Pretposljednje kolo sezone 1962/63. donijelo je novi, osmi po redu, prvenstveni duel dva sarajevska kluba. Željezničar je ovu utakmicu dočekao u mnogo boljoj atmosferi. Naime, plavi sa Grbavice su u povratničkoj sezoni u društvo najboljih igrali svoj možda i najbolji fudbal do tada. Dva kola prije kraja, Željezničar je zauzimao visoko treće mjesto, a iza sebe su imali nevjerovatan niz od dvije i po godine bez poraza na svojoj Grbavici. Istina, Željezničar je prethodne dvije sezone proveo u zapadnoj grupi Druge savezne lige, ali to ne umanjuje njihov uspjeh, obzirom da ih ni u prvih 12 prvoligaških utakmica te sezone niko nije uspio savladati na njihovom terenu.

S druge strane, za ekipu Sarajeva je ova sezona bila od velike važnosti, obzirom da je donijela smjenu generacija. Od stare garde fudbalera, ostali su tek Asim Ferhatović i kapiten Ibrahim Biogradlić, dok su te sezone svoju potpunu afirmaciju doživjeli mnogi mladi igrači, koji će nekoliko godina kasnije postati stubovi nosioci prve šampionske generacije bordo tima. Mladići Prljača, Blažević i Fazlagić, te koju godinu stariji Vujović i Šiljkut pokazali su da Sarajevo s njima ima svijetlu budućnost. Smjena generacije donijela je sa sobom i promjenjive rezultate, ali je Sarajevo ipak dva kola prije kraja bilo na diobi 8. mjesta, a upravo u duelu sa gradskim rivalom imali su priliku da pobjedom i teoretski obezbijede opstanak u Prvoj ligi.

Stoje: Ovčina, Biogradlić, Ferhatović, Arslanagić, Crnogorac, Fazlagić, Vujović.
Čuče: Blažević, Šiljkut, Mioč, Prljača.
Foto: Emir Dudo

Uoči utakmice sa Željezničarom, tim Ratomira Čabrića je dobio neočekivano pojačanje. Nakon mjesec dana iz Turske se vratio legendarni Asim Ferhatović. Hase je nakon utakmice 22. kola protiv Dinama otputovao u Istanbul na probni rad u Bešiktašu, ali je umjesto njih, odabrao njihovog gradskog rivala, Fenerbahce, sa kojim je dogovorio sve uslove. Ipak, prije potpisa za instabulske plavo-žute, Ferhatović se vratio u Sarajevo, iskoristivši duel sa gradskim rivalom da se na dostojanstven način oprosti od svog matičnog kluba.

Prije početka susreta upriličena je dvostruka svečanost. Naime, dugogodišnji bek Željezničara Vjekoslav Kranjc je proslavio jubilej - 300 odigranih utakmica za plave, dok se drugi dio svečanosti odnosio upravo na Hasetov oproštaj od Sarajeva. Ferhatović je od oba kluba dobio bukete cvijeća, a oko 15.000 navijača oba tima pozdravilo ga je glasnim skandiranjem. Hase, Hase, Hase... orilo se sa tribina Grbavice, a centarfor Sarajeva tom prilikom nije uspijevao sakriti suze u očima, uzvraćajući pozdrave publici.

Predsjednik Željezničara Radoslav Škobić uručuje buket cvijeća Asimu Ferhatoviću.

Nakon što je završena ceremonija, koja je odisala prijateljskim tonom, uvodnih pola sata utakmice, donijelo je potpuno drugačiju sliku. Umjesto lijepih akcija i prilika, prvih 30 minuta igre ponudilo je dosta nervoze i oštrih startova sa obje strane. Sve je krenulo od oštrog starta Stojana Crnogorca nad mladim Đurom Smajlovićem. To je dovelo do prvih varnica, a u gužvi koja je nastala, udaren je kapiten Biogradlić. Kada se činilo da je osječki sudija Taslidžić napokon uspio smiriti strasti, 30. minuta je donijela nove incidente na terenu. Stjepan Blažević je u jednom duelu visoko digao nogu, zakačivši pri tome Miljana Štaku. Desni bek domaćeg tima je pao na zemlju, a kada mu je Blažević prišao i pružio ruku, Štaka mu je uzvratio udarac. To je dovelo do novih nemilih scena i prekida koji je trajao gotovo dvije minute, a nervoza i napeta atmosfera se sa terena prenijela i na tribine.

Kada je igra napokon nastavljena, na red je došlo i ono zbog čega je publika bila na stadionu - golovi. Igrala se 35. minuta, Ivica Mioč je uposlio Ferhatovića, koji je u sprintu krenuo prema Radoviću, te se nakon nekoliko metara odlučio na silovit udarac i pogodio za 0:1. Emocije su u tom trenutku savladale Haseta, pa je uslijedio trenutak koji se i danas prepričava.

Kako u svom izvještaju, kojeg potpisuje čuveni novinar Tomislav Čiča, navodi beogradski list "Futbal", Hase je nakon postignutog gola nastavio da zakucava loptu u mrežu, a potom se od radosti bacio u mrežu Radovićevog gola i pri tome iščupao stative iz ležišta.

Lopta se zakoprcala u Radovićevoj mreži, a za njom je utrčao i strijelac Ferhatović i još nekoliko puta postigao pogodak, objesio se o mrežu i stative izvalio iz ležišta. Dok su one ponovo namještene, proteklo je 2-3 minuta.

Nakon trominutnog prekida, igra je nastavljena, a u posljednjim trenucima prvog poluvremena, koje je trajalo gotovo 50 minuta, Sarajevo je stiglo i do drugog pogotka. Akciju na desnom krilu započeo je Mirsad Fazlagić, koji je preciznim centaršutem pronašao Zijada Arslanagića, a ovaj je prihvata i zatim šalje do usamljenog Blaževića. Krilni napadač Sarajeva je utekao svom čuvaru Štaki i matirao Radovića za 0:2.

Osam minuta igre u nastavku bilo je dovoljno Sarajevu da dođe i do trećeg gola. Golman Radović je u svom šesnaestercu oborio Arslanagića, pa sudija Taslidžić opravdano dosuđuje jedanaesterac u korist gostujućeg tima. Loptu je na bijelu tačku namjestio Biogradlić i silovitim udarcem po treći put matirao Radovića.

Nedžad Ovčina interveniše ispred Drage Smajlovića

Tek nakon trećeg gola, bude se i plavi sa Grbavice, koji su u finišu utakmice zaigrali mnogo bolje te zamalo stigli do izjednačenja. Najprije je u 78. minuti vodeći strijelac prvenstva, Mišo Smajlović, pogodio za 1:3, da bi dvije minute kasnije Zvonko Duspara pogotkom sa bijele tačke postavio konačan rezultat ove utakmice.

Sarajevo je tako stiglo do zlata vrijedne pobjede, kojom je kolo prije kraja ostvarilo nedostižnih pet bodova prednosti u odnosu na pretposljednju Slobodu i na najbolji mogući način se oprostilo od prve zvijezde svog tima, Asima Ferhatovića, koji je samo nekoliko dana kasnije debitovao u dresu Fenerbahcea.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.