Sredinom marta 1972. godine, Jugoslaviju je zahvatila epidemija velikih boginja, koja je u mnogome poremetila tok fudbalskog šampionata. Tako je nakon 22 odigrana kola uslijedio trosedmični prekid prvenstva, pa su se utakmice 23. i 24. kola Prve savezne lige, igrale u dvije srijede, nakon nastavka takmičenja. Samim time, pomjeren je i veliki sarajevski derbi, koji je tako umjesto u nedjelju 9. aprila, kako je bilo planirano, odigran u srijedu 3. maja, sa početkom u 19 sati.

Sarajevski rivali su ovaj derbi dočekali u potpuno različitom okruženju. Obzirom da je većina utakmica odgođenog kola odigrana dan ranije, u utorak 2. maja, situacija na tabeli je bila mnogo jasnija. Naime, Željezničar je ovaj derbi dočekao kao lider na tabeli sa velika tri boda prednosti u odnosu na Crvenu zvezdu i Vojvodinu, dok je Sarajevo bilo na 14. mjestu sa 20 osvojenih bodova, koliko je imao i pretposljednji Radnički, pa je bilo izvjesno da bordo tim nema pravo na novi poraz. Pored pozicije na tabeli i trenutna forma je bila na strani plavih sa Grbavice, koji u proljetnom dijelu prvenstva još nisu imali nijedan poraz, dok je s druge strane Sarajevo iza sebe imalo niz od čak deset utakmica bez pobjede.

Dodatni problem za ekipu Sarajeva, koja je u ovom meču bila gost, bilo je neigranje najboljeg igrača Vahidina Musemića, koji je zbog povrede morao propustiti derbi.

Prvo poluvrijeme utakmice nije ponudilo previše uzbuđenja. Oba tima su ušla u ovaj meč dosta oprezno, a na prvo uzbuđenje se čekalo do 40. minute. Napadač domaćeg tima, Janković, je šutirao sa ivice šesnaesterca, lopta se odbila od jednog igrača Sarajeva i došla do Edina Spreče, koji pogađa za vodstvo Željezničara. Slavlje plavog tima prekinuo je pomoćni sudija Katulić, koji je signalizirao da je Sprečo bio u ofsajd poziciji, pa je zagrebački sudija Drago Horvat poništio ovaj gol. Uslijedila je bura protesta fudbalera Željezničara, ali Horvat nije promijenio svoju odluku. Pored poništenog gola domaćeg tima, jedino vrijedno pomena iz prvog poluvremena je situacija iz 41. minute, kada je nakon jednog kornera Željezničara, golman Sarajeva Refik Muftić izboksovao loptu, a potom nezgodno pao na svog saigrača, mladog Roberta Košara, kojem je tom prilikom slomio nogu. Prekid je trajao nekoliko minuta, a nakon što je Košar prebačen u bolnicu, njegovo mjesto na terenu je zauzeo Dragan Simić.

Avdija Deraković u borbi za loptu sa Rankom Petkovićem i Anđelkom Tešanom.
Razvoj situacije prate Josip Bukal i Sulejman Demir.

Za razliku od prvog poluvremena, nastavak utakmice je ponudio mnogo više uzbuđenja, a nakon samo pet minuta igre, Sarajevo je stiglo do vodstva. Zlatko Dupovac je nakon jednog brzog napada šutirao na gol Željezničara, lopta se od stative odbila pravo na nogu Murata Šarana, koji pogađa praznu mrežu Slobodana Janjuša, za 0:1.

Sarajevo je sigurno držalo prednost sve do 73. minute, kada je ponovo u glavnoj ulozi bio zagrebački sudija Horvat, koji je čini se prestrogo dosudio jedanaesterac u korist domaćeg tima. Naime, na ivici šesnaesterca Sarajeva, oboren je Željko Rodić, a protesti fudbalera u bijelim dresovima, da je prekršan bio izvan kaznenog prostora, bili su uzaludni. Horvat nije promijenio svoju odluku, a siguran sa bijele tačke bio je Josip Katalinski koji donosi poravnanje svom timu.

Posljednjih deset minuta utakmice donijelo je totalnu ofanzivu bordo tima, a kada je izgledalo da će se meč završiti podjelom bodova, Sarajevo je stiglo do pobjedonosnog pogotka. Ponovo je najbolji pojedinac meča, Šaran, bio u glavnoj ulozi. Lijeva polutka Sarajeva je snažnim udarcem iskosa sa dvadesetak metara po drugi matirao Janjuša i tako Sarajevu donio zlata vrijedna pobjedu za bijeg iz donjeg dijela tabele.

Mnogi navijači Sarajeva i danas, pola stoljeća kasnije, posebno pamte ovu utakmicu, kao i slikoviti naslov iz lokalne štampe "Šaran upecao Ribara", sa aluzijom na prezimena najboljeg igrača utakmica Šarana, te trenera Željezničara, Milana Ribara.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.