Priče o fudblaskoj braći godinama su punile novinske stupce u bivšoj Jugoslaviji. Bila je to zaista jedna od specifičnosti jugoslavenskog fudbala, a gotovo da nije bilo sezone u kojoj nisu nastupala najmanje po dvojica rođene braće, najčešće u istom, a ponekad u dva različita kluba. Takav je slučaj bio i sa braćom Sušić, koji su se na prvoligaškoj sceni pojavili početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Stariji, Sead, je u sezoni 1970/71. pristupio redovima Crvene zvezde, a mlađi, Safet, dvije godine kasnije pojačao je redove ligaša sa Koševa. Iako su obojica svoje prvoligaške debije imali još u prvoj polovini sedamdesetih godina, na njihov prvi međusobni duel se čekalo sve do oktobra 1976. godine. Sead, nestašni dečko jugoslavenskog fudbala, zbog svoje nediscipline, ali i odlaska na odsluženje vojnog roka, tek u sezoni 1975/76. postaje nezamjenjivi dio prve postave tima sa Marakane, dok je Safeta upravo u toj sezoni stigla bolest skočnih zglobova, zbog koje je devet mjeseci bio van terena. Konačno, u oktobru 1976. godine, Safet se oporavio od bolesti i vratio na teren, a tek druga utakmica nakon oporavka bio je duel šesnaestine finala Kupa Maršala Tita, protiv Zvezde na Koševu.

Protivnici su ovaj meč dočekali u različitom raspoloženju. Zvezda je odlično startala u prvenstvu, nakon sedam odigranih kola, bez ijednog poraza, držali su čelo tabele, dok je bordo tim u prvih sedam kola uspio upisati samo jednu pobjedu, onu ubjedljivu protiv gradskog rivala Željezničara, što je bilo dovoljno za tek 13. mjesto na tabeli, pa je uloga favorita u ovom meču s pravom pripala gostima iz Beograda. Dodatni problem za trenera Sarajeva, Vukašina Višnjevca, predstavljalo je neigranje dvojice standardnih prvotimaca Ante Rajkovića i kapitena Dragana Simića, pa je čast da nosi kapitensku traku u ovom meču pripala centarforu Zlatku Dupovcu.

Sead i Safet Sušić pred početak utakmice

Uprkos kišnom vremenu, te činjenici da se meč igrao u četvrtak, a uz to bio i u direktnom TV prijenosu, na stadionu Koševo se skupilo oko 8.000 gledalaca koji se definitivno nisu pokajali zbog toga, obzirom da su fudbaleri oba tima pružili veoma kvalitetnu fudbalsku partiju, pogotovo u prvom poluvremenu. Zvezda je bolje otvorila susret i prva prijetila, oba puta nakon prodora Miloša Šestića na desnoj strani, ali je napadač gostiju Filipović bio neprecizan. Uzvratilo je ubrzo i Sarajevo, mladi Radomir Savić je prošao po desnoj strani, uposlio Želimira Vidovića, koji je nakon prodora centrirao u šesnaesterac gostiju, ali je Safet Sušić zakasnio za djelić sekunde i propustio priliku da pošalje loptu u prazan gol.

Ono što nije uspio tada, jeste par minuta kasnije. Igrao se 16. minut susreta, kada grešku desnog beka Jelikića koristi Srebrenko Repčić, koji mu krade loptu, a potom nakon prodora po lijevom krilu centrira pred gol Zvezde, gdje se na pravom mjestu našao upravo Safet Sušić, koji je izmakao pažnji svojih čuvara Muslina i Novkovića, te preciznim udarcem glavom matirao Stojanovića za 1:0.

Nakon primljenog gola, gosti su zaigrali znatno otvorenije, a prvu priliku za gol imali su preko Filipovića koji snažno šutira sa 16 metara, ali Fahrija Dautbegović uspijeva spasiti svoj gol. Bolju igru u tim trenucima, Zvezda je konačno krunisala u 37. minuti i stigla do izjednačenja. Bogičević je centaršutem pronašao Dušana Lukića u šesnaestercu Sarajeva, koji u punom trku prima loptu, a potom iz blizine matira Dautbegovića za 1:1.

