Ljeto 2018. godine. Sarajevo je nakon još jedne turbulentne sezone ponovo ostalo bez trofeja. Bila je to jedna klasična sezona bordo tima. Toliko puta ponovljena, da bi se mogla koristiti kao šablon za opisivanje većine poslijeratnih sezona. Sarajevo je u sezonu ušlo sa jednim trenerom, ubrzo ga je naslijedio drugi, potom je stigla serija dobrih rezultata u jesenjem dijelu sezone, a onda i rezultatski neuspjeh na proljeće, a borba za titulu se pretvorila u borbu za Evropu. Jedino po čemu je ta sezona 2017/18. odudarala od većine sličnih joj sezona, bilo je to da nakon nešto lošijih rezultata na proljeće nije po drugi put u sezoni promijenjen trener. Uprkos nešto slabijim rezultatima, Husref Musemić je ostao trener, što će se koji mjesec kasnije ispostaviti kao pun pogodak.

Sarajevo je tog ljeta uspjelo zadržati okosnicu ekipe iz proljetnog dijela prvenstva. Kapiten Krste Velkoski, golgeter Mersudin Ahmetović, uz Amara Rahmanovića, Anela Hebibovića, Miloša Stanojevića,Emira Halilovića, Ljubana Crepulju, Joachima Adukora, Almira Bekića te mlade igrače koji su tog proljeća dobili pravu priliku, Nihada Mujakića, Halida Šabanovića i Alena Mustafića, činili su izuzetno kvalitetan temelj, pa je tokom ljetnog prijelaznog roka na Koševu bilo manje prometno nego inače. Ekipu su pojačala tek dvojica bivših igrača Amera Dupovac i Haris Handžić, a na Koševo je stigao mladi Aladin Šišić, te relativno nepoznati Benjamin Tatar čiji će se dolazak ispostaviti punim pogotkom. Zlatna ekipa je praktično zaokružena, kada su nakon samo nekoliko utakmica startno mjesto u prvoj postavi prigrabila dva dojučerašnja juniora, golman Vladan Kovačević i lijevi bek Selmir Pidro.

Musemić je sada napokon imao formiran tim, ali su početak sezone ponovo obilježile rezultatske oscilacije. Sjajan početak evropske kampanje, eliminacija armenskog Banantsa i senzacionalnih 2:2 u Italiji, zasjenili su ne baš tako ubjedljivi rezultati u prvenstvu. Sarajevo je u prvom kolu poraženo u Bijeljini, bod sa Koševa je odnio GOŠK, ali navijačima je svakako najteže pala kastastrofa u revanš susretu drugog pretkola Evropske lige. Atalantina osmica, ozbiljno je uzdrmala Musemićevu klupu, koji je još jednom dobio punu podršku rukovodstva kluba, a onda je Sarajevo krenulo u nezaustavljiv niz. U periodu od 6. do 22. kola, Sarajevo je u 17 utakmica upisalo čak 14 pobjeda, uz dva remija i samo jedan poraz, čime se uoči posljednje trećine prvenstva učvrstilo na samom vrhu premijerligaške tabele, što je uz plasman u polufinale Kupa BiH, nagovještavalo blistavu sezonu bordo tima.

Zimski prijelazni rok nije donio mnogo promjena u ekipi. Konkurenciju su dodatno pojačali srbijanski stoper Darko Lazić, te bivši akademac Rifet Kapić, a Sarajevo je nastavilo sa sjajnim igrama i u drugom dijelu sezone. Prvi put u svojoj historiji, bordo tim je uspio osvojiti duplu krunu. Na Koševo su stigli šampionski naslov i trofej Kupa BiH, a sreći navijača bordo tima nije bilo kraja.

Proslava duple krune pred Vječnom vatrom

Nova sezona donijela je još jedan historijski rezultat, bordo tim je po prvi put uspio da odbrani šampionsku titulu, a jesen 2020. godine bio je i kruna ove sjajne generacije. Ekipu su do tada napustili tek Stanojević i mladi Mujakić, koji je u milionskom transferu karijeru nastavio u Belgiji, a uigrana ekipa, svoj zenit dostilga je upravo u toj polusezoni. Pod vodstvom Vinka Marinovića, koji je početkom 2020. godine na klupi zamijenio Musemića, te nekoliko novih igrača, prije svega Hrvoja Miličevića, Besima Šerbečića, Matthiasa Fanima, kao i mladog Andreja Đokanovića, Sarajevo je stiglo do play-offa Evropske lige, gdje je za jedan gol bilo slabije od bivšeg evropskog prvaka, slavnog Celtica, dok je jesenji dio Premijer lige okončan bez poraza, uz ogromnu bodovnu prednost nad pratiocima.

Za navijače bordo tima, sve je djelovalo poput najljepše bajke, a idilu su pokvarile vijesti sa priprema. Dva ponajbolja igrača ekipe, Rahmanović i Tatar, prodani su inostranstvo, a upravo to je najavilo kraj ere ove zlatne generacije. Sarajevo je u hičkokovskoj završnici ispustilo sigurnu titulu, a jedina utjeha bio je osvojeni Kup. Zlatna generacija se nastavila osipati, pa je u narednih dvanaest mjeseci ekipu napustila većina njenih članova. Redom su odlazili Kovačević, Handžić, Pidro, Šabanović, Velkoski, Dupovac i Hebibović.

Ne računajući nekolicinu mladih igrača, Dizdarevića, Đokanovića, Salčina i Dervišagića, koji su u toj sezoni duple krune upisali tek nekoliko minuta, jedini preostali član generacije koja se tog maja 2019. godine zlatnim slovima upisala u klupsku historiju bio je Mersudin Ahmetović.



Tuzlanski div, koji je punih šest i po godina bio udarna igla napadačkog reda bordo tima, planirao je karijeru završiti na stadionu na kojem je doživio najsvjetlije trenutke svoje karijere, ali to se nažalost neće desiti. Umjesto bordo dresa, Ahmetović će, sve su prilike, narednih šest mjeseci nositi crveni dres konjičkog Igmana, što definitivno nije bio kraj kakvog su on i većina zaljubljenika u bordo boju priželjkivali.

Ahmetović je na Koševo stigao u ljeto 2016. godine, kao veliko pojačanje iz tuzlanske Slobode. Isprva je nosio veliki teret, jer je na mjestu centarfora zamijenio hrvatskog internacionalca Leona Benku, koji je nakon sezone u kojoj je bio prvi strijelac Lige, praktično otjeran sa Koševa. Ahmetović je dostojno naslijedio svog prethodnika, nadmašivši ga u svim aspektima. Sa Sarajevom je osvojio dvije šampionske titule, dva Kupa BiH, a još dva puta je bio i finalista Kupa. U sezoni 2018/19. ponio je epitet najboljeg igrača Premijer lige BiH, a godinu dana kasnije bio je i prvi strijelac prvenstva. Igrajući za Sarajevo, stigao je i do reprezentativnog dresa, a za bordo tim je upisao ukupno 188 nastupa, ostvarivši pri tome učinak od 63 gola i 22 asistencije.

Sretno Merso i hvala za sve !!!