Izvještaj

Susret o kojem je mjesecima brujila cijela Jugoslavija, napokon je odigran 31. jula 1990. godine, sedam dana uoči početka nove prvoligaške sezone. Utakmica ova dva tima prvobitno je trebala biti odigrana u aprilu te godine, ali je pri rezultatu 1:0 za Sarajevo, na poluvremenu pogođen glavni sudija Zoran Petrović, zbog čega je susret najprije prekinut, a potom registrovan službenim rezultatom u korist Dinama, 0:3.

Takvim razvojem situacije, Sarajevo je sezonu na pretposljednjem mjestu na tabeli, te je trebalo putovati u niži rang takmičenja, ali je odlukom Arbitražnog suda naloženo ponovno odigravanje ove utakmice. Tako se te ljetne noći na tribinama koševskog stadiona okupilo oko 12.000 gledalaca, a računica je bila jasna, Sarajevu je za opstanak bio dovoljan i jedan bod.

Novi trener, koji je u međuvremenu preuzeo ekipu, Rajko Rašević postavio je ofanzivnu taktiku sa željom da što prije stigne do gola koji bi značio siguran opstanak u društvu najboljih. Sarajevo je prvi put zaprijetilo preko Husrefa Musemića, ali njegov udarac glavom odlazi pored gola. Ubrzo je na sličan način pokušao i Haris Karamehmedović, ali Ladić je siguran. Još jednom je do odlaska na odmor Musemić šutirao glavom, ali ponovo nije bi precizan, pa se na odgmor otišlo bez golova.

Nastavak susreta donio je veću nervozu među fudbalerima Sarajeva, a onda su u 65. minuti svi prisutni na stadionu napokon odahnuli. U gužvi pred golom Dinama najbolje se snalazi Dane Kuprešanin koji iskosa sa pet metara matira Ladića za erupciju oduševljenja. Do kraja meča rezultat se nije mijenjao, a Sarajevo je stiglo do toliko željene pobjede kojom je uspjelo osigurati mjesto u Prvoj saveznoj ligi za narednu sezonu, dok je prema novoj tabeli putnik u Drugu ligu trebao biti Velež.

Zavjesa na ovu sezonu spuštena je sedam dana kasnije kasnije kada je Konferencija FSJ donijela odluku o proširenju Prve lige na 19 članova, kako bi i Velež ostao u ligi.