Rezime
U jesen 1946. godine, startala je Prva savezna liga Jugoslavije, a u isto vrijeme osnivaju se i republičke lige u svim jugoslovenskim republikama, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Republičkoj ligi BiH odmah su pristupili i Udarnik i Sloboda, skupa sa još sedam timova iz ostatka Bosne i Hercegovine, a Sarajevo je bilo jedini grad sa dva predstavnika u tom takmičenju. Već u prvom kolu, odigranom 18. avgusta, dva sarajevska tima su pružila potpuno različite igre. Tako je Sloboda sa visokih 6:1 savladala bihaćko Jedinstvo, na stadionu 6. april u Sarajevu, dok je Udarnik u Banjaluci pretrpio visok poraz od Borca (1:7). Ipak, kako je Prvenstvo odmicalo, forma Udarnika je sve više rasla, dok je Sloboda počela da bilježi loše rezultate, pa je tako do 8. kola i međusobnog duela ova dva kluba, Udarnik uspio napraviti niz od šest uzastopnih pobjeda, te na tabeli ostvariti prednost od 3 boda u odnosu na Slobodu. Prvi sarajevski derbi se očekivao s velikom pažnjom, a ulogu favorita preuzeo je Udarnik, obzirom na činjenicu, da je Sloboda posljednje bodove osvojila još prije četiri kola. Ipak, pojedinačna kvaliteta igrača Slobode, prije svega braće Lovrić i Nerćesa Nove, došla je do izražaja, te je Sloboda odnijela pobjedu sa 3:2.
Sedmog oktobra, održana je zajednička sjednica Gradskog fiskulturnog odbora Sarajevo, OFD Sloboda i RSD Udarnik. Na sjednici je procijenjeno, da grad Sarajevo nema dovoljno kvalitetnih sportista, kako bi oni bili radzvojeni u više društava, a kao glavni zaključak sjednice donesena je odluka o spajanju ova dva društva u jedno, na zajedničkoj sjednici dva društva, koja je zakazana za 24. oktobar. Tako je, tog četvrtka održana historijska sjednica, na kojoj su najprije članovi oba društva podnijeli detaljne izvještaje svoga rada, a potom se pristupilo izboru Predsjedništva novog društva. Za Predsjednika je izabran Safet Džinović, dok su za dva potpredsjednika izabrani Vojo Marković i Alojz Stanarević. Nakon izbora Predsjedništva, odbrani su Upravni i Nadzorni odbor, a onda je na red došla odluka o imenu novog društva. Na prijedlog Šefketa Maglajlića, koji je bio izabran za Predsjednika Nadzornog odbora, novo društvo je dobilo naziv Torpedo, po uzoru na istoimeni klub iz Moskve.
Odmah nakon osnivanja novog društva, klubovi su nastavili sa radom, a najveća pažnja bila je usmjerena na Fudbalski klub Torpedo. Naime, obzirom da je Udarnik prvi dio sezone završio na čelu Repbuličke lige, sa učinkom od 7 pobjeda i samo 2 poraza, Torpedo je preuzeo rezultate Udarnika i zauzeo njegovo mjesto u nastavku Prvenstva. Za trenera je postavljen Josip Bulat, a u tim Torpeda izabrani su najbolji igrači iz oba kluba. Tako su Torpedu iz Udarnika pristupili Hodžić, Vlajičić, Šarenkapa, Pauković, Fizović, Konjević, Radović, Viđen, Mustagrudić, dok su iz Slobode u novi Klub uzeti Mantula, Glavočević, Tošić, Pecelj, Novo, Strinić, Đ. Lovrić, Alajbegović. Drugi sarajevski klub, Željezničar, iskoristio je konfuziju oko stvaranja novog društva i u svoje redove prigrlio najboljeg fudbalera među igračima oba kluba, polutku sarajevske Slobode Franju Lovrića, koji će kasnije ipak biti vraćen u Torpedo.
