Ekipa Sarajeva je, pod vodstvom sjajnog trenera Abdulaha Gegića, u sezoni 1964/65. igrala svoju najbolju sezonu u dotadašnoj klupskoj historiji. Nikada ranije Sarajevo nije tako dobro stajalo na tabeli, a podatak da je osam kola prije, bordo tim bio vodeći na tabeli, vjerovatno najbolje svjedoči tome koliko je bordo tim bio uspješan te sezone. Sve do sredine aprila mjeseca, Sarajevo je vodilo tijesnu borbu sa beogradskim Partizanom i zaista je izgledalo da bi upravo duel ova dva tima u pretposljednjem kolu na Koševu, zapravo trebao dati odgovor na pitanje koji će tim postati šampion Jugoslavije.

Prva polovina šezdesetih godina prošlog stoljeća bile su zlatne godine beogradskih crno-bijelih. Partizan je u periodu od 1961. do 1965. godine osvojio četiri od mogućih pet šampionskih naslova, a kruna uspjeha te sjajne generacije stigla je 1966. godine, kada je Partizan, upravo pod Gegićevim vodstvom stigao do najveće klupske utakmice u svijetu fudbala, finala Kupa evropskih šampiona. Ipak, malo je nedostajalo da Partizan uopšte ne dođe u priliku da postane vicešampion Evrope, obzirom da je upravo Sarajevo bilo njegov najozbiljniji protivkandidati u borbi za titulu prvaka te 1965. godine.

Ekipa Sarajeva je u furioznoj završnici jesenje polusezone savladala Crvenu zvezdu, Partizan i Dinamo, uz impresivnu gol-razliku 8:0, te je jesenju polusezonu završilo na drugom mjestu, da bi već nakon prvog proljetnog kola Gegićev tim preuzeo lidersku poziciju. Sarajevo je narednih pet kola držalo prvo mjesto na tabeli, ali je u pogrešnom trenutku upalo u lošu formu. U četiri vezana meča, bordo tim je upisao dva domaća remija i dva poraza na strani, što je iskoristio Partizan koji je u istom periodu osvojio 6 od maksimalnih 8 bodova, te prestigao Sarajevo na tabeli. Snovi Sarajeva da bi mogli doći do šampionske titule, ipak su nestali u 28. kolu, kada je bordo tim doživio težak poraz od Crvene zvezde u Beogradu, što je iskoristio Partizan, koji je pobjedom nad Vardarom došao do šest bodova prednosti te dva kola prije kraja i teoretski osigurao osvajanje naslova.

Salih Šehović u duelu sa odbranom Partizana

Tako je meč Sarajeva i Partizana u 29. kolu, umjesto direktnog okršaja za šampionski naslov, donio zapravo promociju novog šampiona. Prije utakmice, fudbaleri Sarajeva su uručili cvijeće svojim kolegama iz Partizana i na taj način im čestitali osvajanje šeste titule u historiji kluba. Prvu priliku na utakmici imalo je Sarajevo već u drugoj minuti, kada je kapiten Ibrahim Biogradlić dobio jedan duel sa Bečejcem, a potom šutirao pored Ćurkovića i kada je izgledalo da će se lopta naći u mreži Partizana, pojavio se Mihajlović koji izbija loptu sa same gol-linije. Za razliku od Sarajeva, gosti su svoju prvu priliku pretvorili u pogodak. Bilo je to u 5. minuti, kada Milan Galić koristi greške Ristića, a potom i Muftića i pogađa za 0:1. Partizan je nastavio sa napadima, da bi u 20. minuti stigli do novog gola, ovog puta preko Vladimira Kovačevića.

Tek nakon drugog primljenog gola bude se i fudbaleri Sarajeva, a samo što se krenulo sa centra, bordo tim uspijeva smanjiti zaostatak. Bilo je to pravo remek-djelo lijevog krila Sarajeva, Stjepana Blaževića, koji je najprije ukrao jednu loptu Ljubi Mihajloviću, potom se oslobodio dvojice svojih čuvara, te sa nekih 25 metara raspalio loptu svom snagom i pogodio rašlje Ćurkovićevog gola za 1:2.

Duel Ljube Mihajlovića i Stjepana Blaževića koji je prethodio golu za 1:2

Uslijedio je period nešto mirnije igre, a onda u posljednjim sekundama pred odlazak na odmor, Sarajevo dolazi do izjednačenja. Blažević je odigrao dupli pas sa Sretenom Šiljkutom i po drugi put zatresao mrežu Partizana za 2:2. Samo što se krenulo sa centra, Tešanić je odsvirao kraj prvih 45 minuta.

Nastavak utakmice donio je furioznu igru Beograđana u prvih 15 minuta, koji su u razmaku od samo sedam minuta postigli tri pogotka i činilo se već tada riješili pitanje pobjednika. Partizan je do novog vodstva stigao u 50. minuti, kada su nakon jednog centaršuta na loptu krenuli Muftić i Galić, ali je centarfor gostiju bio brži i pogodio mrežu Sarajeva. Par minuta kasnije, Muftić je zbog povrede morao napustiti teren, a njega je zamijenio Ibrahim Sirćo. Samo što je stao na gol, rezervni golman Sarajeva je dva puta morao vaditi loptu iz mreže. Najprije je Mane Bajić u 55. minuti povisio na 2:4, da bi dvije minute kasnije sjajni Galić kompletirao svoj het-trik i donio veliku prednosti svom timu.

Uprkos visokom zaostatku, Sarajevo se nije predavalo, a prvu priliku da smanji rezultat imao je Ristić sa bijele tačke, u 66. minuti. Prethodno je Velibor Vasović u svom kaznenom prostoru igrao rukom, ali Ristićev udarac sa penala odlazi preko Ćurkovićevog gola. Ni promašeni jedanaesterac nije obeshrabrio Gegićeve izabranike, koji u 75. minuti ipak stižu do trećeg gola. Džemaludin Mušović je nakon jedne lijepe akcije Sarajeva snažno šutirao, a Ćurković je samo pogledom ispratio put lopte u mrežu.

Džemaludin Mušović postiže pogodak za 4:5

Sedam minuta kasnije, nakon jednog duela Blaževića i Kovačevića, kapiten gostiju je ostao ležati na zemlji. Obzirom da više nisu imali prava na izmjene, Partizan je posljednjih osam minuta igrao sa desetoricom, što je Sarajevo iskoristilo te novim golom Mušovića u 85. minuti uspjelo smanjiti na 4:5. Posljednjih pet minuta lopta gotovo da nije prelazila polovinu igrališta, ali veliki pritisak Sarajeva nije urodio plodom, pa je bordo tim doživio svoj prvi domaći poraz u sezoni.

Na kraju, uprkos porazu, oko 20.000 domaćih navijača je ipak zadovoljno napustilo tribine stadiona Koševo, obzirom da su imali priliku vidjeti pravu fudbalsku ljepoticu. Devet golova, pregršt lijepih poteza obilježili su ovaj meč. Četiri dana kasnije, Sarajevo je uspjelo savladati Dinamo u posljednjem kolu, iskoristvši remi Crvene zvezde i Rijeke, te se okitilo laskavom titulom vicešampiona Jugoslavije, što je bio najveći dotadašnji uspjeh jednog bh. kluba u Prvoj saveznoj ligi.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.