U prvih šest izdanja
Kupa Maršala Tita, u periodu od 1947. do 1952. godine, ekipa Sarajeva je pružala veoma dobre partije. Sarajevo je stiglo do dva polufinala i jednog četvrtfinala, što su bili pažnje vrijedni rezultati. Međutim, od 1952. godine i uvođenja novog pravila, po kojem prvoligaškim klubovima nije bilo zagarantovano učešće u državnom Kupu, odnosno po kojem su svi klubovi morali najprije igrati u kvalifikacijskom Kupu u svojim republikama, došlo je i do krize rezultata tima sa Koševa, barem kada je u pitanju najmasovnije jugoslavensko takmičenje. Sarajevo u narednih osam godina nikada nije uspjelo stići dalje od osmine finala, tačnije, čak tri puta je svoj nastup u Kupu završilo još u republičkom dijelu takmičenja, dok je u preostalih pet navrata, kada bi i uspjelo doći do same završnice ovog takmičenja, bivalo eliminisano već na prvoj prepreci.
Ipak, u sezoni
1961/62., tim sa Koševa je napokon podsjetio na sjajne rezultate iz prvih izdanja ovog takmičenja. Pravilo o obaveznom učešću prvoligaša u republičkim kup takmičenjima je ukinuto tri godine ranije, ali je Sarajevo sve do te 1961. godine i dalje imalo problema da preskoči prvu prepreku, nerijetko je bilo eliminisano čak i od niželigaša. Prvi protivnik našeg tima, u šesnaestini finala, bio je zenički
Čelik, kojeg je Sarajevo savladalo na
Blatuši rezultatom 1:0, da bi potom voljom žrijeba bilo odlučeno da se Sarajevo susretne sa ekipom
Novog Sada i to na
Koševu, što je ocijenjeno kao veoma dobra prilika da se napokon dođe do četvrtfinala. Iako su i novosadski "kanarinci", koji su taj nadimak nosili zbog svojih žutih dresova, također bili prvoligaši, Sarajevu je pripala uloga favorita u ovom meču. Svakako da je to bilo najviše zbog toga što je susret igralo na svom terenu, ali i zbog činjenice da je duel ista dva rivala, odigran početkom prvenstvene sezone, pripao Sarajevu koje je slavilo rezultatom 5:1.
Golman Dražić interveniše ispred Zijada Arslanagića
Očekivalo se da će duel Sarajeva i Novog Sada privući nešto veći broj gledalaca, ali su sibirski uslovi, koji su tih dana vladali u glavnom gradu BiH, znatno utjecali na posjetu. Cijeli grad je bio okovan snijegom, a te nedjelje u 10:30, za kada je bio zakazan početak ove utakmice, živa na termometru u Sarajevu se spustila daleko ispod nule. Tek nešto više od 1.000 najvjernijih navijača odlučilo je prkositi temperaturi od -14 stepeni Celzijusa, te se tog nedjeljnog jutra pojaviti na Koševu.
Utakmica nije mogla bolje početi po izabranike trenera
Ratomira Čabrića, jer je već u 4. minuti gostujući golman Dražić morao vaditi loptu iz svoje mreže. Najzaslužniji za ovaj gol bio je
Asim Ferhatović, koji se u sjajnom solo prodoru oslobodio čak trojice fudbalera u žutim dresovima, a potom poslao loptu pred gol gostiju, gdje se najbolje snalazi
Zijad Arslanagić koji pogađa za 1:0. Sve do odlaska na odmor, gosti nisu imali rješenja za razigranog Ferhatovića, koji je samo dva mjeseca ranije debitovao za reprezentaciju Jugoslavije u baraž utakmici za odlazak na Svjetsko prvenstvo narednog ljeta. Legendarni Hase se poigravao sa svojim čuvarima, priredivši nekoliko dobrih prilika svojim kolegama iz navalnog reda, koje su ipak ostale neiskorištene. Najbolje šanse da udvostruče prednost imali su Arslanagić i
Mladen Azinović, ali ih nisu iskoristili, pa se na odmor otišlo sa minimalnim vodstvom Sarajeva.
Mladen Azinović u duelu sa gostujućim halfom
Prvih pola sata igre u drugom poluvremenu nije donijelo mnogo uzbuđenja, pa se do 70. minute nije dešavalo gotovo ništa. A onda je uslijedilo možda i najuzbudljivijih deset minuta na susretu, u kojima su riješene sve dileme oko putnika u četvrtfinale. Prvo su dva puta zaprijetili gosti, najprije preko Rudića koji je pogodio stativu, a potom i preko Klipe čiji je udarac i gotovo siguran gol, u posljednji čas tijelom blokirao mladi
Mirsad Fazlagić.
Ove dvije vezane prilike gostiju, razbudile su pomalo uspavane fudbalere Sarajeva, a 74. minuta donijela je i sporni trenutak. Ferhatović je na ivici šesnaesterca bio u duelu sa Debeljačkim, koji se odbio od njega i pao, a kada je Hase nastavio prodor i ušao u kazneni prostor gostiju, Debeljački je sa zemlje rukom izbio loptu iz njegovih nogu. Sudija Gugić je odmah pokazao na penal, što je dovelo do bure protesta gostiju pa se skopski arbitar odlučio konsultovati sa svojim pomoćnikom. Bilo je nejasno zbog čega je tražio asistenciju svog pomoćnika, obzirom da je sam Gugić bio u boljoj poziciji i mnogo bliže spornoj situaciji, ali je on na kraju odlučio uvažiti njegovu sugestiju, te promijeniti svoju odluku i dosuditi slobodan udarac na 18 metara od gola gostiju.
Četiri minute kasnije, Sarajevo je ipak uspjelo doći do drugog gola i riješiti sve dileme oko pobjednika. Rezervista
Ivica Mioč je šutirao sa vrha šesnaesterca gađavši suprotni ugao Dražićevog gola. Njegov udarac nije bio pretjerano jak i izgledalo je da će Dražić pokupiti loptu bez većih problema, ali je na putu do gola lopta očešala bok Debeljačkog i promijenila smjer, tačno toliko koliko je bilo dovoljno da prevari Dražića i završi u njegovoj mreži za konačnih 2:0. Sarajevo je tako nakon punih devet godina uspjelo stići do četvrtfinala Kupa, koje je na rasporedu bilo na startu proljetne polusezone.
Izvještaj, sastave i pet fotografija sa ove utakmice možete pogledati
ovdje.