Na samom početku ovog teksta, moram se izviniti svim svojim čitaocima, što ću vjerovatno prvi put ikada napisati neki tekst pristrasno, u prvom licu. Već više od jedne i po decenije pišem o FK Sarajevo, o velikim datumima, igračima, trenerima iz bogate historije ovog kluba i uvijek sam se trudio da moji tekstovi budu objektivni, bez favorizovanja bilo koga, bez iznošenja ličnog stava. Za lični stav sam uglavnom uvijek koristio društvene mreže, ali nikad tekstove koje sam objavljivao na FKSinfo portalu, FB stranici Bordo vremeplov ili na ovom sajtu, a napisao sam ih nekoliko stotina, ali danas... Danas jednostavno moram napraviti iznimku, jer to je najmanje što mogu uraditi za velikog Dženana Uščuplića, najmanje da mu se, bar na ovaj način odužim za sve što je uradio za naše Sarajevo, za svoje Sarajevo. Klub za koji živimo, klub za koji je i sam Dženo živio.

Životna priča Dženana Uščuplića je jedna od najtužnijih priča bh. fudbala. Priča koja je svaki put iznova počinjala kao jedna divna, velika priča, obećavajuća, ali koja je uvijek imala tužan kraj. Takva je i priča o njegovoj igračkoj karijeri, takva je i priča o njegovoj trenerskoj karijeri, a nažalost, takav, tužan kraj, danas je dobila i njegova životna priča. Deset dana prije njegovog 49. rođendana, ovaj Svijet je zauvijek napustila jedna plemenita duša, duša koja je cijeli svoj život posvetila samo dvjema stvarima, fudbalu i FK Sarajevo.

Sa 17 godina je Dženan Uščuplić stigao na Koševo, iz redova najljućeg rivala, Željezničara, u čijem je omladinskom pogonu Uščuplić napravio svoje prve korake. Iako je karijeru praktično počeo na Grbavici, Uščuplić je ipak dolazio iz porodice obojene u bordo boju. Za Sarajevo je navijao i njegov otac i njegov mlađi brat Ervin, kao i sam Dženan. Za prvi tim je debitovao u čuvenoj utakmici protiv UNPROFOR-a, u martu 1994. godine, a samo pola godine kasnije, upisao je i svoje prve minute u jednom zvaničnom meču. Bilo je to u susretu Kupa Sarajevske regije protiv sarajevskog Partizana, predtakmičenju prvom historijskom izdanju Kupa RBiH. Od tog trenutka krenuo je strelovit uspon njegove karijere. Već u prvom izdanju Prve lige RBiH mladi Uščuplić je skrenuo pažnju na sebe. Sinonim za Uščuplića bio je top u njegovoj ljevici. Možda je u ovih 30-tak godina od rata na ovamo i bilo igrača koji su bili bolji ili perspektivniji od njega, možda je i bio poneki bolji lijevi bek ili krilo od njega, ali da je bio igrač koji je imao jači i razorniji udarac od njega, e toga definitivno nije bilo.

FK Sarajevo 1994. godine
Stoje: Dalipagić, Behlulović, Turković, Baljić, Pintol, Varešanović.
Čuče: Granov, Uščuplić, Gogalić, Avdić, Demirović.

U sezonama 1995/96. i 1996/97. bio je ubjedljivo najstandardniji prvotimac bordo tima. Podatak da je u te dvije godine propustio samo dvije utakmice najbolje govori koliko je Uščuplić bio važan za igru bordo tima. Iako je najčešće igrao na poziciji lijevog beka, treneri su ga nerijetko koristili i u ofanzivnim zadacima na lijevoj strani terena, pa je često igrao i kao krilo, pa stoga i ne čudi što je u sezoni 1996/97., sa 12 postignutih pogodaka, bio najbolji strijelac bordo tima. U jesen 1996. godine debitovao je i za mladu reprezentaciju BiH, a zasigurno da se posebno pamti kvalifikaciona utakmica odigrana u italijanskoj Imoli, protiv odgovarajuće selekcije Hrvatske. Iako su s druge strane bili mnogi igrači koji će u kasnijim godinama postati zvijezde hrvatskog fudbala, poput Borisa Živkovića, Igora Tudora, Marija Cvitanovića, Stjepana Tomasa, Ivana Leke, Davora Vugrineca, prva zvijezda tog meča, u kojem je mlada reprezentacija BiH slavila rezultatom 3:1, bio je dvostruki strijelac Dženan Uščuplić. Mnogi su kasnije isticali da je to bila najbolja partija jednog igrača u dresu U21 reprezentacije BiH ikada, kao i to da je još tog dana, Uščuplić ukrao mjesto u notesima mnogih italijanskih skauta, koji su zapravo došli da gledaju mladiće u kockastim dresovima, a sve nakon senzacionalnog nastupa njihovih starijih kolega na Euru odigranom tog ljeta u Engleskoj.

