U sklopu proslave 1. septembra, Dana rudara, ali i obilježavanja 18 godina od početka nacističke invazije na Poljsku, radnička partija Šleskog vojvodstva, obratila se Fudbalskom savezu Jugoslavije, tražeći da pošalje jednu fudbalsku ekipu koja bi bila gost u glavnom gradu Šleske, Katovicama. Obzirom da je Prva savezna liga već startala, izbor FSJ pao je na Sarajevo, koje je upravo te godine ispalo iz Prve lige. Iz čelne kuće jugoslavenskog nogometa smatrali su da tim sa Koševa ima dovoljno kvaliteta da dostojno predstavlja državu u prijateljskoj Poljskoj. Uprava Sarajeva je rado prihvatila poziv, te su se umjesto u Čapljinu, na utakmicu trećeg kola Zonske lige protiv Borca, fudbaleri našeg tima tog vikenda zaputili u Katovice. U ovom rudarskom gradu, ekipu Sarajeva su očekivala dva meča, prvi protiv gradske reprezentacija Katovica, a drugi protiv reprezentacije Šleske vojvodine, a oba su odigrana na novoizgrađenom stadionu Slaski, koji je smješten u predgrađu Katovica, Horžovu.

Gostovanje Sarajeva izazvalo je ogromno zanimanje u Šleskoj, a tome najbolje svjedoči podatak da je stadion bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Gostovanje pred 120.000 gledalaca, do danas je ostalo upisano u historiji bordo kluba kao utakmica sa najvećom posjetom. Fudbaleri Sarajeva su na stadionu dočekani gromoglasnim aplauzom publike, a uručeni su im i buketi cvijeća, te prigodni pokloni od strane domaćina.

Igrači Sarajeva pred prepunim tribinama: Džemidžić, Radičević, Biogradlić, Živkov, Stipić, Markušević, Ferhatović, Švraka, Šehović, Ančić, Lovrić

Igrači Sarajeva, očito impresionirani atmosferom koju je stvorila domaća publika, u prvih 45 minuta djelovali su potpuno neprepoznatljivo, završivši prvo poluvrijeme bez ijedne smislene akcije i bez prilika i šuteva na gol domaćina. S druge strane, Poljaci su iskoristili zbunjenost i tromost fudbalera Sarajeva, te stigli do vodstva od 2:0, pa su na odmor ispraćeni uz ovacije domaće publike.

Za razliku od prvog poluvremena, u nastavku utakmice, Sarajevo je zaigralo kao preporođeno, a fudbaleri tima sa Koševa, pokazali su poljskoj publici svu raskoš svog talenta. Već od prvog sudijskog zvižduka, redali su se napadi pred golom Katovica, a nakon što se čak četiri puta tresao okvir njihovog gola, dvanaest minuta prije kraja poljski golman je napokon kapitulirao. Miladin Radičević je majstorski šutirao iskosa sa lijeve strane i pogodio za 2:1. Ovaj gol dao je krila fudbalerima Sarajeva koji su do kraja susreta krenuli na sve ili ništa, a takav pristup isplatio se u posljednjoj minuti utakmice kada se u gužvi pred golom domaćih najbolje snalazi kapiten Franjo Lovrić i pogađa za konačnih 2:2.

Sarajevo je u Poljskoj boravilo šest dana, a tri dana nakon ovog meča odmjerilo je snage i sa reprezentacijom Šleske. Tribine su i ovoga puta bile poprilično ispunjene, a oko 90.000 gledalaca svjedočilo je još jednoj sjajnoj partiji naših fudbalera. Sarajevo je u drugom meču slavilo rezultatom 5:4, iako je nakon prvih 45 minuta imalo prednost od visokih 5:1. Najbolji pojedinac susreta bio je Asim Ferhatović, koji je pored dva postignuta pogotka, domaću publiku oduševio svojim driblinzima, ali i načinom na koji je razigravao saigrače. Pored Haseta, mrežu domaćeg tima pogodio je dva puta i Dobrivoje Živkov, te jednom Radičević.