Osmo kolo Prve savezne lige u sezoni 1986/87. donijelo je derbi susret Sarajeva i Crvena zvezde. Budući da je u tom trenutku, prije odluke Suda iz 1987. godine, Zvezda još uvijek zvanično nosila epitet šampiona Jugoslavije za prethodnu sezonu, bio je to ujedno i duel dva posljednja šampiona Jugoslavije. Bordo tim je u sezonu ušao veoma loše. Šest vezanih utakmica bez pobjede, donijelo je i smjenu trenera šampionske generacije Boška Antića, kojeg je na klupi naslijedio Denijal Pirić. On je svoj prvi trenerski mandat započeo gostujućom pobjedom u Prištini, pa mu je susret sa Zvezdom bio prvi meč na Koševu, pred domaćom publikom.

Dodatni problem za bordo tim predsavljala je činjenica da je spadao u grupu timova koji su u sezonu ušli sa minusom od šest bodova, pa se Sarajevo nakon sedam odigranih kola nalazilo na posljednjem mjestu na tabeli. Čak i bez tih minus bodova, pozicija bordo tima nije bila ništa bolja, obzirom da je po tabeli prema učinku Sarajevo bilo pretposljednje. Ni Zvezdin prvoligaški start nije bio mnogo bolji. Beogradski crveno-bijeli su u prvih sedam kola ostvarili samo dvije pobjede, uz četiri remija i jedan poraz, te su se također zahvaljujući negativnim bodovima, nalazili u donjem dijelu tabele.

Nermin Vazda i Haris Jaganjac pred golom Crvene zvezde

Uprkos prohladnoj noći, na Koševu se okupilo oko 25.000 gledalaca, koji su mogli uživati u veoma dobroj partiji koju su pružili fudbaleri oba tima. I Sarajevo i Zvezda su imali periode igre u kojima su dominirali, a prvih sat vremena igre pripalo je gostima. Crvena zvezda je u prvom poluvremenu imala mnogo više od igre, a svakako da su najviše mogli da žale za dvjema prilikama koje je propustio Milojević. S druge strane, bordo tim se u prvih 45 minuta uglavnom branio, prijetivši tek iz kontra-napada, a iz jednog takvog je stiglo i do najbolje prilike, kada je kapiten Slaviša Vukičević uzdrmao prečku Zvezdinog gola.

U uvodnim minutama drugog poluvremena, identična slika. Zvezda je napadala, Sarajevo se branilo, a kao plod takve igre stigao je i vodeći pogodak u 59. minuti. Rezervista Cvetković, koji je početkom drugog dijela igre na terenu zamijenio dojučerašnjeg ljubimca koševske publike, Husrefa Musemića, iskoristio je jedan centaršut Marovića i zatresao mrežu Envera Lugušića za 0:1.

Slavlje trenera Pirića

Od tog trenutka, situacija na terenu se potpuno obrnula. Gostujući fudbaleri su već bili mislima u Atini, u revanš susretu prvog kola KEŠ-a, protiv Panathinaikosa, dok je Sarajevo zagospodarilo terenom te potpuno zasluženo stiglo do pobjede. Gotovo sve akcije bordo tima u posljednjih pola sata polazile su od mladog Harisa Jaganjca, koji se pokazao kao pravo otkrovljenje, a Sarajevo je svoju terensku dominaciju iskoristilo već u 66. minuti, kada Dragan Jakovljević snažnim udarcem lijevom nogom pronalazi desni ugao Davidovićevog gola za 1:1.

Izjednačujući pogodak dao je krila fudbalerima Sarajeva, koji su krenuli još odlučnije, a deset minuta kasnije, tribine koševskog stadiona ponovo su slavile. Tomislav Bošnjak se sjajno probio po desnoj strani, uputivši prizeman centaršut u srce gostujućeg šesnaesterca. Na nabačenu loptu je za djelić sekunde zakasnio Jakovljević, pa je lopta došla do Bračuna, koji je u namjeri da istu izbije u korner, zatresao vlastitu mrežu.

Posljednje minute utakmice donijelo su nova uzbuđenja i to pred oba gola. Najprije su gosti u 88. minuti pogodilo stativu, da bi već u narednom napadu, Bošnjak nakon još jednog odličnog prodora, slabo šutirao, te je meč završen trijumfom bordo tima.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.