Već 3. novembra, Torpedo je u okviru 10. kola Republičke lige ugostio ekipu Bratstva iz Travnika, na stadionu Šesti april u sarajevskom naselju Marindvor, pred oko 1.500 gledalaca. Torpedo je nastupilo u slijedećem sastavu: Hodžić, Vlajčić, Šarenkapa, Mantula, Pauković, Glavočević, Tošić, Pecelj, Novo, Fizović, Strinić. Konačni rezultat je glasio 6:0 za Torpedo, a golove su postigli Novo (2), Fizović (2), Strinić i Glavočević. Prvi dio Prvenstva Torpedo je završio porazom u Mostaru, od Veleža 3:0, nakon čega je pao na treće mjesto, budući da su i Borac i Velež završili prvi dio sezone sa bodom više od Torpeda.
U toku zimske pauze procijenjeno je da Torpedo nema dovoljan kvalitet da može garantovati osvajanje jednog od prva dva mjesta, odnosno plasman u Savezni kvalifikacioni kup, pa se pristupilo pojačavanju ekipe, a najznačajnija pojačanja koja su stigla tokom zime su bili golman Đuka Rebac, centarhalf Suad Švraka, polutka Vojislav Jovetić i centarfor Mile Novaković. Također, u proljetnom dijelu sezone Torpedo je bio jači i za mladog Đuru Lovrića, kojem je u januaru istekla četveromjesečna suspenzija zbog tuče na utakmici 6. kola Republičke lige između Slobode i Borca. Znatno jači Torpedo na proljeće je ostvario pet uzastopnih pobjeda, te uz remi u posljednjem kolu sa banjalučkim Borcem u Sarajevu, završio na drugom mjestu Republičke lige sa dva boda manje od Veleža, koji je trijumfovao u svih šest proljetnih susreta. Torpedo je tako ostvario pravo na doigravanje za prvaka BiH, u kojem su učestvovala prva dva tima na tabeli.
Prvi susret je odigran u Mostaru, 11. maja 1947. godine, a Velež je ostvario trijumf od 2:1. Strijelac jedinog gola za Torpedo bio je Đuka Lovrić. Revanš se igrao sedam dana kasnije, a utakmica je pobudila veliko interesovanje, kako sarajevske, tako i mostarske publike, koji su na utakmicu došli u velikom broju, pa se na stadionu Šesti april skupilo više od 10.000 gledalaca. Velež je prvi poveo, već u 11. minuti, te se u tom trenutku činilo da je jednom nogom u Kvalifikacionom kupu. Ipak, golovima Đure Lovrića, Švaljeka i Švrake, Torpedo dolazi do preokreta i plasmana u nastavak takmičenja. Idući protivnik Torpeda je bio prvak Crne gore, Sutjeska. Uprava Torpeda je procjenila da tim ne posjeduje dovoljno kvaliteta da preskoči preostale tri prepreke na putu do Prve savezne lige, pa je od Fiskulturnog saveza zatražena pomoć. Fiskulturni savez BiH, je procjenio da trenutni prvoligaš Željezničar nema gotovo nikakve šanse da zadrži prvoligaški status, budući da je Željezničar bio 13. na tabeli, a ostanak u Prvoj ligi obezbjediće samo prvih osam ekipa, te donosi odluku da dva igrača Željezničara, Mile Rajlić i Franjo Lovrić pojačaju Torpedo. Na krilima povratnika Lovrića i Rajlića, te sa novim trenerom Slavkom Zagorcem, Torpedo je sa ukupnih 8:3 izbacio Sutjesku i ostvario plasman u polufinale Kvalifikacionog kupa. Uoči utakmica sa Dinamom iz Pančeva, Torpedo krajem juna podnosi molbu Željezničaru za ustupanje još šest igrača (Golac, Alajbegović, Šilić, Konjevod, Lazarević i Domorcki), na koju su udovoljili čelni ljudi Željezničara, pošto su ostali i bez teoretskih šansi za opstanak u Ligi, a u interesu da Sarajevo i Bosna i Hercegovina i iduće sezone imaju učesnika Prve lige. Domorocki je odbio preći u Torpedo, dok su ostali igrači potpisali pristupnicu Torpedu, te tako znatno pojačali tim uoči finiša Kvalifikacionog kupa. Sa novim, znatno jačim timom, Torpedo ostvaruje ubjedljive pobjede protiv Dinama (5:3 ukupno) i Sloge iz Novog Sada (8:4 ukupno) i potvrđuje plasman u Prvu saveznu ligu, za sezonu 1947/48.
