87. prvenstveni derbi Sarajeva i Željezničara, gradski rivali su dočekali u prilično različitom raspoloženju. Plavi sa Grbavice su meč dočekali bez pretjeranog rezultatskog imperativa, budući da su se nalazili na petom mjestu, bez ikakvih izgleda za plasman u evropska takmičenja, ali ujedno i daleko od opasne zone. S druge strane, za ekipu Sarajeva, ovaj meč je bio od mnogo veće važnosti. Bordo tim je još uvijek gajio šampionske ambicije, te su se navijači Sarajeva s pravom nadali da se njihovi ljubimci trijumfom nad gradskim rivalom mogu primaći vodećem Širokom Brijegu. Dodatni motiv, ali i psihološki teret, za izabranike Husref Musemić predstavljala je činjenica da je Sarajevo čekalo gotovo punih šest godina na prvenstveni trijumf u gradskim derbijima. Još od 6. maja 2000. godine i ubjedljive pobjede rezultatom 4:1 na Koševu, navijači Sarajeva nisu imali razloga za slavlje u najvećoj utakmici Premijer lige BiH.

Pažnja javnosti uoči utakmice posebno je bila usmjerena prema novom igraču Željezničara, Albinu Pelaku. Dojučerašnji kapiten bordo tima, te zime je prešao u redove ljutog rivala sa Grbavice, te ga je očekivao prvi nastup protiv njegovog matičnog kluba.

Početak utakmice nije ponudio previše uzbuđenja, pa i ne čudi što su glavnu ulogu preuzeli navijači oba tima, kojih se na tribinama okupilo oko 12.000. Sjajan dekor, koreografije na obje strane i gromoglasno navijanje, bili su jedini dostojni epiteta najveće bh. utakmice, barem u većem dijelu prvog poluvremenu. Prvu polupriliku na utakmici, Sarajevo je imao u 8. minuti, kada je nakon centaršuta Marinka Mačkića sa lijeve strane, glavom šutirao Matija Matko, ali lopta odlazi pored gola.

Marinko Mačkić u prodoru

Najviše pažnje u prvih dvadesetak minuta, gledajući isključivo teren, privukla je situacija iz 17. minute, kada je Vule Trivunović nakon jednog starta na sredini terena povrijedio svog dojučerašnjeg saigrača, a sada ljutog rivala, Pelaka. Novom napadaču Željezničara je napukla noga, te mu je debitantski derbi u plavom dresu ostao u lošem sjećanju. Sve do samog finiša prvog poluvremena, nije bilo većih prilika, tek poneka poluprilika na obje strane, poput one Mačkićeve za Sarajevo, odnosno Vladavićeve za Željezničar.

A onda je posljednja minuta prvog poluvrijemena donijela najbolju priliku domaćeg tima. Nakon akcije Vladavića i Žerića, lopta je stigla do Rašida Avdića koji prizemnim udarcem gađa prazan gol Sarajeva, a kada su loptu već svi prisutni vidjeli u mreži, stoper Sarajeva Trivunović je izbio sa gol-linije. Isti igrač je i u prvoj minuti sudijske nadoknade imao novu priliku, ali njegov udarac iskosa sa desetak metara zaustavlja Alaim.

Igrači Željezničara prekršajem zaustavljaju Matka

U drugom poluvremenu, jednaka slika. Igra se uglavnom odvijala na sredini terena, uz teku poneku opasniju situaciju pred oba gola. Prvu priliku za Sarajevo u nastavku je imao Emir Obuća, čiji udarac lijevom nogom iskosa sa deset metara zaustavlja golman Efendić. Uzvratio je potom Admir Raščić sa druge strane, ali bez većih uspjeha. Najboju priliku za bordo tim, prije gola, imao je Matko u 62. minuti. On je nakon pasa Senada Repuha izašao sam pred Efendića, koji zaustavlja njegov udarac.

Zanimljivo je da su tokom cijelog drugog poluvremena navijači Sarajeva, "Horde zla", glasno bodrili svog novog ljubimca, Matiju Matka. "Da ga hoće zabit' Matko" se orilo sa sjeverne tribine, a želje najvatrenijih navijača bordo tima uslišene su šest minuta prije kraja. Muhamed Alaim je deganžirao loptu iz svog šesnaesterca koja je preletjela sve fudbalere oba tima, a na nju je pravovremeno utrčao Matija Matko, izborivši se za bolju poziciju u odnosu na svog čuvara Selimbegovića, a potom preciznim udarcem lijevom nogom matirao Efendića za 0:1.


Ovom pobjedom ekipa Sarajeva je na najbolji način iskoristila kiks Širokobriježana, koji su doživjeli poraz u Modriči, te se šest kola prije kraja primakla vodećem na tabeli na samo tri boda zaostatka, potpuno se vrativši u borbu za šampionsku titulu.

Izvještaj, sastave, video i 13 fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.