Izvještaj

Sezona 1968/69. za bordo tim je počela kao iz bajke. Sarajevo je u prvih šest kola ostvarilo učinak od četiri pobjede i dva remija. Pod naletom razigrane čete trenera Muniba Saračevića, pali su između ostalih i Dinamo, ali i aktuelni šampion Crvena zvezda. Upravo se gostujućom pobjedom nad Zvezdom, u šestom kolu, ekipa Sarajeva izdvojila na čelu tabele, sa dva boda prednosti u odnosu na pratioce, a zatim su slijedila dva vezana domaća meča, protiv Vojvodine i Radničkog. Prvo poluvrijeme duela sa Vojvodinom i dalje se uklapalo u bajkovitu jesen, koja je podsjećala na onu od prije dvije godine, kada se Sarajevo okitilo šampionskom titulom. Rezultat je bio 2:0 i činilo se da bordo lađa sigurno plovi ka novoj pobjedi koja bi ih dodatno približila tituli jesenjeg prvaka. Međutim, Vojvodina je u zadnjim sekundama prvog poluvremena smanjila na 2:1, da bi u posljednjih deset minuta utakmice postigla još dva gola i upisala pobjedu.

Sarajevo je osim ta dva boda, nakon meča sa Vojvodinom ostalo i bez kapitena Mirsada Fazlagića, koji je otišao na odsluženje vojnog roka. Strasti na Koševu, dodatno je uzburkala neočekivana odluka uprave kluba. Uprkos tome što je to bio prvi poraz u sezoni, te činjenici da je Sarajevo i dalje bilo prvoplasirano, čelnici bordo kluba su odlučiili kazniti sve prvotimce bordo tima sa 50.000 starih dinara zbog, kako su naveli, neadekvatnog nezalaganja. Također, donesena je odluka da za naredni meč protiv Radničkog, igrači nemaju pravo na redovne premije za pobjedu, koje su im bile zagarantovane ugovorima. Takva odluka izazvala je revolt kod reprezentativca i najboljeg igrača Sarajeva, koji se nije mirio sa tom odlukom, oštro protestvujući da nisu svi igrači zaslužili da budu kažnjeni na taj način. Musemić se zbog toga nije pojavio ni u karantinu, dan prije utakmice, pa je trener Saračević odlučio da dres sa brojem devet zaduži debitant Murat Šaran, koji je tog ljeta stigao iz ilidžanskog Igmana. Za mladog Šarana, to je bio prvi zvanični nastup u bordo dresu.

Kada su navijači počeli pristizati na tribine koševskog stadiona, ostali su zatečeni činjenicom da na zagrijavanju nisu vidjeli svog ljubimca, Musemića, koji je u prvih sedam kola upisao pet pogodaka i tri asistencije. Tek nekih petnaest minuta pred početak utakmice, na stadionu se pojavio i Musemić, koji se tako ipak našao u zapisniku utakmice, ali ne i na klupi za rezervne igrače. On je, na iznenađenje svih prisutnih, poslan na tribine. Takva odluka izazvala je revolt svih prisutnih na stadionu, kojeg je dodatno podgrijala slaba igra bordo tima.

Bez dvojice reprezentativaca i najboljih igrača, Fazlagića i Musemića, Sarajevo nije ličilo na onu ekipu iz prvih šest-sedam prvenstvenih kola. Domaći fudbaleri su se mučili da stvore priliku pred golom gostiju, a kako je vrijeme prolazilo, tako su i gledaoci postajali sve nervozniji. Tribinama koševskog stadiona je odjekivalo "Hoćemo Musemića, hoćemo Musemića!!!", a jedna veća grupa, mahom mlađih navijača, uputila se prema svečanoj loži, noseći zastave Sarajeva i veliku sliku Musemića, tražeći da ga trener uvede u igru.

Kada je sudija Tauzes odsvirao kraj prvog poluvremena, Musemić se, na pritisak publike, iz gledališta zaputio prema svlačionici. I dok je u svlačionici traja rasprava, u kojoj su i njegovi saigrači tražili od Saračevića da uvede Musemića u igru, on je strpljivo čekao ispred vrata. Konačno, kada je pauza završena, a igrači ponovo istrčali na teren, nastalo je veliko slavlje na tribinama. Musemić je ušao u igru umjesto Sretena Šiljkuta, a Sarajevo je u drugih 45 minuta zaigralo znanto bolje. Ipak, ni njegov ulazak nije bio dovoljan da fudbaleri u bordo dresovima nađu put do Kneževićeve mreže, koji je u nastavku branio odlično, te tako zasluženo ponio epitet najboljeg igrača utakmice.

Bordo tim je tako, nakon samo jednog osvojenog boda iz dva vezana meča na Koševu, ispustio lidersku poziciju, te se po završetku osmog kola našao na četvrtom mjestu na tabeli, sa istim brojem bodova kao i tri prvoplasirana tima, Dinamo, Maribor i Velež, ali uz najslabiju gol-razliku.