Fudbalska sezona 1986/87. bila je poznata i kao sezona sa dvije tabele. Tokom cijelog prvenstva, paralelno su vođene dvije tabele, jedna po ostvarenom učinku na zelenom terenu, a druga prema odluci FSJ da se većini klubova oduzme šest bodova u novoj sezoni. Bila je to posljedica čuvenog "Šajberovog kola", posljednjeg prvenstvenog kola sezone 1985/86. Tadašnji prvi čovjek FSJ, Slavko Šajber poništio je 34. kolo, zbog sumnji u namještanje rezultata na čak šest od ukupno devet odigranih mečeva, naredivši njegovo ponovno odigravanje. Također, odlučeno je da se svih 12 klubova koji su igrali sporne mečeve, u narednoj sezoni kazni oduzimanje šest bodova. Obzirom da se većina klubova nije slagala sa odlukom FSJ, uslijedio je niz žalbi na istu, a konačnu trakavicu ratriješio je tek Sud udruženog rada, godinu dana kasnije, kada je ukinuo prvostepenu odluku FSJ. Sve do tada, mnogi klubovi, uključujući i Sarajevo, strijepili su i pratili obje tabele, tražeći način da ispune svoje rezultatske ciljeve.

Izgled obje tabele uoči posljednjeg jesenjeg kola

Sarajevo je sezonu otvorilo nizom loših rezultata. U prvih šest kola ostvaren je učinak od tek dva remija i četiri poraza, a ceh loših rezultata platio je trener Boško Antić. On je samo petnaest mjeseci nakon osvajanja šampionske titule, smijenjen sa dužnosti šefa stručnog štaba, a na klupi ga je naslijedio Denijal Pirić. Sa novim šefom struke, Sarajevo je u narednih deset mečeva osvojilo isto toliko bodova, ali je posljednje jesenje kolo dočekalo na samom dnu tabele, barem one sa negativim bodovima, koja je u tom trenutku bila jedina validna.

S druge strane, posljednji protivnik bordo tima, uoči odlaska na zimsku pauzu, bio je apsolutni hit jesenjeg dijela prvenstva, titogradska Budućnost. "Plavo-bijeli" su u prvih šesnaest odigranih kola ostvarili najviše pobjeda, čak deset, uključujući i one gostujuće protiv Crvene zvezde i Hajduka, a na Koševo su stigli sa nizom od sedam utakmica bez poraza. Tim Budućnosti, predvođen prvom zvijezdom Dejanom Savićevićem i braćom Brnović, prema obje tabele se nalazio u samom vrhu, te su imali priliku da eventualnom pobjedom nad Sarajevom postanu čak i jesenji prvaci.

Obzirom na stanje na tabeli, ekipa Denijala Pirića, u meču sa "đetićima" nije imala pravo na kiks, te su dva boda iz ovog meča bila od krucijalne važnosti. Shvatila je to i sarajevska publika, pa stoga i ne čudi što se uprkos maglovitom i izuzetno hladnom vremenu, na tribinama stadiona Koševo okupilo preko 8.000 gledalaca.

Slavlje Zijada Švrakića nakon vodećeg gola kojeg je postigao Bajić

Fudbaleri bordo tima su u meč ušli sa strahom od eventualnog neuspjeha, ali i sa očitom željom da napadačkom igrom što prije dođu do pogotka. Gosti iz Titograda, opredijelili su na oprobani recept, zatvorenu igru, uz prijetnju iz kontranapada, a upravo to im je donijelo i prvu priliku u 11. minuti. Dejan Savićević je pobjegao svojim čuvarima po lijevom krilu, uputio se prema golu Sarajeva, ali ga je Enver Lugušić pravovremenim istrčavanjem uspio zaustaviti. Pet minuta kasnije, prijeti i Sarajevo, preko Senada Merdanovića, kojeg je nakon prodora, Brnović rukama zaustavio u šesnaestercu. Domaći igrači su tražili jedanaesterac, ali je sudija Stipe Glavina samo odmahnuo rukom. U 24. minuti, nova prilika za bordo tim. Nakon centaršuta Harisa Jaganjca, volej udarcem šutira centarfor Zijad Švrakić, ali bez uspjeha. Posljednje uzbuđenje u prvom dijelu igre viđeno je u 29. minuti, kada Dragan Jakovljević nakon solo prodora, dolazi u poziciju za šut, ali ostaje bez snage za završnicu.

Nastavak utakmice je tekao prilično mirno sve do 63. minute, kada je Srđan Bajić pokušao iskoristiti jednu lošu reakciju golmana Đukanovića, ali se ne snalazi najbolje. Ono što nije uspio tada, jeste četiri minute kasnije. Nakon pasa Slaviše Vukičevića, Bajić se dugim korakom uputio prema šesnaestercu gostiju, nakon čega je snažno šutirao. Lopta je na putu do gola zakačila gostujućeg beka Pešterca, promijenivši smjer, malo, ali dovoljno da prevari Đukanovića za erupciju oduševljenja na tribinama.

Trenutak kada Đukanović obara Jakovljevića

Vodeći gol je donio prije potrebni mir Pirićevim izabranicima, koji su zaigrali mnogo opuštenije. Deset minuta prije kraja uslijedilo je novo slavlje. Glavni akter gola koji je donio potvrdu trijumfa, bio je Dragan Jakovljević. On je krenuo u prodor prema golu Budućnosti. Dugo je vukao loptu, a kada se našao sam pred golmanom Đukanovićem, pokušao ga je zaobići, spretno gurnuvši loptu pored njega. Gostujući čuvar mreže, koji je već bio u padu, nije se uspio zaustaviti, te je oborio Jakovljevića, pa sudija Glavina opravdano dosuđuje najstrožiju kaznu u korist Sarajeva. Upravo je Jakovljević namjestio loptu na bijelu tačku, te preciznim udarcem matirao Đukanovića za 2:0.

Sve što su gosti iz Titograda uspjeli uraditi do kraja meča, bio je utješni pogodak u posljednjoj minuti. Bio je to ujedno i najljepši trenutak na utakmici. Glavina je dosudio slobodan udarac za goste, na nekih dvadesetak metara od gola Sarajeva. I dok se Vujović namještao da izvede "slobodnjak", udarac je ipak izveo iskusni Vlahović koji je preciznim udarcem pogodio nebranjeni dio Lugušićevog gola za konačan rezultat ovog meča.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.