Govorilo se sve glasnije o njegovom transferu u Seriju A, tada najjaču ligu Evrope. Najviše su zagrizli čelnici Empolija, ali jednog tužnog aprilskog dana 1998. godine, sudbina se prvi put odlučila poigrati sa Dženom. Umjesto odlaska na Čizmu, koji je bio sve izvjesniji, Uščuplić je zeleni teren morao zamijeniti bolničkim krevetom. Sarajevo je tog 29. aprila gostovalo u Visokom, a Uščuplić je na tom meču doživio tešku povredu, koja mu je praktično uništila karijeru. Uslijedila je dvogodišnja pauza, nakon koje Dženan više nikada nije uspio vratiti karijeru na pravi kolosijek. Na teren se vratio u maju 2000. godine, ali je samo dvije godine kasnije, sa nepunih 27 godina odlučio okačiti kopačke o klin. Nakon 121 odigranog meča, 28 postignutih golova, tri osvojena Kupa BiH i jednog Superkupa, tužno je završila Dženanova igračka karijera. Karijera čiji su počeci obećavali mnogo više. Sanjao je Dženo o osvajanju šampionske titule sa Sarajevom, o inostranom transferu, o debiju u "A" selekcije Bosne i Hercegovine, ali je povreda na meču u Visokom srušila sve njegove snove. Fudbalska sudbina nekada jednostavno zna biti prokleta.

Ekipa Sarajeva uoči utakmice u Visokom 1998. godine
Stoje: Begić, Dedić, Hošić, Beganović, Granov, Smječanin.
Čuče: Avdić, Ihtijarević, Gogalić, Noukeu, Uščuplić

Povreda ga je odvojila od terena, ali ne i od fudbala i od njegovog Sarajeva, jer Dženo je jednostavno živio za te dvije stvari. Ubrzo se posvetio trenerskom poslu, vodio je sve omladinske selekcije Sarajeva, osvajao trofeje na kantonalnom nivou, a onda je u sezoni 2009/10. napravio historijski rezultat i ponovo skrenuo pažnju na sebe. Vodeći juniore bordo tima, u kojima su se isticali mnogi mladi igrači koji će kasnije postati prvotimci, poput braće Kenana i Amela Handžića, Amera Dupovca, Sanela Trebinjca i drugih, Dženo je na Koševo po prvi put otkako se omladinski fudbal igrao na teritoriji cijele države, donio duplu krunu. Sa juniorima Sarajeva je osvojio šampionsku titulu i Omladinski Kup BiH, te su mu čelnici bordo kluba sve češće pružali šansu i da, kao asistent, radi sa prvim timom.

Konačno, u proljeće 2014. godine, dobio je, pomalo neočekivano priliku da u finišu sezone postane šef stručnog štaba, a Uščuplić je istu iskoristio na najbolji mogući način, osvojivši Kup BiH. Par mjeseci kasnije, Sarajevo je sjajno vodio i na evropskoj sceni, stigavši do play-offa UEFA Evropske lige, ali je nedugo poslije prvi put smijenjen zbog nešto lošijih rezultata u Premijer ligi BiH. Na njegovo mjesto stigao je Meho Kodro, ali je šest mjeseci kasnije i sam doživio sličnu sudbinu. Sarajevo je na startu proljetne polusezone upalo u seriju loših rezultata, titula je bila sve dalje od Koševa, pa je osam kola prije kraja mostarski stručnjak dobio otkaz, a tada četvrtoplasiranu ekipu Premijer lige BiH po drugi put je preuzeo Uščuplić.

