Sarajevski rivali nikada ranije nisu dočekali gradski derbi u tako teškoj situaciji, kao što je to bilo uoči 54. prvenstvenog duela ova dva tima, odigranog u martu 1987. godine. Prema zvaničnoj tabeli, onoj sa uračunatim negativnim bodovima, Željezničar i Sarajevo su bili zakucani na samom dnu. Sarajevo je sa 11 bodova bilo posljednje, dok je Željezničar sa jednim bodom više bio pretposljednji. Oba tima na mjestima koja vode u niži rang, te sa bodovnim zaostatkom za subotičkim Spartakom koji je bio na 16. mjestu, sa 14 osvojenih bodova. Takav razvoj situacije donosio je dodatni pritisak na fudbalere oba tima, ali je i izazvao ogromnu pažnju javnosti, pa stoga i ne čudi što se na tribinama koševskog stadiona okupilo oko 25.000 navijača, te je ovo ujednio bio i najposjećeniji sarajevski derbi u drugoj polovini osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Rezultatska važnost utakmice, očito je utjecala i na nervozu koja je bila i više nego prisutna tog dana na Koševu. Na terenu je derbi bio prepun varnica, prekršaja, sa čak šest žutih i jednim crvenim kartonom, a na tribinama, pomalo nekarakteristično za dotadašnje derbije, mnoštvo ružnih povika, neukusnog navijanja, u čemu su, kako izvještavaju mediji, prednjačili navijači sa istočne i južne tribine koševskog stadiona.

Kapiteni Janjuš i Milak, sa sudijom Petrovićem i njegovim pomoćnicima

Već na samom startu utakmice, uslijedio je šok za domaće igrače i navijače. Igrala se druga minuta, kada je Boban Božović uklizao Harisu Škori, u namjeri da mu izbije loptu, ali je tom prilikom povrijedio sam sebe. Tačno tri godine nakon prvog loma noge, na utakmici u Prištini, odnosno godinu dana nakon povratka na teren, Božović je slomio istu nogu. Bolni jauk mladog napadača Sarajeva, izazvao je šok i nevjericu na licima njegovih saigrača. I dok su Božovića ubacivali u ambulantna kola, kako bi ga prebacili u obližnju koševsku bolnicu, a Slaviša Vukičević se pripremao da umjesto njega uđe u igru, plavi sa Grbavice su iskoristili brojčanu prednost i stigli do vodstva. Berjan je uposlio Harisa Škoru, koji je pobjegao svom čuvaru Milaku, predriblao potom i Miloša Nedića, te izašao sam pred Envera Lugušića. Trzajem tijela, napadač Željezničara je uspio prevariti i golmana Sarajeva, koji je ostao kao ukopan i pored njega plasirati loptu u praznu mrežu za vodstvo svog tima.

Narednih deset minuta proteklo je u dosta rastrzanoj igri Sarajeva, koje je tek u 14. minuti uspjelo prvi put zaprijetiti golu Željezničara, preko Senada Merdanovića, ali je rezultat ostao nepromijenjen. Do kraja prvog poluvremena, bordo tim je imao terensku inicijativu, ali se na odmor ipak otišlo sa rezultatom iz četvrte minute.

Janjuš interveniše ispred Merdanovića i Kapetanovića

U drugom poluvremenu, bordo tim je zaigrao još agresivnije i otvorenije, sa željom da što prije stigne do rezultatskog egala. Prvu priliku u nastavku, Sarajevo je imalo u 54. minuti kada je Nedićev udarac glavom, golman gostiju Slobodan Janjuš panterskom reakcijom ispod prečke izbio u korner. Deset minuta kasnije uzvratio je i Željezničar, preko Dušana Simića, čiji udarac sa deset metara završava na lijevoj stativi Lugušićevog gola.

Nova glavobolja za trenera Denijala Pirića stigla je u 66. minuti. Nakon prekršaja Milaka nad Škorom, beogradski sudija Zoran Petrović je kapitenu Sarajeva pokazao drugi žuti karton i put u svlačionicu. Sa desetoricom na terenu, bez kapitena i povrijeđenog Božovića, uz rezultatski minut sa početka utakmice, poraz i put prema Drugoj ligi za bordo tim je izgledao sve izvjesniji.

Jakovljević postiže pogodak sa bijele tačke

Ipak, čini se da je upravo to probudilo inat u domaćim fudbalerima, koji su u posljednjih dvadeset minuta krenuli na sve ili ništa. Željezničar se opredijelio na povlačenje i branjenje stečene prednosti, a Sarajevo je iz minute u minutu bilo sve opasnije. Konačno, u 76. minuti stiglo je i dugo čekano izjednačenje. Najbolji strijelac bordo tima, Dragan Jakovljević, u jednom solo prodoru je ušao u šesnaesterac gostiju i kada se spremao za udarac, sa leđa ga je sapleo Mirsad Baljić, pa sudija Petrović opravdano dosuđuje jedanaesterac u korist Sarajeva.

Odgovornost na sebe je preuzeo upravo Jakovljević, koji snažnim udarcem s bijele tačke šalje Janjuša u jednu, a loptu u drugu stranu za veliko slavlje na dijelovima tribina na kojima su bili smješteni domaći navijači. Sarajevo je do kraja utakmice očajnički pokušavalo stići i do drugog gola, a trener Pirić je devet minuta prije kraja u igru uveo još jednog napadača, Vladimira Petkovića, ali je rezultat ostao nepromijenjen. Osvojenim bodom na kraju nisu bili zadovoljni ni u jednom taboru. Fudbaleri Sarajeva su žalili za izgubljenim bodom na svom terenu, koji im je bio od izuzetne važnosti u borbi za opstanak, dok su gosti mogli da žale zbog činjenice da su u trenucima kada su ostali sa igračem više na terenu, prokockali pobjedu koju su praktično imali u džepu.

Pored teške borbe za opstanak, navijači su sa strepnjom očekivali i vijesti o stepenu Božovićeve povrede, a posebno razočarenje za njih je predstavljala informacija od doktora Mirka Škrkara koji je nakon utakmice potvrdio da je Boban Božović ponovo slomio nogu, nekoliko centimetara iznad starog preloma, što je značilo da jednog od najvećih talenata sarajevskog fudbala očekuje nova jednogodišnja pauza od igranja fudbala.

Izvještaj, sastave i sedam fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.