Sezona 1976/77. bila je izuzetno teška za fudbalere i navijače Sarajeva. Bordo tim je tokom cijele sezone imao dosta problema sa povredama, odustvom najboljih igrača, a to je na kraju rezultiralo time da se u samom finišu sezone našao u grčevitoj borbi za opstanak. Bez svog kapitena i najboljeg igrača, Edhema Šljive, koji je propustio cijelu sezonu zbog odsluženja vojnog roka, Sarajevo je u sezonu ušlo veoma slabo, ne ostvarivši nijednu pobjedu u prva četiri kola. Ipak, peto kolo i gradski derbi sa Željezničarom na Koševu (5:0 za Sarajevo), kao i povratak Safeta Sušića, nakon devetomjesečnog odsustva zbog bolesti zglobova, donijeli su preokret i Sarajevo je zaigralo znanto bolje. Nakon 21 odigranog kola, bordo tim je bio na 13. mjestu na tabeli, sa čak pet bodova više od pretposljednjeg Čelika i sedam više od fenjeraša, Željezničara. U tom trenutku vjerovatno niko nije mogao ni pomisliti da će se Sarajevo u finišu prvenstva boriti za opstanak, ali je ponovo gradski derbi, ovog puta na Grbavici donio preokret, ali u negativnom smislu. Poraz od gradskog rivala bio je početak crne serije od šest utakmica bez pobjede, u kojima je Sarajevo ubilježilo četiri poraza, a jedina dva boda osvojena su pomalo neočekivano, na teškim gostovanjima Dinamu i Hajduku. U tom periodu je odgođena i jedna utakmica, koju je Sarajevo u sklopu 27. kola trebalo igrati na Koševu sa Vojvodinom, a razlog tome je bila saobraćajna nesreća koju su novosadski fudbaleri doživjeli na putu za glavni grad BiH.

Tako je ekipa Sarajeva susrete 29. kola Prve savezne lige dočekala na pretposljednjem mjestu na tabeli. Listu šest najuogrženijih timova u borbi za opstanak u društvu najboljih činili su Vojvodina sa 24 boda, Čelik i OFK Beograd sa 23, Napredak sa 22 boda, te Sarajevo sa 21 bodom i posljednji Željezničar sa samo 19 bodova. Istina, Sarajevo i Vojvodina su imali jednu utakmicu manje, ali je i pored toga njihov prvoligaški status bio ugrožen.

Fudbaleri Rijeke i Sarajeva, predvođeni sudijskom trojkom, izlaze na teren

Svjesni važnosti duela sa Rijekom, ali i onih sa Vojvodinom i Napretkom, koji su slijedili u narednih sedam dana, članovi stručnog štaba, na čelu sa Vukašinom Višnjevcem, zatražili su od rukovodstva kluba da ekipi uoči ove tri izuzetno bitne utakmice obezbijede karantin i mini-pripreme. Zahtjev struke je usvojen, pa su tako prvotimci Sarajeva prije serije ovih sudbonosnih mečeva, obavili trodnevne pripreme u Visokom, što se na kraju ispostavilo kao pun pogodak.

Prvi od ugroženih klubova, na teren su izašli OFK Beograd i Željezničar, koji su svoje utakmice 29. kola odigrali dan ranije. Beogradski plavi su na svojoj Karaburmi savladali drugoplasirani Dinamo, dok su se sarajevski plavi sa teškog gostovanja u Titogradu uspjeli vratiti neporaženi, podgrijavši tako svoje nade u opstanak u društvu najboljih. Svi ostali mečevi 29. kola igrali su se u nedjelju u isto vrijeme, pa je oko 7.000 gledalaca na koševskom stadionu paralelno sa dešavanjima na terenu, osluškivalo i rezultate sa drugih utakmica.

Safet Sušić postiže pogodak za 1:0

Uprkos izuzetno toplom i sparnom vremenu, fudbaleri Sarajeva i Rijeke su pružili veoma borbenu partiju, a posebno je iznenadila srčana i otvorena igra gostiju. Iako bez trojice ponajboljih prvotimaca, Kustudića, Desnice i Šarana, Riječani su se na Koševu pokazali u veoma dobrom svjetlu, pa su se igrači u bordo dresovima morali dobro namučiti da dođu do zlata vrijedna dva boda.

Sarajevo je u prvom poluvremenu imalo više od igre, ali sve do samog finiša prvog poluvremena nije uspijevalo ozbiljnije ugroziti gol Avramovića. Pored sparnog vremena i nezgodnog protivnika, pritisak igračima Sarajeva stvarali su i rezultati sa drugih terena, prije svega onaj iz Niša, gdje je Napredak već nakon nešto više od pola sata igre imao dva gola prednosti u odnosu na domaći Radnički. Ipak, dvije minute prije odlaska na odmor, domaća publika je napokon imala razloga za veselje. Bila je to najljepša akcija na utakmici, koju je na sredini terena započeo Safet Sušić. On je najprije odigrao dupli pas sa Radomirom Savićem, a potom i još jedan, ovog puta sa Srebrenkom Repčićem. Izbacivši gotovo kompletnu odbranu Rijeke u samo par poteza, Sušić se našao oči u oči sa golmanom Avramovićem, te je preciznim udarcem poslao loptu u nebranjeni dio mreže za veliko slavlje na tribinama koševskog stadiona.

Samo dvije minute kasnije, na samom isteku prvog poluvremena i gosti su uspjeli stvoriti odličnu priliku, ali je Durkalić bio prilično neprecizan iz povoljne situacije, pa se na odmor otišlo sa minimalnom prednošću bordo tima.

Denijal Pirić izvodi slobodan udarac u drugom poluvremenu

Drugo poluvrijeme donijelo je sličnu sliku. Sarajevo je i dalje kontrolisalo igru, a prva violina bordo tima je bio Sušić, od kojeg su polazile sve napadačke akcije. Upravo je Sušić imao nekoliko dobrih prilika, ali ih nije iskoristio, najviše zbog činjenice da je u nekoliko navrata čak i pretjerivao sa driblinzima u situacijama kada je mogao ozbiljnije ugroziti gol gostiju. Najbliže drugom golu, Sarajevo je bilo u 52. minuti kada je udarac Denijala Pirića zaustavila stativa Avramovićevog gola.

Posljednji sudijski zvižduk među gledaocima je dočekan sa velikim olakšanjem, a radost zbog pobjede pomutili su rezultati sa drugih terena, obzirom da su se sva tri tima koja su bila ispred Sarajeva na tabeli, uspjeli vratiti neporaženi sa gostujućih terena. Vojvodina je osvojila bod u Mostaru, iako je Velež sve do 77. minute vodio sa 2:0, dok su Napredak i Čelik ostvarili trijumfe u Nišu i Ljubljani, što je borbu za opstanak učinilo dodatno neizvjesnijom.

Izvještaj, sastave i devet fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.