Start proljetnog dijela prvenstva 1962/63. za bordo tim je bio savršen. Sarajevo je proljeće otvorilo gostujućim trijumfom na Kantridi, nakon čega je uslijedila domaća pobjeda protiv titogradske Budućnosti, te je u sjajnoj atmosferi dočekalo treće kolo i gostovanje ekipi Crvene zvezde. Obzirom da su radovi na novom Zvezdinom stadionu bili u završnoj fazi, susret je odigran na Karaburmi.

Beogradski velikan je imao dosta problema tokom te sezone sa igračkim kadrom. Zbog odlazaka u JNA, povreda, kao i suspenzija, Zvezda je meč 16. kola dočekala poprilično oslabljena i sa nekoliko novajlija u timu, što su u redovima Sarajeva svakako vidjeli kao priliku da dođu do još jednog povoljnog rezultata. Stoga i ne čudi što se trener Ratomir Čabrić odlučio na izuzetno ofanzivnu postavku igre, kojom je želio iznenaditi svog kolegu sa druge strane, Milorada Pavića.

Malešev postiže vodeći pogodak

Prvu priliku na utakmici imala je ekipa Sarajeva, već nakon deset minuta igre. Mladi Džemaludin Mušović se našao u stopostotnoj poziciji, ali je sa samo tri metra uspio promašiti cijeli gol domaćeg tima. Tek nakon te propuštene prilike, Zvezda je uspjela konsolidovati svoje redove, te zaigrati dosta organizovanije.

Domaćini su preuzeli konce igre u svoje ruke, te su u 30. minuti uspjeli doći do vodstva. Sreten Đurica je dugo vukao loptu, a kada je bio na nekih dvadesetak metara od gola Sarajeva, odlučio se na udarac kojeg je izblokirao Ibrahim Biogradlić. Ipak, kapiten Sarajeva nije uspio otkloniti opasnost od svog gola, obzirom da je lopta stigla do Borivoja Kostića koji je glavom spustio pravo na nogu Luke Maleševa, a ovaj sa samo pet metara u padu trese mrežu Marka Bilića za 1:0. Fudbaleri i klupa Sarajeva su protestvovali kod sudije Vatroslava Cahuna, smatrajući da je Malešev bio u nedozvoljenoj poziciji, ali je sudija iz Duge Rese ipak pokazao na centar.

Trenutak kada Ferhatović postiže izjednačujući pogodak

Primljeni gol nije obeshrabrio Sarajlije, pa je posljednjih 15 minuta igre u prvom poluvremenu pripalo fudbalerima u bijelim dresovima. Period bolje igre, Sarajevo je krunisalo u 35. minuti, kada uspijeva stići do izjednačujućeg gola. Ivica Petković je, slično kao i Đurica, dugo vukao loptu sa sredine terena, a kada se činilo da se previše zapetljao u driblinzima i da je propala dobra prilika za šut, nekako je ipak uspio prebaciti loptu do Asima Ferhatovića. Uslijedila je prava majstorija golgetera sa Koševa, koji je samo jednim potezom, prijemom lopte petom, uspio da se oslobodi svog čuvara Marka Šekularca, te da sebi stvori idealnu poziciju za udarac. Uslijedio je potom snažan udarac lijevom nogom, a golmanu domaćeg tima Mirku Stojanoviću nije preostalo ništa drugo nego da paradom samo uljepša Hasetovu čaroliju.

Nastavak utakmice donio je otvorenu igru oba tima, a izgledalo je kao da niko nije zadovoljan remijem, te da su oba tima željeli stići do drugog gola i pobjede. Zvezda je svoje najbolje prilike u nastavku imala preko Anđelkovića i Čopa, dok su najbliže golu u redovima gostiju bili Ferhatović i Stjepan Blažević, ali rezultat se nije mijenjao do kraja, te su Zvezda i Sarajevo zasluženo podijelili bodove.


Sa pet osvojenih bodova na startu proljeća, Sarajevo se deset kola prije kraja učvrstilo u sredini tabele, daleko od opasne zone, što je i bio cilj koji je predstavljen pred trenera Čabrića, obzirom da je upravo ta sezona bila prekretnica u smjeni generacija. Novi mladići, Fazlagić, Mušović, Blažević, Prljača, Vujović i drugi, predvođeni iskusnim dvojcem Biogradlićem i Ferhatovićem, od iduće sezone su krenuli sa strelovitim usponom ka vrhu jugoslavenskog fudbala, što će četiri godine kasnije rezultirati i osvajanjem šampionske titule.

Izvještaj, sastave, video i šest fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.