i do trećeg pogotka. Nerćes Novo je uposlio Živkova, koji se odlično probio po desnoj strani, a potom snažnim udarcem pogodio suprotni ugao Vulićevog gola za ubjedljivih 3:0. Sve što su gosti uspjeli uraditi u prvom poluvremenu bio je utješni pogodak Vidoševića, koji se pet minuta prije odlaska na odmor našao sam pred Pejakovim golom i pogodio za 3:1.

Nastavak utakmice nije ponudio previše uzbuđenja. Igrači u bijelim dresovima su uzaludno pokušavali probiti čvrst bedem pred golom Sarajeva, dok su se domaći fudbaleri, očito zadovoljni vodstvom, opredijelili na sigurnu igru, bez previše rizika. Jedina prilika vrijedna pomena dogodila se u 63. minuti, kada se Vidošević odlično probio po lijevoj strani, ali je potom iz povoljne pozicije šutirao visoko preko gola.

I dok se na Koševu nije dešavalo ništa vrijedno pažnje, promrzli gledaoci, u zakopčanim mantilima, više su obraćali pažnju na dešavanja sa drugih terena. Prije svega u Beogradu, gdje je Željezničar u duelu sa Radničkim tražio priliku da osvajanjem jednog boda i teoretski riješi pitanje opstanka, pa je vijest da je Kulović u 56. minuti postigao izjednačujući pogodak, dočekana sa velikim oduševljenjem na tribinama. S druge strane, nekoliko stotina gostujućih navijača je više obradovala informacija iz Zagreba, gdje je Dinamo najprije uspio preokrenuti rezultat i povesti sa 3:2 protiv BSK-a, a potom su Beograđani do kraja uspjeli stići do trećeg gola, čime su kolo prije kraja smanjili zaostatak za Hajdukom na samo jedan bod, što je značilo da će Splićanima za šampionski naslov biti dovoljan još samo remi u posljednjem kolu na svom terenu.

Izvještaj, sastave i pet fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.