Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su signali biološkog sata karijere Asima Ferhatovića sve jače otkucavali, navijači Sarajeva su željno iščekivali svog novog ljubimca. Isprva se činilo da će Hasetovu ulogu dostojno zamijeniti Džemaludin Mušović, koji je u sezonama 1964/65. i 1965/66. bio prvi strijelac ekipe i jedan od vodećih strijelaca Prve savezne lige. Mladi napadač, čija je karijera bila u strelovitom usponu, stigao je i do reprezentativnog dresa, a u posljednje tri sezone prije odlaska postigao je čak 41 pogodak u zvaničnim utakmicama, ali je sve palo u vodu, kada je u ljeto 1966. godine uslijedio njegov bijeg u redove splitskog Hajduka.

Sarajevo je tako u sezonu 1966/67. ušlo sa pomalo umornim Ferhatovićem, na poziciji centarfora. Prije početka sezone, novi-stari trener Miroslav Brozović, priključio je ekipi nekoliko igrača iz mladog tima, a među njima bio je i Vahidin Musemić. Dvadesetogodišnji Musemić, je i tokom prethodne sezone imao priliku debitovati u bordo dresu, upisavši četiri nastupa na poziciji desnog krila, ali nije ostavio zapažen trag. Ipak, iskusni lisac, Meho Brozović, baš u njemu je prepoznao istinskog nasljednika Hasetove devetke, te ga je već od petog kola počeo koristiti na centarforu. Musemić se svom treneru odužio na najbolji način, pa je pogađao u tri vezane utakmice, od sedmog do devetog kola. Uprkos činjenici da je u posljednje tri utakmice postigao četiri gola, navijači su ipak čekali nešto veliko kao potvrdu da je Musemić dostojan te uloge, a upravo to veliko, stiglo je u desetom kolu, dan nakon što je proslavio svoj dvadeseti rođendan.

Na Koševu je gostovala Crvena zvezda. Posrnuli div jugoslavenskog fudbala, prolazio je kroz veliku rezultatsku krizu, a početkom te sezone, na njihovu klupu je sjeo Miljan Miljanić, koji je oko najboljeg fudbalera, Dragana Džajića, krenuo graditi jedan sasvim novi tim crveno-bijelih, tim koji će u drugoj polovini šezdesetih godina postati apsolutni vladar domaćeg fudbala.

Dva kola ranije, Sarajevo je na Kantridi ostalo bez Ferhatovića, koji je doživio tešku povredu, ali je uprkos tome meč desetog kola protiv Zvezde dočekalo na liderskoj poziciji. Sa sedam pobjeda i dva remija, bez ijednog poraza, Mehini mladići su čvrsto držali prvo mjesto, sa dva boda više od aktuelnog šampiona, novosadske Vojvodine.

Racić zaustavlja jedan Musemićev udarac

Derbi desetog kola uveličali su i navijači, kojih se na tribinama koševskog stadiona okupilo preko 25.000. Već od prve minute meča, fudbaleri Sarajeva su uspjeli nametnuti svoju igru, te su dominirali gotovo cijelim tokom meča. Prvu priliku na susretu, imao je Milenko Bajić, koji je u 14. minuti povukao jednu loptu sa sredine terena, a potom se sa nekih 25 metara odlučio na snažan prizeman udarac. Bajićev šut je išao u donji lijevi ugao Racićevog gola, ali je golman Zvezde krajnjim naporima uspio da odbije loptu u korner. I u nastavku prvog poluvremena, domaći fudbaleri su prijetili, najviše preko Musemića, Prodanovića i Prljače, ali je golman Racić djelovao zaista nesavladivo, pa se na odmor otišlo bez golova.

U nastavku, Sarajevo je i dalje imalo dominaciju na sredini terena, ali uz tek rijetke pokušaje prema golu Zvezde, a prava uzbuđenja stigla su tek u posljednjih deset minuta susreta. Osam minuta prije kraja utakmice, ljubljanski sudija Lado Jakše, isključio je iz igre kapitena Sarajeva, Mirsada Fazlagića, nakon jednog starta na Mihajloviću. Iako je opšti utisak bio da Fazlagićev start uopšte nije bio tako grub, Jakše je ostao pri svojoj odluci, te je Sarajevo do kraja susreta igralo sa desetoricom.

Tek kad je ostala sa igračem više, Zvezda je uspjela stvoriti i prvu šansu na utakmici. Bilo je to u 83. minuti, kada je Lazarević u jednom brzom kontranapadu, izašao sam pred gol, ali je Ibrahim Sirćo sjajnom paradom uspio zaustaviti njegov udarac. U tom trenutku, navijači Sarajeva već su se pomirli sa tim da njihov tim neće stići do osme pobjede u sezoni, a onda je u 85. minuti stigao trenutak odluke.

Neutješni Racić nakon kiksa

Nakon jednog bezopasnog centaršuta sa desne strane, golman Zvezde Racić je krenuo na loptu i uhvatio je, ali odmah potom i ispustio. Njegovu grešku iskoristio je snalažljivi Musemić, koji mu se prikrao, uklizao i između njegovih nogu poslao loptu u praznu mrežu za veliko slavlje na tribinama. Tri minute kasnije, zatresla se i mreža Sarajeva. Džajić je izbio loptu iz ruku Ibrahima Sirće, a potom pogodio. Sudija Jakše je najprije pokazao na centar, da bi nakon konsultacije sa pomoćnikom, koja je trajala gotovo punu minutu, ipak poništio Džajićev gol i dosudio prekršaj u korist golmana Sarajeva.

Odmah nakon posljednjeg sudijskog zvižduka, navijači Sarajeva su utrčali na teren i na rukama do svlačionice ponijeli junaka utakmice i svog novog ljubimca, Musemića. Sarajevo je tog dana stiglo do zlata vrijedne pobjede, kojom je povećalo svoju prednost na tabeli na čak tri boda, dok je mladi Musemić s pravom pokazao da zaslužuje epitet nasljednika Asima Ferhatovića.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.