Posljednje jesenje kolo sezone 1967/68. donijelo je veliki derbi sarajevskih rivala, koji su svoj 17. po redu međusobni duel u okviru Prve savezne lige dočekali u potpuno različitom raspoloženju. Sarajevo, aktuelni šampion Jugoslavije, iza sebe je imao veoma lošu polusezonu, te je nakon 14 odigranih kola zauzimao veoma slabu 14. poziciju, sa istim brojem bodova kao i pretposljednji Radnički. S druge strane, Željezničar je bio u mnogo boljem položaju, obzirom da su posljednju jesenju etapu dočekali kao lideri na tabeli, te su upravo u ovom meču tražili priliku da se okite laskavom titulom jesenjeg šampiona. Za to im je bila potrebna pobjeda, dok su čak i u slučaju remija ili poraza, na zimsku pauzu mogli otići kao lideri, ali bi u tom slučaju ovisili o rezultatima drugih timova, prije svega Crvene zvezde koja je istog dana gostovala u Novom Sadu, kod ekipe Vojvodine.

Dan prije derbija, u Sarajevu je pao veliki snijeg, te je debljina snježnog pokrivača na terenu stadiona Koševo iznosila preko 25 centimetara, pa je samim tim upitno bilo i odigravanje ove utakmice u predviđenom terminu. Kako bi se obezbijedili uslovi da se ovaj susret odigra, direktor koševskog stadiona, Antonije Vlačić je angažovao trideset sarajevskih studenata, koji su na dan utakmice, već u 6 sati ujutro krenuli sa čišćenjem snijega. Početak susreta je bio zakazan za 13:15, pa su predstavnici oba kluba, skupa sa delegatom Živoradom Jolovićem u 13 sati izašli na teren, te su utvrdili da još uvijek ne postoje uslovi za odigravanje meča. Odlučeno je da se početak prolongira za 14 sati, a da se u preostalih sat vremena pokuša dovršiti čišćenje i markiranje terena, što je na kraju i realizovano, pa je utakmica počela sa 45 minuta zakašnjenja.

Kapiteni Mirsad Fazlagić i Ivica Osim, sa sudijom Nusretom Selimovićem

U 14 sati, delegat je ponovo izašao na teren, ali je ovog puta potvrdio da postoje uslovi da se meč ipak odigra, pa je sudija Nusret Selimović skupa sa svojim pomoćnicima Dopudžom i Telebakom izveo fudbalere oba tima na teren. Zanimljivo da je ovaj meč ostao zabilježen kao prvi ligaški derbi u kojem je sudijska trojka bila iz Sarajeva, što se u utakmicama Prve savezne lige dogodilo još samo jednom, dvadeset godina kasnije, tačnije u augustu 1987. godine, kada je pravdu dijelio Miodrag Čolić.

Iako je teren bio klizav i dosta težak za igru, fudbaleri u bordo i plavim dresovima su pružili veoma borbenu i dobru partiju, te je oko 12.000 promrzlih gledalaca moglo uživati u kvalitetnoj fudbalskoj predstavi. Prvo je na meču zaprijetilo Sarajevo, u 3. minuti preko Fahrudina Prljače, ali je njegov snažan udarac zaustavio Vasilije Radović. Sarajevo je nastavilo sa napadima, ali je Radović uspio zaustaviti i pokušaje Boška Antića i Vahidina Musemića, nakon čega su gosti sa Grbavice preuzeli terensku inicijativu. Uslijedile su dvije dobre prilike za Jelušića u 12. minuti, te Mujkića u 19. minuti, a bolju igru "plavi" su krunisali u 25. minuti. Jelušić je uposlio Ivicu Osima, koji je najprije izašao kao pobjednik u duelu sa Mirsadom Fazlagićem, a potom vještom varkom tijela zaobišao i istrčalog Refika Muftića, te poslao loptu u praznu mrežu za 0:1. Moglo je Sarajevo već u narednom napadu vratiti rezultat u egal, ali je Prljača bio neprecizan, pa se na odmor otišlo sa minimalnim vodstvom gostiju.

Vasilije Radović interveniše ispred Vahidina Musemića

Obzirom da je u međuvremenu završen meč u Nišu, u kojem je Radnički savladao ljubljansku Olimpiju, jasno je bilo da izabranici Franje Lovrića u nastavku meča moraju izbjeći poraz, kako na pauzu ne bi otišli sa dva boda zaostatka za Nišlijama. Stoga su fudbaleri u bordo dresovima u drugom poluvremenu zaigrali znatno odlučnije, sa ciljem da se što prije vrate u igru, a slično kao i u prvom poluvremenu, prvu priliku imao je Prljača. On je u 50. minuti lukavim udarcem sa 16 metara pokuša iznenaditi Radovića, koji uspijeva u posljednji čas zaustaviti loptu koja je išla u sami ugao njegovog gola.

Konačno, u 65. minuti domaći navijači su odahnuli. Nakon jednog centaršuta sa krila, Radović je krenuo na loptu, ali je tom prilikom loše procijenio njen let, a kratak je bio i Katalinski, pa je lopta stigla na drugu stranu do usamljenog Musemića. Centarfor bordo tima se odlično snašao, te je bez mnogo oklijevanja kratkim pasom uposlio Prljaču, koji je bio u dosta boljoj poziciji, a njemu je preostao lakši dio posla da zatrese mrežu gostiju za 1:1.

Izjednačenje je dalo krila fudbalerima Sarajeva, koji su do kraja meča pokušali doći i do drugog gola i potpunog preokreta, ali je Radović bio na visini zadatka, pa je meč završen podjelom bodova. I dok je Sarajevo već tada znalo da će jesenju polusezonu okončati kao 15. tim na tabeli, sa jednim bodom manje od Radničkog, koji je bio u sigurnoj zoni, plavi sa Grbavice su morali osluškivati rezultat iz Novog Sada. Taj meč je počeo pola sata kasnije, tačnije u 14:30, a obzirom da je također završen podjelom bodova, to je bio signal za slavlje fudbalera Željezničara, koji su tako pauzu dočekali kao jesenji šampioni Jugoslavije.

Izvještaj, sastave i šest fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.