Gotovo sve proljetne polusezone nakon osvajanja druge šampionske titule, za navijače FK Sarajevo bile su podjednako stresne. Stalna borba za opstanak, kao i loši rezultati koje je bordo tim ostvarivao na gostujućim utakmicam, učinili su da svaka domaća utakmica bude meč lopta, u kojoj nema pravo na kiks.

Tako je bilo i 25. aprila 1990. godine, kada je na Koševo stigao pretendent za šampionsku titulu, zagrebački Dinamo. Meč je počeo u 18 sati, samo nekoliko trenutaka nakon što je Crvena zvezda u Beogradu savladala Rad, što je značilo da je u tom trenutku Dinamov zaostatak za crveno-bijelima iznosio 3 boda. S druge strane, Sarajevo je u ovo kolo ušlo bodovno poravnato sa Veležom i Borcem, direktnim konkurentima za put u Drugu saveznu ligu. Obzirom da su i Mostarci i Banjalučani bili domaćini u istom kolu, za Mušovićev tim je sve osim pobjede bilo ravno katastrofi.

Zvonimir Boban i Boban Božović, sa glavnim sudijom Petrovićem i njegovim pomoćnicima Fazlagićem i Bujićem.

Ipak, početak utakmice je bio kao iz snova. Iako je bio radni dan, srijeda, na tribinama se okupilo oko 15.000 navijača Sarajeva, među kojima je bila i grupa gostujućih tifoza. Već od samog starta utakmice, oba tima su zaigrala ofanzivno sa samo jednim ciljem, da dođu do pobjede. Borbena igra fudbalera oba tima je u pojedinim trenucima dostizala i fazu grubosti, a u čemu je posebno prednjačio gostujući napadač, Kujtim Shala, na čije provokacije nisu ostali imuni ni odbrambeni igrači Sarajeva. Ipak, u 23. minuti, koševske tribine su eksplodirale. Igor Lazić je majstorski uposlio centarfora Husrefa Musemića koji je utrčao s loptom u šesnaesterac gostiju, a potom prizemnim udarcem savladao Dražena Ladića i doveo Sarajevo u vodstvo od 1:0. Bordo tim je do kraja prvog poluvremena dominirao terenom, a kada je beogradski sudija Zoran Petrović odsvirao kraj prvog dijela igre, nastao je pravi haos na terenu.

Geca, Lugušić i Guzina zaustavljaju jedan napad Shale

Prilikom izlaska sa terena, Shala, koji je imao neraščišćene račune sa igračima Sarajeva, još iz doba dok je nosio dres Prištine, nasrnuo je na Dejana Raičkovića i Daneta Kuprešanina. To je prvi primijetio pomoćni trener Sarajeva, Ibrahim Biogradlić, koji je potom ušao u sukob sa krilnim napadačem gostiju, Shalom, a njemu je prvi u "pomoć" priskočio njegov kapiten Zvonimir Boban, što je bio signal za opštu tuču na terenu koja je trajala nekoliko minuta. Taman, kada se situacija smirila, a igrači i sudije krenuli prema tunelu, sa istočne tribine stadiona Koševo je poletjela jedna konzerva "Zlatorog piva" koja je umjesto Shale pogodila u lice sudiju Petrovića. Beogradski sudija se uhvatio za lice, obzirom da mu je konzera tom prilikom rasjekla usnu, te je krvav potrčao što prije u svlačionicu. Tek tada je nastao novi haos, a oko 19 sati, fudbaleri oba tima su po isteku pauze ponovo istrčali na teren, na kojem nije bilo sudijske trojke.

Naime, punih 90 minuta, sve do 20:15 sudija Petrović je sa pomoćnicima i delegatom Oluškim bio zaključan u svojoj svlačionici, nakon čega je donio odluku da se utakmica neće nastaviti. Kada je pomenuta četvorka napokon napustila sudijsku svlačionicu, kordon milicije ih je ispratio sa stadiona, a okupljenim igračima i rukovodstvima oba tima, kao i novinarima, samo se obratio delegat Oluški, koji je dao svoje kratko viđenje događanja pred istočnom tribinom.

"Za vrijeme odmora po pozivu glavnog sudije, Zorana Petrovića došao sam u sudijsku svlačionicu, gdje me je Petrović obavijestio da je udaren limenkom piva, koja je prema njegovim riječima doletjela iz dijela gledališta gdje su se nalazili navijači oba tima.

Po mom mišljenju, jedan od glavnih krivaca za incident je igrač Dinama, Shala, koji je provocio i igrače Sarajeva, zbog čega je reagovao Biogradlić."

Uslijedila su tri mjeseca agonije. Slučaj konzerve piva razmatralo je redom šest različitih tijela FSJ, a sve oči su bile uprte u Član 59. Pravilnika o fudbalskom takmičenju, koji je predviđao dva moguća raspleta pomenute situacije. Prema jednom scenariju, klub za kojeg se utvrdi da nije poduzeo sve potrebne mjere osiguranja, a čiji su navijači doveli do prekida utakmice, se smatrao krivcem za prekid, te bi u tom slučaju pobjeda pripala gostima, službenim rezultatom 0:3. Drugi scenarij je predviđao okolnosti u kojima se ne može jasno utvrditi čiji su navijači izazvali prekid, što bi uz dokaz da je klub domaćin poduzeo sve mjere sigurnosti, dovelo do toga da se u skladu sa Članom 56., istog Pravnilnika, utakmica ponovo odigra. Direktor Sarajeva, Svetozar Vujović, od starta je tvrdio da je klub poduzeo sve potrebne organizacijske pripreme, budući da su meč osiguravala 172 milicionera i 164 redara, te da je najpravednije da se zakaže novi termin meča.

Gužva pred istočnom tribinom koja je prethodila prekidu utakmice

Tako je već narednog dana zasjedala Takmičarska komisija, koja je donijela odluku da se odigra novi meč, već u narednu srijedu, 2. maja, ali na neutralnom terenu, udaljenom najmanje 150 kilometara od glavnog grada BiH. Dva dana kasnije, zasjedala aje i Komisija za žalbe, koja je uvažila žalbu zagrebačkog kluba, te donijela odluku da se meč registruje službenim rezultatom 0:3 u korist Dinama, a ujedno je prihvatila i žalbu Sarajeva, te poništila odluku da bordo tim do kraja sezone mora svoje utakmice igrati izvan stadiona Koševo.

Potom su redom zasjedali Disciplinska komisija, još jednom i Komisija za žalbe, te Predsjedništvo FSJ, te je svako od navedenih tijela potvrdilo da ostaje na snazi odluka da se meč registruje službenim rezultatom 0:3. Tek je ona posljednja, Arbitražna komisija, koja je zasjedala nakon završetka sezone, tačnije sredinom jula, donijela odluku o ponovnom odigravanju ovog meča. Novi susret odigran je 31. jula, sedam dana prije početka nove sezone, a Sarajevo je stiglo do minimalne pobjede kojom je obezbijedilo opstanak u društvu najboljih. To je izazvalo novu lavinu nezadovoljstva, ovog puta od strane Veleža, koji je prema novoj tabeli bio putnik u Drugu ligu. Nakon što je već odigrano prvo kolo nove sezone, u utorak 7. augusta održana je vanredna konferencija FSJ, na kojoj je donesena odluka o proširenu Prve savezne lige sa 18 na 19 članova, te je mostarski tim od drugog kola ponovo priključen najelitnijem rangu jugoslavenskog fudbala.