Početak proljetne polusezone 2000. godine bio je prilično neobičan. Naime, nakon samo jednog odigranog kola, uslijedila je dvosedmična pauza zbog gostovanja reprezentacije Bosne i Hercegovine u Jordanu. Budući da je reprezentacija bila uglavnom sastavljena od igrača iz domaćeg prvenstva, među kojima su bila i trojica fudbalera bordo tima, Duro, Hota i Tolja, pauza je bila neminovna. Takva odluka čelnih ljudi NSBiH se baš i nije dopala klubovima, ali su na kraju morali pristati na to. Dodatni problem za ekipu Sarajeva stvarali su izuzetno teški uslovi za rad u glavnom gradu BiH. Obzirom da je Sarajevo bilo okovano snijegom, pa su se iz uprave bordo tima odlučili na mini-pripreme u Vitkovićima, gdje su se Pirićevi izabranici, bez trojice reprezentativaca, pripremali za 17. kolo i duel sa tuzlanskom Slobodom na Koševu.

Ekipa Sarajeva je ovaj meč dočekala kao sedmoplasirani tim na tabeli, te je bilo jasno da, ukoliko želi ostvariti svoje ambicije i plasirati se u play-off za prvaka BiH, Sarajevo nije imalo pravo na kiks. Po prilično hladnom vremenu i uz dosta težak teren za igru, fudbaleri domaćeg tima su se bolje snašli, te zasluženo stigli do ubjedljive pobjede. Ekipa Denijala Pirića je već od samog starta preuzela terensku inicijativu, a na prvu priliku se čekalo do 3. minute kada Šabanović zaustavlja jedan pokušaj Alena Avdića. Dvije minute kasnije, golman Tuzlaka je ponovo bio na iskušenju, ovog puta nakon udarca Nedima Jusufbegovića, čiji je snažan prizeman udarac sa desetak metara iskosa, krajnjim naporima uspio zaustaviti. U narendoj minuti zaprijetili su i Tuzlaci, preko Adnana Osmanhodžića, koji ipak nije bio dovoljno precizan.

Almedin Hota postiže pogodak za 2:0

Početni pritisak bordo tima, konačno je urodio plodom u 10. minuti meča. Edin Šaranović je izbori slobodan udarac na desnoj strani kojeg izvodi kapiten Amar Ferhatović. Njegov centaršut je na najbolji mogući način iskoristio Mirzet Krupinac, pretvorivši ga u svoj prvi pogodak u bordo dresu. Nakon vodstva Sarajeva, tempo igre je prilično opao, a do odlaska na odmor viđene su tek po jedna opasna situacija pred oba gola. Šabanović je u 27. minuti sjajnom paradom zaustavio Ferhatovićev udarac glavom, dok je pokušaj Krešića u finišu prvog poluvremena bio lagan plijen za golmana Sarajeva, Tolju.

Drugi dio igre ponovo je počeo pritiskom domaćih fudbalera, a prvu priliku imao je Jusufbegović u 51. minuti, kada je neometan sa svega pet metara prebacio gol Tuzlaka. Devet minuta kasnije, Sarajevo je uspjelo udvostručiti svoju prednost. Nakon jedne brze kontre, Avdić je sjajno uposlio Hotu koji izlazi sam pred Šabanovića, te nakon jedne varke tijelom, smireno pogađa donji desni ugao njegovog gola za 2:0.

Slavlje Ferhatovića, Hote i Avdića

Drugi pogodak je očito godio fudbalerima Sarajeva, koji su od tog trenutka zaigrali još bolje, te su do kraja meča uspjeli još dva puta zatresti mrežu gostiju. Tako je najprije u 73. minuti, Šaranović nakon par vezanih driblinga uposlio Jusufbegovića, koji se iskupio za promašaj sa početka drugog poluvremena, te snažnim udarcem zatresao mrežu Tuzlaka za 4:0. Posljednja minuta susreta donijela je i najljepši detalj na meču. Nermin Gogalić je započeo solo akciju duboko na svojoj polovini terena, u punom trku s loptom je pretrčao preko 50 metara i potom matirao Šabanovića za konačan rezultat ovog meča.


Ovom ubjedljivom pobjedom, Sarajevo se uspjelo probiti do četvrtog mjesta, čime je i definitivno najavilo svoj povratak u utrku za sami vrh tabele, te plasman u doigravanje za šampionsku titulu i izlazak u Evropu.

Izvještaj, sastave, fotografije i video sa ove utakmice možete pogledati ovdje.