Ono što se desilo nakon toga spada u red najljepših bajki fudbala. Sarajevo je u posljednjih osam kola, pod Dženanovom palicom, ostvarilo učinak od sedam pobjeda i jednog remija, te je na tabeli preskočilo sva tri tima koja su bila ispred, Široki Brijeg, Zrinjski i Željezničar, te je Uščuplić napokon uspio ostvariti davni san i sa Sarajevom proslaviti šampionsku titulu. Kad već kao igrač nije doživio da slavi titulu, kao trener jeste, a ovacije prepune Titove ulice i 30.000 ljudi koji su uzvikivali Dženanovo ime bili su najbolja moguća nagrada za njega. Dženo je od te majske večeri i definitivno postao besmrtan.

Ali sudbina se ponovo poigrala sa Dženanom. Nova jesen donijela je i novi otkaz, a Dženan više nikada nije dobio pravu priliku u prvom timu. U narednih osam godina vodio je ponovo razne selekcije u Akademiji FK Sarajevo, osvajao trofeje, a prvi tim je vodio u tek još dva navrata, u samom finišu sezona 2020/21. i 2021/22. kada je dolazio kao vatrogasac, nakon otkaza za Vinka Marinovića i Aleksandara Vasoskog, ali čak i to mu je bilo dovoljno da svojoj trofejnoj kolekciji doda još jedan trofej Kupa BiH, onaj iz 2021. godine, a zamalo i drugi, obzirom da je Sarajevo godinu dana kasnije poraženo u finalu od Veleža, nakon lošijeg izvođenja penala.

Čovjek zvani TROFEJ!

Godinu dana kasnije, u novembru 2023. godine, Uprava kluba je odlučila da na najružniji mogući način završi Dženanovu priču na Koševu. Nakon punih 30 godina, od čega deset kao igrač i 20 kao trener, najtrofejniji trener omladinskog pogona bordo tima je dobio otkaz, čime je i njegova trenerska priča dobila tužan kraj.

Nakon tri decenije, osvojene titule prvaka BiH, dva Kupa BiH, tri titule omladinskog prvaka BiH, isto toliko osvojenih Omladinskih Kupova BiH, te jedne kadetske titule, što ga je uz četiri trofeja iz igračke karijere učinilo ubjedljivo najtrofejnijom personom u historiji FK Sarajevo, neko je odlučio da za Dženu više nema mjesta u njegovom Sarajevu. Ali čak ni tada, nakon svih nepravdi koje je doživio, Uščuplića niste mogli čuti da u medijima kaže ijedno ružno slovo, ne riječ, nego slovo o svom klubu. Mnogi, koji Sarajevu nisu dali ni 1% onoga što je Dženan dao, nakon mnogo manjih stvari su trčali u zagrljaj novinarima željnim skandala, da ispričaju svoje tužne priče, ali ne i Dženo. Dženo to nikada nije radio, jer... Dženo je volio svoje Sarajevo.

Nažalost, Dženina životna priča je danas doživjela još jedan tužan epilog. Pored fudbala, njegova najveća strast bili su biciklizam i planinarenje. Na društvenim mrežama je svakodnevno objavljivao fotografije sa najljepših bh. planina, uživao u jednostavnim stvarima, uživao u životu. Ali neke priče jednostavno imaju tužan kraj, a Dženanov je stigao danas, na jednoj od najljepših, ali i najsurovijih planina u Bosni i Hercegovini, Zelengori. Dženan je poginuo od posljedica udara groma, a FK Sarajevo i bh. fudbal zauvijek su ostali bez jednog od svojih najvećih imena.

Dragi Dženane, legendo našeg kluba, neka ti je vječni rahmet i vječno ti hvala za svu radost koju si pružio nama, bolesnicima bordo boje. Hvala ti za sve golove u gradskim derbijima, hvala ti za svaki topovski udarac kojim si zaparao protivničke mreže. Hvala ti za svaki osvojeni trofej. Hvala ti za one prelijepe evropske noći protiv Haugesunda, Atromitosa i Borussije. Hvala ti za svaku pobjedu, za svaki trenutak radosti koji si nam pružio. Hvala ti za sve. Tvoje Sarajevo, tvoje horde i pitari će te zauvijek pamtiti i tvoje ime nikada neće biti zaboravljeno!