Izvještaj

Jesenji dio sezone 1964/65. dolazio je do svog samog kraja. Ekipa Sarajeva, pod vodstvom trenera Abdulaha Gegića, igrala je sjajno tokom cijele polusezone, te je dva kola uoči odlaska na zimsku pauzu, zauzimala drugo mjesto na tabeli, sa četiri boda zaostatka za beogradskim Partizanom. Upravo je u pretposljednjem jesenjem kolu, Sarajevu slijedilo gostovanje lideru na tabeli. Crno-bijeli su imali priliku da osvajanjem barem jednog boda i teoretski osigraju laskavu titulu jesenjeg šampiona, dok je s druge strane Sarajevo željelo iskoristiti krizu koja je zadesila Beograđane, te pobjedom ostati u utrci za prvo mjesto.

Naime, desetak dana ranije, uprava Partizana je suspendovala trojicu standardnih fudbalera, Galića, Sombolca i Vislavskog, kao i trenera Aleksa Atanackovića, a dodatne glavobolje privremenom treneru, inače tehničkom rukovodiocu ekipe Miletu Kosu, zadala su još trojica prvotimaca, Jusufi, Bečejac i Vukelić, koji su iz solidarnosti sa svojim suspendovanim kolegama, također odbili nastupiti. Uz sve te kadrovske probleme, dodatni je bio i suspenzija stadiona JNA, zbog nereda na utakmici sa Milanom, pa je Partizan morao dočekati ekipu Sarajeva na stadionu svog gradskog rivala, Marakani.

Prvo poluvrijeme utakmice dva prvoplasirana tima na tabeli, nije moglo opravdati epitet derbija kola. Partizan je tek u uvodnih petnaestak minuta ponudio igru vrijedne pažnje, pa je tako prvu priliku imao Petrović već u osmoj minuti, ali je Refik Muftić zaustavio njegov udarac. Pet minuta kasnije, domaći tim je imao najbolju priliku na utakmici. Nakon akcije po desnoj strani, lopta je stigla do Bobe Mihajlovića, koji je ostao sam na desetak metara od Muftićevog gola. I kada su svi prisutni na stadionu već vidjeli loptu u golu, njegov udarac je zaustavila stativa.

Nakon dobrog starta, uslijedio je period lošije igre Partizana, a Sarajevo je do odlaska na odmor zaigralo nešto bolje, te je dva puta prijetilo nakon kornera, od čega je bolja prilika bila ona Stjepana Blaževića. Lopta je u luku preletjela sve igrače oba tima i stigla do usamljenog Blaževića na drugoj stativi, koji se ipak nije najbolje snašao, pa se na odmor otišlo bez golova.

Prvu priliku u nastavku utakmice imao je Fahrudin Prljača u 54. minuti, kada je šutirao iz slobodnog udarca sa tridesetak metara, ali njegov snažni udarac po zemlji, ipak uspijeva zadržati golman Partizana, Ćurković. Samo minutu kasnije, Sarajevo ipak stiže do vodstva. Pirmajer je izgubio jedan duel na sredini terena, lopta dolazi do Džemaludina Mušovića, koji je bio na ivici šesnaesterca, leđima okrenut golu Partizana. Mušović je primio loptu, nakratko je zadržao, a potom sjajno uposlio Asima Ferhatovića, na kojeg je zaboravila odbrana domaćeg tima. Sjajni Hase je topovskim udarcem sa 15 metara zatresao Ćurkovićevu mrežu i doveo svoj tim u vodstvo.

Nakon primljenog gola uslijedila je totalna ofanziva domaćeg tima. Prilike pred Muftićevim golom redale su se jedna za drugom i pravo je čudo kako fudbaleri u crno-bijelim dresovima nisu uspjeli postići barem jedan gol. Prvu priliku imao je Kovačević u 64. minuti, čiji udarac ispod same prečke zaustavlja Muftić. Šest minuta kasnije, Petrovićev udarac je sa gol-linije izbio Sreten Šiljkut, a u 79. minuti, u istoj ulozi se našao i Ibrahim Biogradlić. Bajić je šutirao, napokon prevarivši Muftića, ali se na gol-liniji našao upravo kapiten Sarajeva, spriječivši siguran pogodak.

Prava ofanziva Beograđana uslijedila je u posljednjih pet minuta. Četiri vezane prilike za Partizan, u 85., 86., 88. i 90. minuti, ostale su neiskorištene, a najviše zasluga pripada isključivo Muftiću, koji je u sva četiri navrata reagovao izvrsno i tako uspio obezbijediti vrijedan trijumf Sarajevu.

Sarajevo je tako stiglo do pobjede, kojom je uoči posljednjeg jesenjeg kola prišlo na samo dva boda zaostatka za Partizanom. Bordo tim je i u narednom kolu stigao do velike pobjede, savladavši na Koševu, ekipu Dinama, ali je Partizan uspio osvojiti jedan bod na gostovanju u Nikšiću, te na zimsku pauzu otići sa jednim bodom prednosti ispred Sarajeva.