Prvi put u inostranstvu (I dio)
Prvi put u inostranstvu (II dio)

Nakon pobjede u duelu sa gradskom reprezentacijom Liježa, ekipa Sarajeva su u kasnim večernjim satima 1. marta vratila u briselski hotel. Tokom sutrašnjeg dana uslijedile su pripreme za povratak u Jugoslaviju, a izvršena je i analiza odigranih utakmica. Generalno, turneja je ocijenjena veoma pozitivno. Sarajevo je pružilo kvalitetan napadački fudbal, te je u sve tri utakmice oduševilo domaću publiku i tako na najbolji mogući način reprezentovalo jugoslavenski fudbal.

Prvo ime turneje bio je sjajni Franjo Lovrić, za kojeg odbrane domaćih timova jednostavno nisu imale rješenje. Kapiten Sarajeva je postizao po dva pogotka na svakoj utakmici, te je sa 6 golova bio najbolji strijelac naše ekipe. Pored njega, u listu strijelaca upisali su se još Suad Švraka, Đuro Lovrić, Ivan Arih i Ivan Švaljek sa po jednim postignutim golom. Svi fudbaleri koji su dobili priliku za nastup, od strane stručnog štaba ocijenjeni su pozitivno, a osim igrača iz napadačkog reda, među defanzivcima istakli su se golman Stipe Pejak, te najiskusniji igrač Sarajeva, Miroslav Brozović.

Sa dvije pobjede i jednim remijem, Sarajevo je ostavilo veoma pozitivan utisak. Belgijska štampa je bila prepuna pohvala na račun Brozovićevog tima, posebno ističući da se radi o fizički čvrstom timu i izuzetno tehnički talentovanim fudbalerima. U novinama su se mogli pročitati natpisi o tome kako je Sarajevo ekipa koja igra brz i moderan fudbal, sa mnogo pasova, te da tim odlikuje velika borbenost, ali i veoma dobar balans između linija. Kao jedina mana, prema mnogim izvještajima, navedena je činjenica da su se igrači jugoslavenskog tima veoma rijetko odlučivali na udarce sa distance, te da su u pojedinim situacijama pokušavali da se ušetaju sa loptom u gol, bespotrebno komplikujući u blizini šesnaesterca.

Sarajevo je tako zaokružilo ciklus uspješnih gostovanja jugoslavenskih timova koji su u rasponu od godinu dana u 22 utakmice u Belgiji ostvarili učinak od 16 pobjeda, 6 remija, bez ijednog poraza. Osim sjajnih rezultata, te međunarodnog iskustva kojeg su stekli mladi fudbaleri, treba istaći i finansijsku dobit, obzirom da je Sarajevo zaradilo sasvim solidnu sumu novaca od domaćina.

Ekipa Sarajeva uoči posljednje utakmice na turnije

Samo četiri dana nakon posljednje utakmice na turneji, ekipu Sarajeva je čekao susret prvog kola Prve savezne lige protiv Naših krila. Obzirom da je FSJ već ranije odbio zahtjev rukovodstva kluba za odgađanjem utakmice, Sarajevo se iz Belgije bilo primorano vratiti avionom. Nakon što su napustili briselski hotel, fudbaleri i rukovodstvo Sarajeva su vozom otputovali za Pariz, odakle su se direktnom avionskom linijom, 3. marta vratili za Beograd.

Za većinu fudbalera, to je bio prvi let avionom, a nakon što je višesatno putovanje proteklo bez problema, problemi su nastali kada je avion stigao iznad glavnog grada bivše države. Nezapamćeno nevrijeme onemogućilo je slijetanje aviona, te je pilot odlučio da kruži oko Beograda, čekajući da se oluja smiri.

Avion se spuštao i dizao, a među igračima i rukovodstvom Sarajeva zavladali su strah i panika, iščekujući najgori epilog. Nakon devedeset minuta drame, a kada je rezervoar u avionu već bio praktično ispražen, oblaci nad Zemunom su se počeli razilaziti, te je pilot odlučio da pokuša pod svaku cijenu prizemljiti avion, što mu je i pošlo za rukom. Avion je na kraju sletio izvan piste, a kada su iz njega izašli izblijedjeli i prestravljeni fudbaleri, u zagrljaj im je dotrčalo gotovo kompletno osoblje zemunskog aerodroma, koje je sa zebnjom pratilo čitavu situaciju.

"Povratak je bio manje veseo. Naše rukovodstvo je odlučilo da voz zamijeni avionom, jer je trebalo stići na utakmicu sa Našim krilima u Beogradu. Mnogima od nas bilo je to prvo putovanje avionom. Sve je još nekako i išlo do dolaska nad Beograd. Tu se vrijeme pogoršalo i nismo se mogli spustiti.

Čitav sat kružili smo iznad Beograda. Svi igrači su se uplašili, a mnogima je bilo i zlo. U avionu je vladala grobna tišina. Niko nije imao snage da bilo šta kaže. Svi smo očekivali najgore. Avion se čas penjao, čas je naglo propadao u dubinu. Konačno, nakon sata ovakve torture spustili smo se i to - izvan piste. Nije teško zamisliti kako smo izgledali kada smo se konačno našli ponovo na zemlji. Mislim da je to bio osnovni razlog što smo tada u Beogradu poraženi od Naših krila sa 3:0."

Sarajevo je tri dana kasnije doživjelo poraz rezultatom 3:0, ali je za sve članove Sarajeva najvažnije bilo da se što prije vrate u svoj grad i oporave od šoka koji su doživjeli tog petka na nebu iznad Beograda.

Zanimljivo je da je devet mjeseci kasnije, Sarajevo otputovalo na novu turneju, ovog puta u Tursku. Obzirom da je Uprava kluba odlučila da se u Istanbul putuje avionom, među mnogim igračima je nastalo nezadovoljstvo, a najglasniji je bio trener-igrač Miroslav Brozović. On je kategorički odbio put avionom, pa je Sarajevo u Tursku otputovalo bez svog trenera.