Izvještaj

Susret sa Vojvodinom, Sarajevo je dočekalo sa nizom od pet uzastopnih pobjeda i na toliko željenom četvrtom mjestu koje je vodilo u Kup UEFA. Bordo tim je uoči posljednja dva kola bio u najboljoj poziciji za plasman u Evropu, obzirom da je na svom kontu imao jedan bod više Partizana, odnosno dva više od Željezničara i Budućnosti, te u ovom meču nije imao pravo na kiks, tim prije jer mu je samo četiri dana kasnije slijedio direktni okršaj sa beogradskim crno-bijelima u posljednjem kolu.

Uprkos kiši, koja je cijelog dana padala u Sarajevu, na tribinama koševskog stadiona okupilo se blizu 10.000 navijača koji su se u posljednjoj domaćoj utakmici u sezoni željeli oprostiti od svog ljubimca. Prije samog početka utakmice, upriličena je mala svečanost. Kapiten Sarajeva je od svog kluba dobio cvijeće, a poseban poklon pripremila su dva sarajevska ugostitelja i velika navijača Sarajeva, Meho Runda i vlasnik čuvene slastičarne Egipat, Spaso Ristovski, koji su za Sušića pripremili veliku tortu sa grbom FK Sarajevo na vrhu.

Prvo poluvrijeme utakmice sa Vojvodinom nije ponudilo previše uzbuđenja. Sarajevo je uglavnom imalo terensku inicijativu, ali težak teren i bunker gostiju iz Novog Sada, onemogućavali su fudbalere u bordo dresovima da ozbiljnije ugroze gol Ćirića, pa se na odmor otišlo bez golova.

U drugih 45 minuta, bordo tim je krenuo na sve ili ništa. Prilike pred golom gostiju su se redale jedna za drugom, ali je izvrsni golman Ćirić bio nesavladiva prepreka za napadače Sarajeva. Najbliže golu, domaći fudbaleri su bili u 66. minuti, kada jedan precizan udarac Sušića zaustavlja stativa Ćirićevog gola. I kako se bližio kraj utakmice, nervoza na Koševu je sve više rasla, a pogotovo kada je u 71. minuti stigla vijest iz Titograda, da je Željezničar poveo protiv Budućnosti, golom Nikole Nikića. Obzirom da su plavi sa Grbavice imali znatno bolju gol-razliku od Sarajeva, eventualni remi sa Vojvodinom bi značio da bordo timu u posljednjem kolu protiv Partizana u gostima odgovara isključivo trijumf.

A onda, jedanaest minuta prije kraja, na scenu je stupio kapiten Sušić koji postiže prelijep pogodak, za erupciju oduševljenja na tribinama. Sarajevo je stiglo do zlata vrijedne pobjede, te se kolo prije kraja učvrstilo na četvrtom mjestu sa dva boda prednosti u odnosu na Željezničar i Partizan, što je značilo da će mu za plasman u Evropu biti dovoljan i remi na stadionu JNA. Upravo takav scenarij se i dogodio četiri dana kasnije, kada je Sarajevo uspjelo ostati neporaženo u Beogradu, te je baš za taj jedan bod ostalo ispred svog gradskog rivala i po drugi put u samo tri sezone ostvarilo plasman u najmasovnije evropsko takmičenje.