Svoju posljednju sezonu u Prvoj saveznoj ligi, Sarajevo je otvorilo sa tri vezana poraza, dva u prvenstvu i jedan u Kupu, nakon čega su izabranici Fuada Muzurovića, napokon proigrali. Sarajevo je u narednih šest kola doživjelo samo jedan poraz, te je na krilima te odlične serije rezultata dočekalo deveto kolo i gostovanje aktuelnog prvaka Jugoslavije i Evrope, tima Crvene zvezde.

Muzurović je uoči ove utakmice bio na slatkim mukama, obzirom da je mogao računati na gotovo sve igrače. Nakon što su preskočili prethodno kolo i gostovanje u Banjaluci, u ekipu su se vratili oporavljeni Dinko Vrabac, te Vejsil Varupa koji je odradio suspenziju zbog žutih kartona. Ipak, dan prije utakmice, razbolio se prvi golman bordo tima Anto Jakovljević, pa je njegovo mjestu među stativama zauzeo debitant Mirsad Dedić, koji je svoj posao odradio perfektno, te je već u svojoj prvoj utakmici pobrao simpatije koševske publike. S druge strane, Muzurovićev kolega, Vladica Popović, na Koševu nije mogao računati na zlatnu kopačku Evrope, Darka Pančeva, ali je i bez njega, Zvezda stigla sa izuzetno jakim timom.

Risto Vidaković u duelu sa Belodedićem i Mihajlovićem

Zvezda je stigla sa željom da dođe do prve pobjede na Koševu, nakon više od pet godina čekanja. Koševski stadion je tih godina predstavljao neosvojiv bastion za beogradske crveno-bijele, koji su u posljednjih 15 gostovanja na Koševu uspjeli ostvariti samo jednu pobjedu i to u onom čuvenom "Šajberovom kolu", 1986. godine.

Za razliku od ranijih duela Sarajeva i Zvezde, tribine koševskog stadiona ovoga puta nisu blistale. Susret Sarajeva i Zvezde, kako će se kasnije ispostaviti i posljednji duel ova dva tima u glavnom gradu BiH, posmatralo je tek nešto više od 6 hiljada gledalaca, što je bila druga najlošija posjeta na utakmicama ovih rivala u Sarajevu, ikada.

Sarajevo je u utakmicu ušlo veoma oprezno, a osnovni cilj Muzorovića i njegovih saradnika bio je da pokuša neutralisati Zvezdine najjače adute, Savićevića, Mihajlovića i Jugovića, što je bio zadatak na koji je odbrana bordo tima besprijekorno odgovorila. Najbolji Zvezdini igrači bili su gotovo neprimjetni tokom svih 90 minuta, stvorivši tek nekoliko poluprilika u kojima je na visini zadatka bio mladi Dedić, koji je bez većih problema uspio sačuvati svoju mrežu.

Dinko Vrabac postiže pobjedonosni pogodak

S druge strane, Sarajevo je strpljivo gradilo svoje napade, a već u devetoj minuti uspjelo je stići i do gola, koji će se kasnije ispostaviti odlučujućim. Igrač odluke bio je Dinko Vrabac, koji se sjajno snašao u šesnaestercu gostiju, te je snažnim i preciznim udarcem desnom nogom, sa nekih desetak metara, zatresao mrežu golmana Lekovića za veliko slavlje na tribinama.

Zvezda je do kraja utakmice bezuspješno pokušavala stići do izjednačujućeg gola, a ekipu Sarajeva nisu poremetile ni povrede Vrabca i Mulavdića u finišu utakmice, obzirom da su rezervisti Vuksanović i Suljagić, adekvatno odgovorili zadatku. Aktuelni prvaci Evrope, tako su po drugi put, u samo pet mjeseci, morali položiti oružje na našem najvećem stadionu.

Izvještaj, sastave i sedam fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.