Dvanaesto kolo
Prve savezne lige u sezoni
1966/67. donijelo je derbi susret jesenje polusezone. Na
Koševu su se sastali lider na tabeli, ekipa Sarajeva i trećeplasirana
Vojvodina, aktuelni šampion Jugoslavije. Nakon 11 odigranih kola, bordo tim je bio na čelu tabele sa 18 osvojenih bodova, a iza Sarajeva bili su niški
Radnički i Vojvodina, sa tri boda manje. Stoga je bilo jasno da je za Novosađane, meč na Koševu bio posljednja šansa da se uključe u utrku za jesenju titulu.
Uprkos kišovitom i prohladnom vremenu, na tribinama koševskog stadiona se okupilo oko 10.000 gledalaca, koji su mogli uživati u sjajnoj predstavi svojih ljubimaca. Sarajevo je od samog starta utakmice krenulo ofanzivno, sa jasnim ciljem da što prije savlada golmana Pantelića, a na prvi gol se čekalo samo 11 minuta.
Fuad Muzurović je sa svoje polovine poslao jednu dubinsku loptu iza leđa gostujuće odbrane. Muzurovićev pas je odlično ispratio
Boško Prodanović, irkoristivši statičnost gostujućih igrača koji su stali signalizirajući ofsajd poziciju. Zastavica pomoćnog sudije je ostala spuštena, a Prodanović je izašao sam pred Pantelića i niskim udarcem poslao loptu u njegov donji desni ugao za 1:0.
Međutim, radost domaćih navijača nije dugo trajala, jer je Vojvodina iz praktično prve prilike stigla do izjednačenja. Bilo je to u 28. minuti, kada je nakon centaršuta Savića, golman bordo tima
Ibrahim Sirćo nespretno reagovao, pa lopta dolazi do usamljenog Takača. On je sa desetak metara šutirao u prazan gol, ali se u posljednji čas ispriječio
Sead Jesenković koji izbija loptu sa same gol-linije. Ipak, Jesenković je samo nakratko otklonio opasnost od svog gola, jer je lopta stigla do Pušibrka, čiji centaršut u gol sprovodi Dakić udarcem glavom sa samo šest metara.
Primljeni gol nije demoralisao fudbalere Sarajeva, koji su nastavili sa napadima, a prvu priliku za novo vodstvo imao je
Vahidin Musemić u 36. minuti, ali njegov udarac glavom zaustavlja stativa. Pet minuta kasnije, tribine su ponovo proključale, ali ovog puta zbog bure nezadovoljstva, koju je izazvala odluka glavnog arbitra Strmečkog, da ne dosudi jedanaesterac u korist Sarajeva, nakon što je u šesnaestercu Vojvodine Nešticki nepropisno zaustavio
Fahrudina Prljaču.
Boško Prodanović šutira na gol Vojvodine
Nastavak utakmice je ponudio podjednako sadržajnu igru. Sarajevo je i dalje napadalo, dok se Vojvodina uglavnom branila, ali je gostujući bedem uspješno odolijevao napadima samo do 64. minute, kada je Sarajevo stiglo do novog vodstva. Nakon kornera sa desne strane, najviši u skoku je bio kapiten
Mirsad Fazlagić, koji je skrenuo loptu prema drugoj stativi gdje se našao
Boško Antić koji je iz okreta sa samo tri metra snažnim udarcem zatresao Pantelićevu mrežu za 2:1.
Antićev pogodak je razbudio domaću publiku, koja je počela skandirati
"Hoćemo treći!", a želje navijača uslišio je Musemić, deset minuta prije kraja utakmice. Trećem golu Sarajeva prehodila je sjajna solo akcija Prljače, koji je nanizao nekoliko fudbalera Vojvodine, a potom iskosa sa pet metara snažno šutirao. Njegov udarac je samo nakratko zaustavio Pantelić, koji je odbio loptu u zrak i ostao ležati. Najpribraniji u tom trenutku bio je Musemić, koji je preskočio gostujućeg golmana i ubacio loptu u praznu mrežu za 3:1. Za Musemića je to bio šesti pogodak u posljednjih šest ligaških susreta, čime je potvrdio da se nalazi u sjajnoj formi.
Ovom pobjedom, ekipa Sarajeva je na najbolji način iskoristila kiks i drugog pratioca, Radničkog, koji je na domaćem terenu poražen od zagrebačkog
Dinama, te je praktično ovjerila osvajanje laskave titule jesenjeg šampiona. Tri kola prije kraja prve etape prvenstva, Sarajevo je stiglo do skora od 20 bodova, a iza su ostali Radnički, Dinamo i Vojvodina sa po 15, što je značilo da su izabranicima
Miroslava Brozovića za jesenju titulu bila dovoljna još samo dva boda u preostala tri susreta.
Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati
ovdje.
