Podaci

Ime i prezime	Almir Turković
Pozicija	Vezni red
Datum rođenja	03.11.1970.
Mjesto rođenja	Sarajevo
Debi	Sarajevo - Rudar 5:0 (15.07.1994.)
Broj nastupa	112
Broj golova	26
Reprezentacija	Bosna i Hercegovina
Broj nastupa	5
Broj golova	0
Trofeji
Trener	Almir Turković

Biografija

Almir Turković je rođen 3. novembra 1970. godine u Sarajevu. Nakon što je u mlađim danima nastupao u omladinskim selekcijama oba sarajevska rivala, seniorsku karijeru je započeo u Vrbanjuši, da bi po izbijanju agresije na Bosnu i Hercegovinu, početkom 1993. godine pristupio redovima FK Sarajevo. U proljeće 1993. godine otputovao je na prvu inostranu turneju sa bordo timom, a sjajnim igrama nametnuo se u nezamjenjivog člana tima na prvom Prvenstvu RBiH, odigranom u ljeto i jesen 1994. godine. Sarajevo je tada osvojilo vicešampionsku titulu, a Turković je ostao upisan kao strijelac prvog pogotka u sarajevskim derbijima u nezavisnoj RBiH. Bilo je to u utakmici odigranoj 14. septembra na Bilinom polju. Sa Sarajevom je iste godine osvojio Kup sarajevske regije, a potom je uslijedila nova inostrana turneja.

Sa druge turneje najviše će ostati upamćen njegov pogodak u duelu sa tada aktuelnim liderom italijanske Serije A, Parmom. Po završetku turneje, popularni Zeka je skupa sa Azrudinom Valentićem, u ljeto 1995. godine pristupio redovima austrijskog Bundesligaša SK Vorwärts Steyr, prvi poziv u reprezentaciju BiH, a potom i trasnfer u meksički Tigres UANL.

U septembru 1996. godine uslijedio je njegov prvi povratak na Koševo. Sjajne igre donijele su mu nove pozive u reprezentaciju, da bi u proljeće sezone 1996/97. postao i kapiten bordo tima. Sa trakom oko ruke vodio je svoje saigrače do prvog trijumfa u Kupu BiH, nakon čega karijeru nastavlja u NK Zadar. Naredne dvije i po godine proveo je u 1. HNL, nastupajići najprije za Zadarkomerc, a potom i za Osijek gdje je stekao veliku popularnost, da bi se u proljeće 2000. godine ponovo vratio na svoje Koševo.

Sarajevo je tog proljeća sklopilo "dream team", ali zacrtani cilj i osvajanje šampionske titule ipak nije ispunjen, pa je nakon samo nekoliko mjeseci uslijedio njegov povratak u redove Osijeka. Nakon Osijeka, godinu dana je nastupao za japanski Cerezo Osaku. Tokom boravka u Japanu, Turković je postao prva zvijezda tima, ali jedno neugodno avionsko iskustvo natjeralo ga je na ponovni povratak u Prvu hrvatsku nogometnu ligu, ovaj put u redove Hajduka. Dres splitskih bili Turković je nosio naredne dvije i po godine, osvojivši pri tome dvije šampionske titule, te po jedan Kup i Superkup. U ljeto 2005. godine vraća se u Osijek, da bi godinu dana kasnije uslijedio i njegov treći, te ujedno posljednji povratak u redove bordo tima.

Iako je već bio u poznim igračkim godinama, Turković se nametnuo u lidera ekipe i njenog najvažnijeg igrača, a na koncu te sezone stigla je i kruna njegove karijere na Koševu u vidu šampionske titule. Kolika je bila njegova zasluga za osvajanje četvrtog šampionskog naslova, najbolje govori podatak da je proglašen za najboljeg igrača Premijer lige BiH u sezoni 2006/07. Uprkos činjenici da ga je tek koji mjesec djelio od ulaska u 38. godinu života, Turković je ostao uz ekipu, te pomogao da ostvari najveći poslijeratni uspjeh u Evropi, plasman u treće pretkolo Lige prvaka. Navijači Sarajeva i danas pamte njegov sjajan kontra napad i asistenciju za Veldina Muharemovića u Genku koji je doveo Sarajevo doveo na samo korak od plasmana u najletitnije evropsko takmičenje. Sezona 2007/08. je bila ujedno i njegova posljednja u karijeri, a od bordo dresa se oprostio u posljednjem prvenstvenom duelu protiv Čelika na Koševu.

Računajući sva četiri boravka na Koševu, Turković je za bordo tim upisao ukupno 112 zvaničnih nastupa i postigao pri tome 26 golova, od čega njih šest u duelima sa najvećim rivalom Željezničarom, po čemu je uspješniji od njega bio tek legendarni Asim Ferhatović sa jednim golom više. Sa bordo timom je osvojio šampionsku titulu i Kup BiH, a za reprezentaciju BiH je upisao ukupno 11 nastupa, od čega 5 kao igrač Sarajeva.

Po završetku igračke karijere, Turković se posvetio trenerskom poslu i radu sa omladinskim kategorijama bordo kluba, a u periodu od 2009. do 2010. godine bio je i član stručnog štaba na čijem je čelu bio Mehmed Janjoš, nakon čije je ostavke i sam vodio bordo tim u jednoj utakmici u ulozi glavnog trenera.