Slavlje gostiju trajalo je samo tri minute, koliko je trebalo igračima Sarajeva da dođu do novog gola. Ponovo je na desnoj strani nezaustavljiv bio Savić. On se oslobodio svog čuvara Bogičevića, a potom centrirao. Na njegov centaršut je krenuo golman Stojanović, čini se prekasno, a uz to se u odsudnom trenutku i okliznuo, što koristi Repčić i snažnim udarcem glavom vraća prednost svom timu.

Duel Dušana Lukića i Hamde Radeljaša

Prvo uzbuđenje u nastavku viđeno je pred golom Zvezde. Dupovac je prošao po desnoj strani i centrirao, Repčić zakasnio, a lopta dolazi na drugu stranu do usamljenog Sušića. Bila je to stopostotna prilika za fudbalera Sarajeva, ali je Stojanović ovog puta na vrijeme krenuo, zatvorio ugao Sušiću, te nogom uspio zaustaviti njegov udarac. Par minuta kasnije, nova prilika za Sarajevo. Ovog puta je Repčić centrirao, a Dupovac šutirao, ali lopta odlazi pored gola

Zvezda je prvi put zaprijetila preko Šestića, ali je Dautbegović bio siguran, a potom je uzvratilo Sarajevo preko Savića, čiji je snažan udarac zatresao mrežu Stojanovića, ali samo sa vanjske strane. Gosti su do kraja meča očajnički pokušavali stići do izjednačujućeg gola koji bi donio dodatnih 30 minuta igre, ali je odbrana Sarajeva funkcionisala besprijekorno, ne dozvolivši im da ozbiljnije ugroze Dautbegovićev gol. S druge strane, napadači Sarajeva su nastavili stvarati prilike, a najbliži postizanju trećeg gola bili su Sušić i Dupovac, ali je njihove udarce, koje su već svi vidjeli u golu, oba puta sjajnom intervencijom uspio zaustaviti Stojanović.

Sarajevo je stiglo do zaslužene pobjede kojom je potvrdilo plasman među 16 najboljih timova u Kupu, gdje su kasnije uspjeli eliminisati i drugog beogradskog ligaša, Partizan.

Faksimil članka iz "Tempa"

Inače, ova utakmica ostala je upamćena i po jednoj zanimljivoj sceni, koja se dogodila u trenutku kada je bek gostiju Jelikić oštro startao na Safeta Sušića. I dok je napadač bordo tima ležao na zemlji, Jelikiću je prišao njegov saigrač, stariji Sušić, pitavši ga "Zašto mi udari brata?". Sead, koji je očito bio svjestan činjenice da se Safet tek oporavio od teške bolesti, reagovao je instinktivno, sa željom da zaštiti svog mlađeg brata, no na sreću, Jelikićev start nije bio tako oštar, kako se činilo na prvu, te se Safet brzo podigao sa zemlje i nastavio utakmicu.

Tako je završen prvi od tri međusobna duela braće Sušić. Drugi je uslijedio samo tri dana kasnije, kada su se isti protivnici susreli u okviru osmog kola Prve savezne lige, ovog puta u Beogradu, gdje se Zvezda revanširala Sarajevu za poraz u Kupu i slavila identičnim rezultatom, 2:1, dok je onaj treći stigao godinu dana kasnije, ali u nezvaničnoj utakmici. Zvezda, koja je osvojila titulu šampiona te 1977. godine, u revijalnoj utakmici se suprotstavila najboljem timu ostatka Prve lige, u kojem je zaigrao i Safet Sušić, a i ovog puta uspješniji je bio stariji Sušić, Sead, obzirom da je njegova Zvezda u tom atraktivnom meču slavila rezultatom 3:1.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.