Kalendarska 1972. godina, u historiji bordo kluba ostala je upamćena po međunarodnim utakmicama. U sklopu proslave 25. rođendana bordo kluba, na Koševu su tokom proljeća i ljeta te godine gostovala četiri svjetski poznata kluba: urugvajski Nacional, engleski West Bromwich Albion, portugalski Sporting i madridski Real. Prvi u nizu slavnih gostiju na najvećem bh. stadionu bio je Nacional iz Montevidea, aktuelni klupski šampion svijeta. Naime, samo tri mjeseca ranije, 28. decembra 1971. godine, Nacional, klupski šampion Južne Amerike za prethodnu godinu, u revanš susretu Interkontinentalnog kupa savladao je viceprvaka Evrope, grčki Panathinaikos, čime je osvojio svoju prvu od ukupno tri titule svjetskog šampiona.

O tome koliko je moćan tim na okupu imao osvajač Copa Libertadoresa, najbolje svjedoči podatak da je urugvajski tim u prethodnoj godini odigrao 42 takmičarske utakmice, u kojima je doživio samo tri poraza, uz impozantnu gol-razliku 81:29, a sve to začinili su osvajanjem sva tri takmičenja u kojima su nastupili: urugvajskog prvenstva, Copa Libertadoresa i Interkontinentalnog kupa.

Nacional je u Jugoslaviju doputovao nekoliko dana ranije, a prvu utakmicu odigrao je sa zagrebačkim Dinamom, dva dana prije gostovanja na Koševu. Zagrebački plavi, pojačani petoricom fudbalera iz drugih prvoligaških klubova, na svom su Maksimiru savladali Nacional rezultatom 2:1, a već narednog jutra, gosti iz Montevidea su se zaputili prema glavnom gradu BiH, gdje ih je čekao novi susret.

Ekipa Sarajeva uoči utakmice sa Nacionalom
Stoje: Musemić, Muftić, Bajević, Petković, Tešan, Katalinski.
Čuče: Šljivo, Vladić, Bajić, Šaran, Mušović.

Kako bi se pružio što bolji otpor zvanično najboljem timu svijeta, uprava Sarajeva je podnijela molbu Veležu i Željezničaru za ustupanje trojice njihovih najboljih fudbalera, koji bi kao gosti nastupili u ovoj utakmici. Sarajevo je od Veleža tražilo dopuštenje da na ovom meču nastupe Dušan Bajević i Franjo Vladić, dok se od Željezničara tražila dozvola za nastup Josipa Katalinskog. Iz mostarskog kluba su odmah poslali pozitivan odgovor, dok su plavi sa Grbavice, tek dan prije odigravanja ovog susreta, odobrili gostujući nastup svog najboljeg igrača, Katalinskog.

Trener bordo tima, Abdulah Gegić, tako je za meč sa Nacionalom odabrao sljedećih 11 fudbalera: Muftić, Bajić, Tešan, Šljivo, Katalinski, Petković, Šaran, Bajević, Musemić, Vladić i Mušović. Na klupi za rezrervne igrače našli su se Gruda, Košar, Antić, Dupovac, Blažević, Harambašić i Muzurović.

S druge strane, njegov urugvajski kolega, Washington Etchamendi, odabrao je sljedećih 11 fudbalera: Manga, Brunel, Masnik, Blanco, Montero Castillo, Canepa, Duarte, Maneiro, Mameli, Artime i Morales, a na klupi za rezervne igrače ostali su Santos, Calcaterra, Maciel i Dalmao. Bio je to gotovo identičan sastav koji su Urugvajci izveli na megdan grčkom Panathinaikosu, tri mjeseca ranije, u finalnim mečevima Interkontinentalnog kupa. Gotovo svi fudbaleri koji su nastupili u ovom meču bili su višestruki reprezentativci južnoameričkih selekcija, a njih čak šestorica su imali priliku nastupati i na Svjetskim prvenstvima, braneći boje Urugvaja, Brazila i Argentine.

Brazilski golman Manga interveniše ispred Vahidina Musemića

Uprkos tome što je meč Sarajeva i Nacionala bio u direktnom TV prijenosu, atraktivni protivnik privukao je na tribine koševskog stadiona blizu 15.000 gledalaca, koji su mogli uživati u sjajnoj fudbalskoj predstavi. Iako prvo poluvrijeme ovog meča nije ponudilo golove, gledaoci su mogli vidjeti bezbroj lijepih poteza, izglednih prilika, ali i sjajnih odbrana dvojice golmana, Muftića i Mange.

Za razliku od prvog poluvremena, nastavak utakmice napokon je donio i golove, a prvi su u vodstvo stigli gosti, kada je u 57. minuti Luis Artime pogodio za 0:1. Nije se dugo čekalo na odgovor bordo tima, obzirom da je već u narednoj minuti Sarajevo stiglo do izjednačenja, a strijelac je bio kapiten Vahidin Musemić.

Dušan Bajević u duelu sa dvojicom odbrambenih fudbalera Nacionala

Izjednačujući gol dao je krila fudbalerima Sarajeva, koji su krenuli još agresivnije, sa namjerom da dođu do potpunog preokreta, a u tome su uspjeli u 67. minuti. Bio je to najljepši trenutak na utakmici. Akciju je započeo Edhem Šljivo, koji preciznim centaršutem pronalazi Musemića. Centarfor bordo tima se vinuo kroz vazduh, a potom snažnim trzajem glave poslao loptu u rašlje Manginog gola. Brazilski golman je samo pogledom ispratio ulazak lopte u njegovu mrežu, nakon čega je uslijedilo veliko slavlje na tribinama.

I nakon vodećeg gola, Sarajevo je nastavilo sa napadima, a deset minuta prije kraja, desetka mostarskog Veleža, Franjo Vladić, postigao je i treći gol, čime je potvrdio veličanstvenu pobjedu bordo tima.

"Sarajevo mi nije nepoznato ime. Još u vrijeme njegove južnoameričke turneje čuo sam o njemu mnogo pohvalnih riječi. I prije utakmice na Koševu imao sam, dakle, lijepo mišljenje o vašem ligašu. Međutim, nisam vjerovao da Sarajevo igra tako maštovito, sigurno, brzo. Musemić, Bajević, Katalinski, Vladić i Tešan su veliki fudbaleri. Za njih bi bilo mjesta i u najpoznatijim klubovima.

Sarajevo nas je nadigralo i zasluženo pobijedilo. Naša je želja da ovo ne bude posljednji okršaj i da još koji put odmjerimo svoje snage."

Poslije utakmice, gosti iz Montevidea su bili prepuni hvale na račun Gegićevog tima, a na svečanom prijemu nakon utakmice, gosti su obećali pozvati Sarajevo da već naredne godine gostuje u Urugvaju, kako bi im uzvratili gostoprimstvo, ali do toga nažalost nije došlo.

Urugvajci su se u glavnom gradu Bosne i Hercegovine zadržali još šest dana, a u tom periodu su redovno trenirali na Koševu, uz prisustvo velikog broja znatiželjnih gledalaca, nakon čega su otputovali za Iran, a potom i za Englesku, nastavivši svoju svjetsku turneju.