Boljim izvođenjem jedanaesteraca u četvrtfinalnom duelu sa riječkim Orijentom, Sarajevo se teže nego što se to očekivalo plasiralo u svoje peto polufinale Kupa Maršala Tita, gdje ga je čekao Hajduk. Voljom žrijeba odlučeno je da će se polufinalni meč igrati na Koševu, a to je ujedno bila i idealna prilika za Sarajevo da se osveti splitskim bijelima za poraz u finalnom meču Kupa, odigranom 16 godina ranije. Poseban motiv za trijumf u ovom susretu imao je stručni štab bordo tima, kojeg su činili Boško Antić, Mirsad Fazlagić i Milenko Bajić, koji su, tada kao igrači, bili sudionici tog historijskog splitskog finala iz 1967. godine, kada je Hajduk slavio sa 2:1. Motiva nije nedostajalo ni mladim fudbalerima Sarajeva, obzirom da je samo mjesec dana ranije, Hajduk u prvenstvenom duelu slavio na Koševu rezultatom 1:3, čime je otežao borbu bordo tima da preko ligaške tabele i drugu sezonu zaredom ostvari plasman u evropska takmičenja. Iako je Sarajevo još uvijek bilo u igri za jednu od pozicija koje vode u Evropu, jer je za petoplasiranim Radničkim zaostajalo samo jedan bod, izabranici Boška Antića su upravo preko Kupa vidjeli idealnu priliku da se domognu novih evropskih izazova.

Uoči polufinalnog meča sa Splićanima, u gradu je vladala velika euforija, pa stoga i ne čudi što se na tribinama koševskog stadiona okupilo preko 25.000 gledalaca, koji su željeli podržati svoje ljubimce na putu do plasmana u drugo finale, a navijači su na kraju napustili tribine mnogo zadovoljniji konačnim rezultatom, nego kvalitetom fudbalske partije koju su pružili igrači obje ekipe. Očito je plasman u finale bio prevelik ulog za fudbalere oba tima, pa je pritisak i strah od eventualnog kiksa sputao ljepotu u igri.

Ekipa Sarajeva uoči početka utakmice.
Stoje: Hadžibegić, Janjuš, Radeljaš, Vidović, Ferhatović, Kapetanović.
Čuče: Smajić, Janjoš, Musemić, Vujičević, Božović

Prvih pola sata koševskog polufinala gotovo da nije ponudilo ništa. Igra se odvijala uglavnom na sredini terena. Bordo tim je imao prividnu terensku inicijativu, ali je izgledalo kao da oba tima više pažnje obraćaju na čuvanje vlastitog gola, nego na to da pokušaju ozbiljnije ugroziti protivničkog golmana. Tek u 31. minuti stiglo je i prvo uzbuđenje. Mladi Boban Božović se vješto provukao između dvojice fudbalera u bijelim dresovima, nakon čega je uputio centaršut pred gol gostiju, ali je Husref Musemić za koji centimetar bio prekratak. Već u narednoj minuti, nova prilika za Sarajevo. Najgilniji pojedinac u redovima domaće ekipe, Ivica Vujičević u slalomu je prošao nekoliko fudbalera Hajduka, nakon čega se sa ivice šesnaesterca odlučio na udarac. Golman gostiju, Simović, ipak je krajnjim naporima uspio izbaciti loptu ispod prečke u korner.

Osam minuta kasnije, na sličan način zaprijetili su i gosti. Bogdanović je bio u solo-akciji, koju je ipak loše završio, pa se na odmor otišlo bez pogodaka.

Trenutak kada Jozić postiže pobjedonosni pogodak

Drugo poluvrijeme donijelo je sličnu sliku kao i prvi dio utakmice. Oprezna igra oba tima, ponovo se sve odvijalo na sredini terena, s tim što su ovog puta igrači Hajduka bili nešto aktivniji. Prvu priliku u nastavku, gosti su imali u 50. minuti, kada nakon slobodnog udarca Šalova i jedne slabije reakcije Janjuša, Pešić šutira na prazan gol, ali veoma mlako, pa je Nijaz Ferhatović bez većih problema pokupio loptu i spasio svoj gol. Dvije minute kasnije pokušao je i Krstičević, čiji šut iz slobodnog udarca završava na stativi Janjuševog gola.

Kako je vrijeme odmicalo, izgledalo je da kao da i jedni i drugi samo čekaju da sudija Ivanov odsvira kraj i da se pristupi izvođenju jedanaesteraca. Jedan dio publike je počeo i negodovati zbog neinteresantne igre, a kada se činilo da će o putniku u finale zaista odlučivati fudbalska lutrija, Boško Antić devet minuta prije kraja povlači ključni potez utakmice. Umjesto Janjoša i Božovića, u igru šalje Vukičevića i Jozića, a upravo je ovaj dvojac već u narednoj minuti kreirao pobjednički pogodak bordo tima.

Bilo je to u 82. minuti. Haris Smajić je započeo akciju na sredini terena, izvrsno je prebacio loptu do Vukičevića, koji se probio po desnom krilu. Kada je došao s loptom skoro do korner linije, Vukičević je uputio oštar i prizeman centaršut u šesnaesterac gostiju, gdje se najbolje snalazi drugi rezervista, Jozić, koji topovskim udarcem sa desetak metara matira nemoćnog Simovića za erupciju oduševljenja na koševskim tribinama.

Sportski pozdrav Vidovića i Šalova nakon meča

Nezadovoljstvo na tribinama zbog nešto slabije igre, zamijenila je slavljenička pjesma, a u preostalih osam minuta igre, šokirani gosti nisu smogli snage da uzvrate Sarajevu. Fudbaleri u bordo dresovima su rutinski priveli meč kraju i tako zakazali dvoboj sa Dinamom na beogradskoj Marakani. Finalni susret odigran je 26. maja, a Sarajevo nažalost ni iz drugog pokušaja nije uspjelo stići do "Najdražeg trofeja", obzirom da je Dinamo u tom meču slavio sa 3:2.

Izvještaj, sastave i fotografije sa utakmice protiv Hajduka možete pogledati ovdje.