Pedesete godine prošlog stoljeća, mnogi smatraju zlatnim dobom mađarskog fudbala. Mađarski nacionalni tim, čuvena Laka konjica, iz prve polovine tog desetljeća, mnogi i danas smatraju jednim od najboljih timova u historiji fudbala, što potvrđuju i uspjesi poput zlatne medalje sa Olimpijskih igara u Helsinkiju 1952. godine, kao i srebro sa Svjetskog prvenstva u Švajcarskoj, dvije godine kasnije. Snažan razvoj mađarskog fudbala osjetio se i na klupskom planu, obzirom da su svi reprezentativci igrali u domaćem prvenstvu. Najbolji mađarski klubovi poput Ferencvaroša, MTK-a, Ujpesta, Honveda, Vasasa i drugih, bilježili su mnoge uspjehe u duelima sa ostalim evropskim klubovima.

Druga polovina 1956. godine, donijela je veliku političku krizu u Mađarskoj, koja je kulminirala izbijanjem Mađarske revolucije, u oktobru iste godine, zbog čega je prekinuto i fudbalsko prvenstvo za tu godinu. Po okončanju oružanih sukoba u Budimpešti, mnogi mađarski klubovi su se otputovali na inostrane turneje, a među njima su bili Ujpešt i Ferencvaroš, koji su u decembru gostovali u Jugoslaviji. Tako je početkom decembra, ekipa Sarajeva imala priliku ugostiti tim Ujpešta, drugoplasiranu ekipu u trenutku prekida mađarskog šampionata, a u sjajnoj utakmici prepunoj golova, Sarajevo je je slavilo rezultatom 4:3. Sredinom decembra, u Jugoslaviju je doputovao i Ferencvaroš. Najtrofejniji mađarski tim, koji je do tog trenutka u svojim vitrinama imao rekordnih 17 šampionskih titula, devet kupova i dva trijumfa u Srednjoevropskom kupu, svoju jugoslavensku turneju započeo je u Novom Sadu i Beogradu, nastavio u Titogradu, da bi 28. decembra stigao u Sarajevo. U glavnom gradu BiH, Ferencvaroš je odigrao dva meča, prvi 29. decembra na stadionu Skenderija, protiv gradske reprezentacije Sarajeva, a drugi dan kasnije na Grbavici protiv FK Sarajevo.

U prvom meču, izabrana gradska reprezentacija koju su činili igrači Sarajeva i Željezničara, pojačani Zelenikom iz mostarskog Veleža, doživjela je težak poraz od mađarskog velikana. Fudbaleri iz Budimpešte su slavili visok trijumf rezultatom 1:4, pa su mnogi očekivali da će sličnu sudbinu doživjeti i Sarajevo, dan kasnije. Izuzetno snažan tim Ferencvaroša, u kojem su prve zvijezde bili mađarski reprezentativac Mate Fenyvesi, te dva osvajača srebrene medalje sa posljednjeg Mundijala, golman Geza Gulyas i defanzivac Jeno Buzansky, ponovo je izazvao veliku pažnju sarajevske publike. Stoga i ne čudi što se na tribinama Grbavice, uprkos hladnom vremenu, okupilo preko 6.000 gledalaca.

Sarajevo je nastupilo u sastavu: Pejak (Ančić), Džemidžić, Karajica, Živkov, Švraka, Halimić, Milenković, Ferhatović, Jusufbegović (Ferhatbegović), Lovrić, Radičević. S druge strane, Mađari su nastupili u sastavu: Gulyas (Ilku), Matrai, Kispeter (Buzansky), Dalnoki, Ombodi, Gerendas, Kertesz, Vilezsal, Lang (Varga), Szigeti, Fenyvesi.

Jusubegović postiže pogodak za 1:1

Snijegom prekriveni teren, nije predstavljao veliku prepreku fudbalerima oba tima da pruže dobru igru, pa je publika zaista mogla uživati u kvalitetnom fudbalu, iako je sami početak utakmice obilježilo nekoliko grubih startova sa obje strane. Sarajevski sudija Stanišić imao je na startu meča pune ruke posla, u nastojanju da smiri uzavrele strasti. U takvom ambijentu, bolje su se snašli fudbaleri u zeleno-bijelim dresovima, koji su već u 10. minuti stigli do vodećeg pogotka. Bila je to uigrana akcija mađarskog tima, koja je viđena u nekoliko navrata i tokom prethodnog dana, odnosno prve odigrane utakmice. Kertesz je prošao po desnoj strani, a potom uputio centaršut u šesnaesterac Sarajeva. Tu se na pravom mjestu našao Fenyvesi, koji je u punom trku zatresao Pejakovu mrežu za 0:1.

Tek nakon vodećeg gola gostiju, Sarajevo je zaigralo nešto otvorenije, ali su Mađari i dalje dominirali terenom. Ipak, tri minute prije odlaska na odmor, Sarajevo uspijeva stići do izjednačenja. Jusufbegović se lijepo oslobodio svog čuvara, ušao u šesnaesterac gostiju, te je iz neposredne blizine prebacio golmana Gulyasa i pogodio za 1:1, što je bio rezultat s kojim se otišlo na odmor.

Gužva pred golom Mađara.
S lijeva na desno: Ferhatović (na zemlji), Gerendas, Ombodi, Ilku, Jusubegović i Dalnoki.

Nakon odmora, tim Aleksandra Tomaševića je zaigrao mnogo bolje, a već u prvoj minuti nastavka utakmice Sarajevo je imalo priliku preko Jusufbegovića, ali njegov udarac odlazi pored gola. Nešto kasnije, uslijedilo je novo uzbuđenje pred golom Mađara. U gužvi, koja je trajala gotovo dvije minute, Sarajevo je imalo nekoliko vezanih prilika, a pravo je čudo kako se mreža Ferencvaroša nije zatresla. Čak petnaest fudbalera u plavim i zeleno-bijelim dresovima, bilo je u kaznenom prostoru gostiju. Sve je krenulo od Milenkovića čiji udarac zaustavlja prvo prečka, a potom i Buzansky, koji izbija loptu sa gol-linije. Lijevi bek gostiju je samo nakratko otklonio opasnost od svog gola, obzirom da je uslijedio šut Radičevića, kojeg isti igrač ponovo blokira. Lopta se kao u bilijaru odbijala nazad prema igračima Sarajeva, pa su svoje udarce oprobali i Jusufbegović, potom i Ferhatović, te na koncu Lovrić, koji šutira preko gola, čime je konačno okončana ova uzbudljiva situacija.

Trenutak odluke dogodio se u 56. minuti, a u glavnoj ulozi bio je Asim Ferhatović. On je sa sredine terena krenuo u solo prodor, oslobodio se dvojice čuvara, a kada je ušao u šesnaesterac, sjajnom varkom je predriblao i desnog beka Matraia. I taman kada se Hase spremao na udarac, uporni Matrai ga je oborio s leđa, pa je sudija Stanišić opravdano pokazao na "crvenu" tačku. Siguran sa penala bio je Jusufbegović, koji je tako svojim drugim golom donio preokret i veliku pobjedu našem timu.

Sarajevo je tako u razmaku od nepunih mjesec dana, uspjelo savladati drugoplasirani i četvrtoplasirani tim mađarskog prvenstva, što je okarakterisano kao veliki uspjeh Tomaševićeve čete.